Foto D. Šokčević
U ulozi nesretne Cio-Cio San, Madame Butterfly, debitirala je sopranistica Anamarija Knego, prvakinja riječke Opere. Od nastupne arije Cio-Cio San ona je svojim lijepim, čistim glasom vladala pozornicom, prenoseći u gledalište emocije
Predstavom »Madama Butterfly« Opera HNK-a Ivana pl. Zajca otvorila je »Puccini trilogiju«, u okviru koje će još biti izvedene opere »Tosca« i »La Boheme«. Nakon nekih opernih naslova u proteklim kazališnim sezonama, koji su nudili radikalnija redateljska čitanja i zalazila u područje eksperimenta, »Madama Butterfly« Giacoma Puccinija, u režiji Dražena Siriščevića, ponudila je nešto klasičnije viđenje koje jasno slijedi libreto i temelji se na jednostavnoj i pročišćenoj inscenaciji u kojoj do punog izražaja dolaze odnosi među likovima, dramatičnost i emocionalno-sentimentalni naboj ovog opernog djela. Osebujne Puccinijeve melodije i rafinirane orkestralne dionice naglasio je orkestar riječke Opere, kojega je vodio riječkoj publici omiljeni Ville Matvejeff.
Dašak Japana
Mjesto radnje, Nagasaki na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, scenograf Slaven Raos naznačio je velikim pokretnim paravanima u japanskom stilu, prostranim stubištem i pokojim detaljem japanskog podneblja i kulture. Jednostavno, čisto, estetski lijepo, a Raosova scenografija došla je do izražaja i oblikovanjem svjetla Dalibora Fugošića koji je svojim dizajnom rasvjete »obojio« emotivno ili dramatično ozračje pojedinih prizora. U takav scenografski okvir izvrsno su se uklopili kostimi, koje je kao stilizaciju japanskih tradicionalnih kostima s prepoznatljivim kostimografskim pečatom kreirao Juraj Zigman. Tu su i kostimi likova koji pripadaju zapadnjačkoj, američkoj kulturi koju utjelovljuju časnik američke mornarice Pinkerton i njegova američka supruga te američki konzul u Nagasakiju. Svakako treba spomenuti i Mayumi Kamei, koja je osmišljavanjem scenskog pokreta također unijela dašak Japana na pozornicu.
Leptir
U ulozi nesretne Cio-Cio San, Madame Butterfly, debitirala je sopranistica Anamarija Knego, prvakinja riječke Opere. Od nastupne arije Cio-Cio San ona je svojim lijepim, čistim glasom vladala pozornicom, prenoseći u gledalište emocije ostavljene i povrijeđene žene, nježne i požrtvovne majke koja unatoč svemu do kraja vjeruje u ljubav. Svojom emotivnom i predanom izvedbom, Anamarija Knego nekim je gledateljima izmamila suze na oči…
Dirljiva je bila i izvedba Ivanice Vunić, koja je u ulozi Madami odane služavke Suzuki bila ne samo pjevački, već i glumački dojmljiva. Na premijernoj izvedbi u ulozi lakomislena američkog časnika Benjamina Franklina Pinkertona nastupio je grčki tenor Dimitris Paksoglou, a u ulozi američkog konzula Sharplessa upečatljiv je bio Robert Kolar. Ženidbenog posrednika utjelovio je Sergej Kiselev, japanskog princa Yamadorija pjevao je Marko Fortunato, japanskog svećenika Bonza tumači Slavko Sekulić, Kate Pinkerton je Ana Majdak, a u ostalim su ulogama Saša Matovina, Dario Bercich, Darko Matijašević, Vendi Pogorelić, Dominika Fortunato, Stanislava Šćulac Vlajnić, Cvita Vidučić i Ljubov Judčenko Košmerl. Sudjeluju i članovi Baleta.
Madamu Butterfly, krhku »Leptiricu«, na kraju je zadesila tragična sudbina, no Dražen Siriščević tu si je dao umjetničku slobodu pa njena smrt zapravo ne znači kraj – u trenutku harakirija na pozornicu se spušta golemi leptir – simbol duše, besmrtnosti, promjene i nade…