Španjolskom »šaptaču konjima« Santi Serri karijera se razvila iz sna, a danas njegovi nastupi ostavljaju bez daha. Koliko smo samo puta poželjeli da životinje mogu razumjeti ono što im kažemo te da mi možemo razumjeti njihov govor? Ne bi li svima koji imaju kućne ljubimce bilo lakše da mogu komunicirati sa svojim psima, mačkama, papigama i zečevima pa da uvijek znaju što im je na umu?
Dar razumijevanja životinja jedan je od najrjeđih na svijetu, a malo tko je blagoslovljen ovom sposobnošću koja se u kolokvijalnom govoru ustalila pod nadimkom »šaptač«.

Šaptači životinjama pronašli su tajni jezik kojim međusobno komuniciraju, a neki od najpoznatijih su šaptači psima Cesar Milan, Kyle Schwab i Paul Owens, šaptačica mačkama Mieshelle Nagelschneider, šaptač »većim mačkama« poput tigrova i leoparda Kevin Richardson, ribar s Kostarike Chito koji svakodnevno »šapće« svom krokodilu Pochu te Santi Serra, šaptač konjima.

Španjolac Serra rođen je 1988. godine, a kaže da je odmalena okružen konjima, što smatra ogromnim privilegijem pa je tako od malih nogu mogao raditi na svom jedinstvenom daru.

»Moji roditelji uzgajaju arapske konje, a svoje se prve uspomene na konje niti ne sjećam jer sam rođen s njima. Uvijek su mi govorili da sam prije naučio jahati nego hodati!«, kaže Serra.

Karijera začeta u snu

Iako je ljubav prema životinjama naslijedio, njegova osjetljivost i razgovor s njima razvijali se se tijekom vremena. Zanimljivo je što mu se karijera praktički ukazala u snu, kada je sanjao da se konji ponašaju poput pasa – sjede i leže na zapovijed, priklanjajući se njegovim zapovijedima.

»Svaka osoba sanja, a ja sam sanjao da moji konji poput pasa poslušno reagiraju na moje zapovijedi. Zato sam počeo proučavati konje i trudio se postati njihov prijatelj, a samo njihovim proučavanjem bavio sam se dvije godine. Moji roditelji i braća dovodili su divlje konje samo da ih mogu proučavati. I upravo kroz to, kada smo se bavili konjima kod kuće i tijekom njihovih treninga u arenama, pojavila se ideja za koreografske nastupe«, objasnio je svoj san kojim je započela njegova karijera.

Što se dresure tiče, kaže da je konjima potreban vođa jer su ove životinje naučene na život u krdu.

Jednom je prilikom ispričao da je njegov instruktor bio Kyfruc, prvi konj kojega je imao te s kojim je naučio puno toga. »Konji su mi bili učitelji, a naučio sam da je najvažniji trik uspostaviti upravo činjenicu da sam ja vođa krda. Kada se ponašam kao vođa i kada su konji sa mnom, osjećaju se sigurno i sretno pa mogu raditi s njima. Trik je ponašati se poput vođe i pritom proučavati kako se konji ponašaju kada su potpuno prirodni«, objašnjava Serra.

Dodaje da je važno da konji znaju da su u dobrim rukama te da su sigurni pa nema razloga da se boje.

Tijekom njegovih nastupa poseban se naglasak stavlja na dobrobit životinja, a Serra priznaje da se tijekom nastupa s konjima osjeća najslobodnije te da mu je velika želja pritom omogućiti publici da utone u san u kojem životinje i ljudi dijele jedan svijet.
»Moj je san da se konji osjećaju slobodno, da im je njihova prirodnost netaknuta, da se zabavljaju, igraju i osjećaju sretnima«, kazao je jednom prilikom.

Miljenica Nika

Serra smatra da je za njegov uspjeh s konjima djelomično zaslužan njegov otac koji ga je inspirirao te naučio kako voljeti i poštovati životinje. Uz podršku roditelja, krenula je njegova nekonvencionalna karijera šaptača konjima.

Njegova je desna ruka njegov brat John Serra, »nevidljivo« lice kompanije, ali osoba koja je iza svakog najmanjeg, najtežeg i najvećeg detalja.
Iako obožava sve konje, Serra kao omiljenog izdvaja Niku za koju smatra da je najbolja. Kaže da je inteligentna i jedinstvenog karaktera, a ključ za njezinu dresuru bili su disciplina i ustrajnost.

»Ona je jedna od najboljih tijekom nastupa: glumica je, ima divne pokrete i vrlo je agilna. Prije nekoliko godina je bila najbolja u konkurenciji od pet konja na cijelom svijetu u kategoriji filma, zabave i oglašavanja«, kazao je o Niki.

Po pitanju toga kako mu uspijeva dresirati konje, Serra kaže da se s njima ne možete pretvarati da razumijete njihov jezik na način da životinju pokušavate pretvoriti u ljudsko biće. Objašnjava da se razgovor s njima može postići tako da ljudsko biće postane životinja na način na koji će ga životinja razumjeti – kroz govor tijela. Jedino na taj način će se timaritelj i konj moći uskladiti na pravilan način za što je potrebno pratiti njihov jezik i ponašanje, a malo po malo, oni će prihvatiti ponašanje timaritelja, odnosno šaptača konjima.

Eksperimenti s vukovima

Osim konjima, Serra se pronašao i ulozi dresera pasa, pa je tako za svoje nastupe počeo koristiti još jednu zvijezdu na četiri noge – border kolija.

»Prvog border kolija dobio sam od svoga brata iako smo u obitelji i puno prije njega imali različite pse. Mama mi je darovala i boksera, ali povezanost koju sam osjetio s prvim border kolijem bila je posebna. Radili smo s mnogim pasminama, od border kolija do velikih pudlica, a čak smo eksperimentirali i s vukovima. Naši su konji radili s mnogim pasminama, ali upravo su me border koliji zainteresirali za početak igre«, otkrio je.

Serra je striktan po jednom pitanju, a to je da korištenje sile prilikom dresiranja treba biti izbjegnuto pod svaku cijenu. Upravo je to i jedna od poruka koju planira širiti svojim nastupima, da se bez nasilja, uz dobrobit i igru, može postići sve.

Njegova najposebnija odluka, zbog koje ga se i naziva šaptačem konjima, upravo je savršeno razumijevanje ponašanja konja koje trenira za nastupe i snimanje filmova. Najvažnije je to da je sve postignuto prirodnom dresurom pa ne postoji nikakvo psihičko niti fizičko kažnjavanje životinje.