Nije nepoznato da se 197 zemalja na klimatskoj konferenciji Ujedinjenih naroda u Glasgowu prije tjedan dana obvezalo na ubrzano smanjivanje ispuštanja stakleničkih plinova u težnji da se zagrijavanje Zemlje ograniči na 1,5 stupnjeva Celzijevih, što bi ublažilo teške posljedice klimatskih promjena. Međutim, manje je poznato kako će zemlje provoditi obećanja koja su dale na konferenciji i kako će se u zelenu tranziciju uključiti gospodarstvo.

Hrvatska se obvezala na prestanak proizvodnje električne energije iz ugljena najkasnije 2033. godine, što je i krajnji rok za zatvaranje Termoelektrane Plomin. Premijer Andrej Plenković najavio je u Glasgowu da će Hrvatska smanjiti emisije stakleničkih plinova za 45 posto do 2030. godine. Istodobno, povećat će udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na više od dvije trećine. S obzirom na to da je Hrvatska turistička zemlja, do 2030. godine planira sadnju dodatnih milijun stabala godišnje, kako bi se poništile emisije stakleničkih plinova iz vozila kojima turisti dolaze u našu zemlju.

Obveza na riječima

Glavni problem je što se zemlje u svijetu na zelenu traziciju obvezuju uglavnom na riječima i što nema prisile koja bi ih pritisnula na provođenje ciljeva kao što su smanjenje emisija metana, postupno izbacivanje ugljena iz upotrebe, ili prestanak krčenja šuma. Najdalje je tu otišla Europska unija koja je donijela svoj Zeleni plan i okvirno zakonodavstvo prema kojem bi emisije stakleničkih plinova do 2030. godine trebalo smanjiti za 55 posto u odnosu na 1990. godinu.

Najmanje 30 posto od golemih 800 milijardi eura, koje je Europska unija osigurala za oporavak gospodarstva od korone do 2026. godine, treba se utrošiti na zelenu tranziciju, u čemu će svoj udio imati i Hrvatska. Novca na prvi pogled ima mnogo, a da bi se iskoristio, članice EU-a bile su dužne napraviti projekte putem svojih nacionalnih planova za oporavak i otpornost. Zemljama su na raspolaganju i sredstva iz redovitog proračuna Europske unije, iz tzv. višegodišnjeg financijskog okvira do 2027. godine.

Svoje mjesto u povijesnom pothvatu prelaska na zeleno gospodarstvo traže i brojna hrvatska poduzeća, svjesna da će novi klimatski zahtjevi imati velike posljedice na ono što danas rade. Mnoštvo njih gubit će prihode, morat će mijenjati poslovne modele, a i njihovi zaposleni trebat će se prilagođavati novim okolnostima.

Međutim, problem je što čak 62 posto poduzeća u Hrvatskoj ne vidi tzv. zelenu tranziciju kao priliku za sebe i za svoje poslovanje. Opsežno istraživanje koje su konzultantska kuća Apsolon i Hrvatska gospodarska komora provele među 192 domaće tvrtke tijekom drugog tromjesečja ove godine, pokazalo je da samo 38 posto poduzeća vidi zelenu tranziciju kao priliku za unapređenje poslovanja. Čak 33 posto poduzeća smatra zahtjeve zelene tranzicije kao prijetnju. Gotovo trećina procjenjuje da će taj proces na njih imati neutralan učinak, kao da se to njih ne tiče.

Na predstavljanju rezultata tog istraživanja proteklog tjedna, nakon završetka klimatske konferencije u Glasgowu, Apsolon i HGK objavili su da poduzeća u nekoj mjeri planiraju prilagodbu novim okolnostima. Samo 17 posto njih izradilo je strategiju za vlastitu zelenu tranziciju, ali više od 60 posto tvrtki već ima spremne neke projekte ili projektne ideje – najčešće za bolju energetsku učinkovitost.

REUTERS

Zastarjeli modeli

– Krajnji je trenutak da tvrtke počnu strateški razmišljati o svojoj zelenoj transformaciji, ne samo u kontekstu energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, već i industrije 4.0 te novih poslovnih modela utemeljenih na inovativnim zelenim tehnologijama, poručila je Nataša Ćurić Martinčević, predsjednica uprave Apsolona. Iako se plodovi takve investicije neće vidjeti odmah, one tvrtke koje to ne učine sada, za nekoliko će godina snositi negativne posljedice. Zelena tranzicija golema je prilika za transformaciju, stoga su sada više nego ikada potrebni zajedništvo i sinergijski pristup gospodarstva i javnog sektora kako bi se na najbolji način iskoristila prilika za investiranje i transformaciju koju nudi omotnica EU fondova za razdoblje od 2021. do 2027., dodala je predsjednica uprave.

Da je hrvatsko gospodarstvo polovično spremno za zelenu tranziciju, potvrdili su rezultati istraživanja prema kojima su ispitana poduzeća iz različitih sektora uspjela prikupiti jedva 44 posto bodova potrebnih za maksimalnu pripravnost. Niska prosječna vrijednost njihove spremnosti rezultat je nekoliko faktora, od kojih su najznačajniji nemogućnost ili neizvjesnost financiranja procesa prilagodbe na zelenu tranziciju, nedostatak jasnog zakonodavnog okvira koji regulira procese potrebne u tranziciji, neprilagođenost trenutačnih radnih mjesta potrebama procesa tranzicije, nerazvijena potrebna infrastruktura te zastarjeli poslovni modeli, prema ocjeni istraživača.

