Foto D. ŠOKČEVIĆ
Predstava »Enigmatske varijacije« riječke Talijanske drame primjer je prokušane formule da temelj dobre predstave čine kvalitetan tekst, odlični glumci i dobra režija
povezane vijesti
RIJEKA – Premijerom predstave »Variazioni enigmatiche/Enigmatske varijacije« Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca inauguriran je Dram(m)a centar u zgradi bivšeg Ivexa. Ovaj poznati komad iz 1996. godine suvremenog francuskog pisca, filozofa, dramatičara i filmskog redatelja Érica-Emmanuela Schmitta uprizoren je na komornoj pozornici »Zajca« u spomenutom dramskom centru, u režiji doajenke hrvatskoga glumišta Neve Rošić te izvođenju Aleksandra Cvjetkovića i Mirka Soldana. Riječ je o duodrami, u kojoj dvojica glumaca tijekom gotovo dva sata koncentrirano i predano nose čitavu predstavu punu neočekivanih obrata.
Poput psihološkog krimića
Naslov »Enigmatske varijacije« referenca je na britanskog skladatelja Edwarda Elgara i njegove »Varijacije na izvornu temu«. Početak predstave, prema zamisli scenografkinje Aleksandre Ane Buković, uvodi nas u dom pisca Abela Znorka, koji s gramofona pušta Elgara – glazbeni lajtmotiv koji je u intermedijskom dijalogu s tekstom predstave. Književni nobelovac Abel Znorko povukao se na izolirani otok negdje u Norveškom moru, gdje živi povučenim, usamljeničkim životom. Jednoga dana posjećuje ga muškarac koji se predstavlja kao novinar Eric Larsen. Znorko ga »dočekuje« pucnjima iz puške, a zatim kreće uzbudljiv dijalog dvojice muškaraca prepun verbalnih nadigravanja, sukoba, suprotstavljanja, rivalstva, iznenadnih obrata i otkrića.
Povod za Larsenov intervju je Znorkov roman, koji se temelji na korespondenciji pisca s nepoznatom ženom. Dvojica izvrsnih i iskusnih glumaca Talijanske drame, Aleksandar Cvjetković i Mirko Soldano, postupno gledatelja uvode u napetu priču, gotovo poput psihološkog krimića, čiji će rasplet, pirandelovski, razotkriti da zapravo ništa nije bilo onako kako nam se u početku činilo. O kakvom je obratu riječ, nećemo otkrivati, već ćemo reći samo to da Larsen nije novinar i da je Znorka posjetio iz posve drugih, osobnih razloga. Poveznica među njima je tajanstvena žena, prema kojoj ovi muškarci gaje različite varijacije ljubavi.
Stvarnost i fikcija
U konačnici, »Enigmatske varijacije« su i priča o jednom ljubavnom trokutu, a otvaraju i pitanja kao što su bolest, starenje, život i smrt, novinarstvo i književnost. Odnos Znorka prema ženi koju je volio verzija je ljubavi koja je bila strastvena i kratka, ali duboko urezana u pamćenje, dok je veza između Larsena i iste te žene varijanta vjerne i dugotrajne ljubavi. Znorko se zapravo bojao ljubavi, od koje je i pobjegao na udaljeni otok, nastavljajući je na neki način živjeti u svojem romanu, bijegom u imaginaciju.
Novi Dram(m)a centar »Zajc«Nakon predstave posjetiteljima je predstavljen novi Dram(m)a centar »Zajc«, koji se proteže na dvama katovima zgrade u nekadašnjem Ivexu na Delti. Na prvom katu je manja pozornica s gledalištem; tu se smjestilo i Riječko kazalište mladih »Kamov«, a ovdje je i dvorana za probe. Na drugom katu su uredi Hrvatske i Talijanske drame, prostor za arhivu, kuhinja i veća dvorana za održavanje proba. Ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica ovom je prilikom predstavila nove članove HD-a: Anu Mariju Brđanović i Denija Sankovića. Na ulazu u Dram(m)a centar postavljeni su portreti članova ansambala Hrvatske i Talijanske drame. |
Ovim motivom i tekst i predstava tematiziraju i odnos života, stvarnosti, i fikcije.
Predstava »Enigmatske varijacije« riječke Talijanske drame primjer je prokušane formule da temelj dobre predstave čine kvalitetan tekst, odlični glumci i dobra režija. U primjeru Neve Rošić glumci su imali i poticajnu glumačku mentoricu.
Realističko uprizorenje
Aleksandar Cvjetković dojmljivo je utjelovio mrzovoljnog i sujetnog pisca, nobelovca, čiji je odnos prema ljudima i svijetu prepun cinizma. No ispod te površine, koja predstavlja obrambeni mehanizam, razotkrit će se piščeva krhkost i nikad prežaljena ljubav. U interpretaciji »novinara« Larsena, Mirko Soldano nešto je suzdržaniji, suptilniji, karakterno naprosto drukčiji od Znorka, što i dovodi do dramskog sukoba.
U realistički postavljenom uprizorenju, dio autorskog tima čine i suradnik redateljice i oblikovatelj svjetla Marin Lukanović te kostimografkinja Sandra Dekanić, a prijevod na talijanski potpisuje Luca Barcellona.
Premijerna publika ispratila je glumce i autorsku ekipu snažnim, dugotrajnim pljeskom i stajaćim ovacijama.
