U skladu sa neformalnim statusom (po ukusu) najnekonvencionalnijeg ugledne glazbene redakcije na planeti, američki Pitchfork ostaje vjeran sebi i ove godine u ranoj objavi liste najboljih albuma godine koju jedva čekamo da prođe.

Naime, s većinom od tih 50 uradaka čak i bolji poznavatelji moderne glazbe mogli bi se naći na nepoznatom teritoriju i pronaći puno prostora za otkrivanje nove glazbe, s obzirom da kritičari Pitchforka ne mare mnogo za masovni ukus, a opskurno im nije strano.

Prvo očito etablirano ime na listi 50 izabranih albuma je ono The War on Drugs s izvrsnim djelom „I Don’t Live Here Anymore“ smješteno je na 34. mjestu, pa onda nailazimo i na jedno komercijalno iznenađenje s novim albumom Adele „30“. Zanimljiv izbor s obzirom da domaća engleska glasila s puno kredibiliteta (NME, Guardian), ne dijele oduševljenje ovim albumom. Od velikih ili općeprihvaćenih imena na listi mjesto i prilično visoko 21. pronašla je još tek nova teen pop zvijezda Olivia Rodrigo svojim „SOUR“ albumom prvijencem.

Među pet prvih albuma nema nijednog na kojem se čuje gitarska glazba, gitare se čuju na šestom mjestu na koje je prilično iznenađujuće zasjela pop-hardcore ekipa Turnstile iz Baltimorea kao čudna biljka na listi gdje je dobri stari gitarski rif rijetki svat.

Gotovo ironično, najbolji album 2021. po urednicima Pitchforka je „Heaux Tale“,  filadelfijske R&B kantautorice Jazmine Sullivan. Manje bitno što je zapravo riječ o EP-u s manje od pola sata glazbe, ovaj uradak je prilično konvencionalni komad R&B glazbe, koji po stilu i atmosferi prilično podsjeća na The Miseducation Of Lauryn Hill od prije dvadesetak godina. Usput, mnoga druga glasila slažu se s Pitchforkom i uvrstili su album na svoje liste. A habitus Pitchforka brižno je godinama konstruiran baš na odmicanju od konvencionalne glazbe i suprotnom mišljenju od svih drugih.