Zanimljivo je da nema značajnih razlika u vrijednostima procjene spremnosti poduzeća (poslovanja) na zelenu tranziciju između hrvatskih regija, niti između sektora, ali se značajnije razlike mogu pronaći unutar istih regija te unutar sektora po regijama, kažu istraživači.
Nevolja je i u tome što je samo 27 posto hrvatskih tvrtki počelo pripreme za nove okolnosti. »Zabrinjavajuće je da golema većina tvrtki planira početak priprema za zelenu tranziciju tek za godinu dana«, rekla je Ćurić Martinčević. Jedan od ključnih razloga za njihovo oklijevanje jest činjenica da ne znaju kako će doći do potrebnog novca. Samo 29 posto poduzeća je »financijski spremno« za zelenu tranziciju, prema istraživanju.

Kada se postavilo pitanje od koga bi mogle dobiti novac za tranziciju, više od 50 posto tvrtki je na prvom mjestu navelo europske strukturne i investicijske fondove. Velik dio njih, ukupno 40 posto, računa i na sredstva Hrvatske banke za obnovu i razvitak te agencije HAMAG-BICRO, a tek nakon toga spominju Nacionalni plan za oporavak i otpornost te ostale izvore. U zelenoj tranziciji trebale bi sudjelovati i privatne banke. One nisu na to obvezane, ali se očekuje da će s vremenom sve više povoljnih kredita usmjeravati u tzv. zelene projekte poduzeća.

– Stječe se dojam da su tvrtke na čekanju, s obzirom na to da velik dio njih nema strategiju zelene tranzicije, a još nije napravio ni analizu stanja. Dojam je da čekaju na bespovratna sredstva i da se cijela priča vrti oko toga, primijetila je Ćurić Martinčević. Međutim, priča je puno šira i grantovi nisu dovoljni, dodala je šefica uprave Apsolona, misleći na potrebu financiranja projekata putem banaka, kao i donošenja strateških planova ne samo na razini poduzeća, nego i na nacionalnoj razini. Nacionalni planovi još nisu završeni jer se i o sadržaju europskog zakonodavnog okvira (Fit for 55) za provođenje Zelenog plana EU-a još pregovara.

Rezultati istraživanja Apsolona i Hrvatske gospodarske komore izazvali su brojne komentare.

– Svi smo svjesni da je zbog klimatskih promjena održivost postala glavni izazov vremena u kojem živimo, izjavila je Nataša Mikuš Žigman, državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Istaknula je važnost istraživanja s obzirom na to o kojim je sve segmentima potrebno razmišljati kako bi zelena tranzicija bila što bezbolnija i što uspješnija. To je prilika za razvoj novih poslovnih modela koju Hrvatska kao mala i prilagodljiva ekonomija može itekako iskoristiti, uz europska sredstva koja su nam na raspolaganju, smatra Mikuš Žigman.

Predstavnici kompanija

Slaba spremnost hrvatskoga gospodarstva za zelenu tranziciju nije ostavila ravnodušnim Tomislava Radoša, potpredsjednika HGK-a za industriju i održivi razvoj. »Nitko ne kaže da će proces biti jednostavan, ali moramo poraditi na stavu da zelena tranzicija nije prijetnja, već prilika. Na tome će i HGK raditi putem edukacije članica, ali i savjetodavne podrške, jer vidimo da je naše istraživanje pokazalo da velik broj tvrtki nema strategiju zelene transformacije, kazao je Radoš. Prema njegovim riječima, gospodarstvu su potrebna i pravila igre koja može lako slijediti, odnosno jasan i primjenjiv strateški i zakonodavni okvir. Pritom je ključno i partnerstvo javnog i privatnog sektora, smatra Radoš.
Na predstavljanju rezultata istraživanja održane su i rasprave u kojima su sudjelovali predstavnici hrvatskih tvrtki, uglavnom onih koje već nešto rade na vlastitoj zelenoj tranziciji. Voditelj održivog razvoja Podravke Matija Hlebar upozorio je da zbog sve ekstremnijih klimatskih uvjeta cijela prehrambena industrija mora ubuduće računati s nižim i nesigurnim prinosima poljoprivrednih kultura, posebice povrća, voća i žitarica. Stoga se poljoprivreda i prehrambena industrija, kaže, moraju brzo prilagođavati novim okolnostima.

Potpredsjednik Atlantic Grupe Neven Vranković rekao je da ta kompanija neprekidno radi na očuvanju okoliša tako što odabire prihvatljive tehnologije i usluge te potiče povećanje energetske učinkovitosti.

– Nositelji održivog razvoja primarno su naši proizvodi, jer već promišljajući asortiman brinemo o tome da naši proizvodi inoviraju i sam sastav proizvoda i njegovu ambalažu, razmišljajući o smanjenju otpada, mogućnosti maksimalnog iskorištavanja materijala i smanjenom korištenju plastike. Uz to što sami sebi podižemo ljestvicu očekivanja, smatramo važnim naše partnere i potrošače također potaknuti na odgovorno ponašanje prema okolišu, naglasio je Vranković.
Rezultati istraživanja u hrvatskim tvrtkama pokazali su da većina njih zelenu tranziciju vidi kao prijetnju i najčešće je svodi na energetsku učinkovitost, ali direktorica tvrtke DOK-ING Energo Danica Maljković smatra da njezino poduzeće radi upravo suprotno jer je rano prepoznalo novi smjer u europskom gospodarstvu.
– Razvijamo proizvode i usluge koji integriraju više segmenata zelene i kružne ekonomije, a najbolji primjer je naš stroj CROcodile koji objedinjuje ekološki prihvatljivo zbrinjavanje otpada, uporabu organskog materijala po principu cirkularne ekonomije i istovremeno proizvodnju obnovljivih izvora energije, točnije vodika koji je prepoznat kao glavni nositelj puta prema dekarbonizaciji do 2050. godine, rekla je Maljković.