RIJEKA – Da ljubav pomiče granice, odavno smo već čuli, ali ne znači nam puno, ako se toj ljubavi ne daju imena. Pa ćemo to učiniti, s obzirom na to da su baš ta imena potaknula pisanje, a onda i objavljivanje knjige pod naslovom »Malo mjesta za čuda«, čijem smo javnom porinuću svjedočili u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku.

Ključna imena ove priče o ljubavi, ali i upornosti, nepodlijeganju okolnostima, imena su Nađe Berbić, autorice knjige, i njena pokojnog muža Ibrahima, čija je borba za život nakon smrtonosne dijagnoze potaknula autoricu da zabilježi tu borbu, ali i sve što je oko nje bilo, a što čini priču vrijednom zapisivanja.

Ima još imena koja su pritom važna, a okupila su se na predstavljanju knjige: izdavačica Šura Dumanić, urednik Ervin Jahić i pisac sjajnog eseja u povodu knjige Branko Mijić, nekadašnji glavni urednik Novog lista, istog onog u kojem je i Nađa Berbić radila od 1977. do 2017. godine.

Povijest svih nas

Dumanić, koja je knjigu objavila u svojoj izdavačkoj kući ShuraPublikacije, za nju je u uvodu događanja koji je moderirala rekla da je rijetka i da potvrđuje da ljudi nekada zapišu svoju povijest, a ona onda postane povijest svih nas.

Mijić je sugestivnim glasom, načetim, kako je rekao, upravo posljedicama onoga o čemu govori knjiga, pročitao svoj esej, nakon kojeg je dugo HKD-om odzvanjao aplauz. U njemu Mijić govori o bolesti i o tome kako je prva reakcija ukućana na bolest u kontekstu ovih prostora zatvaranje prozora i vrata, skrivanje onoga što bi lako moglo postati obiteljska sramota. Nedajbože pokazati na dio tijela koji je bolestan, kaže Mijić, da ne bi bolest slučajno prešla na onoga koji pokazuje. No karcinom nije zarazan, dodaje, pa ni mikrocelularni karcinom pluća, onaj koji je dijagnosticiran Ibrahimu, nakon kojeg mu je dano još eventualno šest mjeseci života, možda koji manje, a teško koji više. A Ibrahim je poživio sljedećih sedam godina. Čudo, rekla bi ona ključna riječ u naslovu knjige. Ili ljubav, rekao bi onaj koji je s ovom ispričanom, a ne skrivenom pričom upoznat.

A ta priča uključuje i medicinu, u kojoj je kao novinarka Nađa Berbić profesionalno i uspješno plivala, ali i alternativu, ako ćemo pod tu riječ staviti sve ono što medicina ne poštuje ili ne može izmjeriti, a što je pomoglo da se jedan život, ili smrt, ne odmotaju onako kako je ona, medicina, to zamislila.

Terapeutska vrijednost

– Ova je knjiga i duboko intuitivna i rijetko realna. »Ništa tako ne izoštrava osjetila kao sjena smrti«, kaže Nađa i valja joj vjerovati.

Ibrin i Nađin put je bio da su bolovali zajedno i liječili se zajedno, slijedeći intuiciju. Zato su i nagrađeni malim čudom – rekao je Mijić, navodeći u svom eseju i terapeutsku vrijednost knjige, njenu katarzičnost, emotivnost, žurnalizam u njoj, ali i literarnost.

Jahić je o knjizi govorio i kao urednik, ali i kao osoba iznimno povezana s Ibrahimom. Zato mu je, kako je prizano, bilo jako teško čitati ju.

– Ibrahim je bio čovjek neusporedive mjere, mjere koja je toliko otmjena, aristokratska u svemu što podrazumijeva tumačenje svijeta – rekao je Jahić, dometnuvši da je takav bio jednako u priči o filozofiji, o fizici i matematici koju je predavao u osnovnoj školi u Opatiji, i gdje su ga zvali »Ibro legenda«, ili o životu.

– Ova knjiga ogoljuje stvari onima koji žive u tabuiziranim društvima, kakvo je naše, i u kakvom se šuti. Ona nas budi iz drijemeža sigurnosti, iluzija u kojima živomo, i vrijedan je izdavački pothvat. Ova knjiga je i velika ljubavna priča, dnevnik ljubavi i privrženosti, dubine i ljudskosti – rekao je Jahić.

Autorica je pojasnila da je knjigu napisala potaknuta razgovorima sa stotinama ljudi koji su se tijekom bolesti i borbe zanimali za njezine razne aspekte. Ima u njoj i smijeha, rekla je, jer Ibro je bio jako duhovit čovjek. A ima u njoj i hrabrosti suočavanja, jer, riječima autorice, netko mora biti i hrabar za one koji to ne mogu u svijetu u kojem smo svi potencijalno žrtve.