Trenutačno živimo u potpuno drukčijim vremenima, u vremenima koja nam donose neizvjesnost i koja nas upućuju na brigu o sebi, ali i ljudima oko sebe.

I bez obzira na to koliko u nekim stvarima bili razjedinjeni, imamo nešto što nas sve povezuje – želimo drugima dobro. Ne samo sebi, ne samo najbližima, već svima.

Uvijek smo zajedno bili jači, uvijek smo zajedno bili bolji, a sada je pravo vrijeme da to i dokažemo – zašto ne bismo baš u ovom trenutku svi zajedno napravili nešto dobro, zašto da ne pomognemo potpunom neznancu – djetetu u Africi koje gladuje?!

Veliko siromaštvo

Ovakvom je porukom Oleg Medica, poznati volonter i svjetski putnik, koji je iz svojih Matulja krenuo na put i obišao 70-ak zemalja (od Palestine, Kambodže pa sve do Indije, Irana…) i mjesec i pol dana volontirao u Tanzaniji, pokrenuo humanitarnu akciju za gladnu djecu Tanzanije pod nazivom »Na kidogo ni mengi« (I malo je puno).

– Upoznao sam predivne ljude, vratio se bogatiji za novo iskustvo, ali i sa suznim očima.

Vidjeti to siromaštvo, ali istovremeno osjetiti veliku ljubav i sreću, za nas u ovom dijelu svijeta, gdje se sve mjeri materijalnim, gotovo je nevjerojatno, neshvatljivo, izjavio je Medica po povratku iz Tanzanije.

Na putu su mu se pridružili i Matuljci Damir Frlan i Sani Hlanuda. Zajedno su obišli nacionalni park Ngoro Ngoro i posjetili katoličku misiju u sredini sela najpoznatijeg afričkog plemena Maasaia.

– Gotovo je nevjerojatno bilo vidjeti način na koji oni žive, tradicionalnim životom kao prije 1.000 godina, kuće su im napravljene od pruća, blata i kravljeg izmeta.

U središtu kuće lože vatru, a s njima u kolibi spavaju i životinje koje su u biti sve što oni imaju i mjerilo materijalnog statusa.

Poljoprivredom se ne smiju baviti jer žive u dijelu koji pripada nacionalnom parku, piju pomiješanu kravlju krv i mlijeko.

Muškarci imaju jednu do dvije žene, svaka živi u svojoj kolibi s po petero, šestero djece, a po obitelji otprilike jedno dijete šalju u školu, jer ostala djeca moraju raditi, rekao je Oleg Medica i nastavio:

Kritična situacija

– Djevojčice od rane dobi pomažu majkama kuhati, čistiti i odgajati drugu djecu, dok su dječaci uz oca i bave se čuvanjem te ispašom stoke. U školu mogu samo djeca koja žive u njezinoj blizini, a to je jako mali dio djece.

Katolička misija u selu Nainokanoka, u sklopu koje su i vrtić i škola s 50-ak djece, doista pomaže koliko može, a zbog neimaštine djeca se u zadnje vrijeme hrane samo rižom, bez soli i ulja.

Jedino im je to bilo preostalo, a i toga su imali zalihu za samo nekoliko dana. Kada smo to tada vidjeli, među sobom smo skupili nešto novca i kupili im riže za sljedećih nekoliko mjeseci.

Međutim, nedavno nam se javio otac Denis Ziba koji se brine o školi i vrtiću i rekao kako su opet ostali bez hrane i da je situacija doista kritična.

Usto je objasnio kako bi se s vrijednosti od otprilike 20 kuna jedno dijete u toj zemlji moglo hraniti i školovati punih tjedan dana.

– Upravo zato je svaka pomoć dobrodošla, pa ako želite pomoći, svaka je donacija velika, dodao je Medica.

Napominje kako je cilj akcije skupiti oko 60.000 kuna, što bi bilo dovoljno za godišnje troškove hrane i školovanja 50 djece u Africi.

Evo kako pomoći

Pomoći se može uplatom na broj računa Udruge NIT: HR 4024840081135142129.

»Upišite svoje podatke kako bi vam i djeca i organizator mogli zahvaliti, poručio je Medica i naveo kako se filmić o akciji može pogledati na Youtubeu.