RIJEKA Predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić u intervjuu za HRT Radio Split proanalizirao je 2021. godinu i najavio sljedeću kada je u pitanju splitski klub. U jednom dijelu intervjua predsjednik Hajduka priznao je kako klub “nema para, iako je stabilan”.

Kako klub stoji financijski?

– Klub je stabilan, ali nema para. Kada sam došao, situacija je, što se tiče financija, bila gora. Ne zato što je netko loše radio, nego je takva situacija. Nema prihoda, nema Europe. Nismo kukali tada, nećemo ni sada. Hajduku uvijek fali para. Zašto? Da imamo više para, više bismo i trošili. Trebamo osigurati stabilnost i financijski kontinuitet. Ne mogu reći da imamo novca za cijelu godinu. Svaki mjesec smo u stisci. Plaće su isplaćene za 11. mjesec, bit će i za 12. Da je izazovno – je, ali tako je – rekao je Lukša Jakobušić.

Predsjednik splitskog kluba objasnio je i izbor Gustafssona za trenera nakon odlaska Tramezzanija.

– Kad je došao kraj sezone, imenovali smo za trenera Jensa Gustafssona, kojeg smo već u prvom mjesecu skautirali. Mislili smo da je to dugoročno rješenje. Imao je nekoliko mana za koje smo znali. On je za kontinuitet, za rad, ali nije bio trofejni trener i prvi put je otišao izvan Švedske. To se pokazalo ne samo problematično nego i otežavajuće. Nikoličius je Skandinavac, njegova prilagodba na ovo okruženje je nevjerojatna. Mislili smo da će tako biti i s Jensom. Ali mi je Niko dao drugu digresiju. Rekao je ‘mi u Litvi smo Slaveni’. Uvijek je odgovornost predsjednika. Drugi put bih pametnije. To nas je dovelo do Valdasa.

Jakobušić se potom osvrnuo i na euforiju oko kluba, naglasivši kako nisu napravili baš ništa.

– U klubu 94% ljudi nije nikad ništa osvojilo. Njima je ovo novo. Mi nismo apsolutno ništa napravili. Sjetite se prvog mjeseca, kada se govorilo ‘neće oni u Europu, 17 su bodova iza Gorice’. Naravno, dogodi se i neuspjeh. Veliki neuspjeh i moj i kluba je Tobol. Ali onda se dogodi, dobijemo Rijeku, pobijedimo na Maksimiru. Međutim, pored svega toga i euforije 30.000 ljudi, mi smo i dalje četvrti. Ali razlika je. Živi smo za dva trofeja. U sportu i životu vam treba tri godine za proces. Trofej se događa u trećoj. Mi kupujemo vrijeme. Ako se to dogodi u prvoj godini, nitko sretniji od nas. Ako mi budemo s ovim potencijalom drugi, mi smo neuspješni – kaže Jakobušić.