RIJEKA Iako je Zdenko Kožul osigurao naslov prvaka države kolo prije kraja Pojedinačnog prvenstva Hrvatske, i on i Robert Zelčić našli su motive i zapodjenuli teoretski duel u Richter-Rauzerovoj oštroj i istraženoj varijanti sicilijanske obrane. Kako to obično biva u tom tipu pozicije, crni jer stekao lovački par, a bijeli šansu za napad na crnog kralja, koji je ostao bez sigurnog utočišta. Upravo iz tog razloga bijeli je imao inicijativu, no kako su se mijenjale figure, ostajalo je sve manje šanse da se učini nešto više pa su se u izjednačenoj poziciji sporazumjeli na remi.

Estonska veza

Protiv sicilijanske obrane, za koju se odlučio Darko Dorić, Ivan Šarić odustao je od utabanih staza i primijenio nešto rjeđi oštar nastavak, koji bi se po sličnosti ideje mogao nazvati po jednom od najjačih šahista u povijesti – estonskom velemajstoru Paulu Keresu. U »Keresovom bajonetnom napadu« pješak se oštro poput bajoneta pokreće s prijetnjom kraljevom krilu crnoga. Nastaje vrlo oštra pozicija u kojoj crni kralj zaostaje u centru pa bijeli, koji ima premoć u silama, žrtvuje figuru kako bi zadržao inicijativu dok još crne snage nisu mobilizirane. Možda je crni u jednom trenutku i imao spasonosno rješenje, no takav tip pozicije u kojemu su prijetnje kralju učestale, teško je zadržati mirnoću pa crni propušta tu mogućnost nakon čega Ivan Šarić lijepom taktičkom igrom stiče odlučujuću prednost, a time i pobjedu.

Borbeni remi viđen je i u susretu Ante Šarića i Jurice Srbiša. U varijanti izmjene »Slavenske obrane« u kojoj bijeli ne postiže neku prednost, Srbiš je dugo držao jednakost pozicije i nakon mnogobrojnih izmjena, a pogotovo nakon prelaska u poziciju s raznobojnim lovcima, bilo je očito da će partija završiti bez pobjednika.

Gruba pogreška

Zaista je teško objasniti što se sve događalo Marinu Bosiočiću na ovom turniru i koliko je dobivenih pozicija propustio. U partiji s Nenadom Ferčecom vrlo brzo stekao je veliku prednost nakon otvaranja koja se očitovala u velikom prostranstvu u centru i stvorenog uporišta za svoje figure duboku u teritoriju protivnika. U strateški potpuno dobivenoj poziciji Marin neoprezno dopušta crnom da izjednači poziciju u kojoj se i njegov kralj počinje osjećati neugodno. Obično kada se propuste toliko nadmoćne pozicije, negdje u čovjeku ostane žal za propuštenim, koji može rezultirati gubom greškom, što se i dogodilo u partiji pa je nakon jednog takvog previda čak i izgubio partiju.

Leon Livaić je protiv Saše Martinovića zaigrao »Grunfeldovu obranu«. Obojica su korektno tretirali varijantu u kojoj nije došlo do narušavanje ravnoteže pa je nakon 20 poteza potpisano primirje.

U samo osam poteza potpisano je primirje i u partiji između Blažimira Kovačevića i Zorana Jovanovića.

Po završetku 11. kola predsjednica Riječkog sportskog saveza Dorotea Pešić Bukovac pozdravila je sudionike prvenstva, a najboljima uručila nagrade. (Pripremio Ivan MANDEKIĆ)