Foto Vedran Karuza
Otkrili su nam kako im je zajedno igrati u OŠK Omišlju, što misle o šansama NK Rijeke u ostatku prvenstva, ali i koji su im omiljeni golovi i trenuci u njihovoj bogatoj nogometnoj karijeri
povezane vijesti
S braćom Ahmadom i Anasom Sharbinijem, nekad ponajboljim nogometašima NK Rijeke, danas igračima OŠK Omišlja u četvrtoj ligi, razgovarali smo na igralištu NK Rječina u Dražicama.
Mjestu odakle je počela njihova bogata nogometna priča…
Pratite li Rijeku?
Anas: Pogledam neku dobru utakmicu, ili protiv Dinama, ili protiv Hajduka. Mislim da imaju dobru ekipu i da se mogu boriti za drugo, treće mjesto.
Dinamo je ipak klasa iznad svih u HNL-u, ali Rijeka za drugo ili treće mjesto ima jako dobre šanse.
I Rijeka i Osijek imaju bolju ekipu od Hajduka.
Čime se sad bave?
Osim nogometa, čime se bavite?
Ahmad: Zaposlen sam u jednoj firmi. Ujutro se radi, popodne malo odmor, predvečer trening.
Anas: Ja samo igram za Omišalj.
Kako je došlo do angažmana u Omišlju?
Anas: Najprije je krenuo brat prije jedno godinu i pol. Na nagovor njega i predsjednika Nikole Turčića i ja sam se priključio.
Ahmad: Nikola i ja se znamo već dvadesetak godina. Igrali smo i mali nogomet po turnirima zajedno. Jedan dan me nazvao i zamolio mogu li mu pomoći u Omišlju kao igrač ili u možda nekoj drugoj funkciji.
Mene druge funkcije nisu zanimale. Više sam se vidio kao igrač i tako smo brzo dogovorili suradnju. Mislim da i Anas i ja možemo svojim iskustvom dosta pomoći mladim igračima.
Zasad nam je jako dobro, sve super funkcionira i mogu vam reći da sam ja jako zadovoljan tamo.
Trenerske ambicije?
Ahmad: Trenerskih ambicija stvarno nemam. Možda neka druga funkcija, kad prestanem igrati, ako se otvori neka mogućnost, možda da. Ali, kao trener? Ne.
Anas: Ne razmišljam još o tome. Mislim da mogu igrati još 4-5 godina pa ću vidjeti. Još mi se ne žuri.
Nedostižan rekord
Kako danas provodite vrijeme?
Anas: Prije, dok sam bio profesionalac, imao sam dva treninga dnevno, bilo je malo drugačije. Sad više vremena provodim s kćerkicom.
Bio sam profesionalac skoro 20 godina, sad mi baš paše malo opušteniji ritam.
Zaustavljaju li vas još navijači?
Ahmad: Na Grobniku normalno da nas svi znaju. To je već prošlo, što se tiče zaustavljanja, dresova, autograma i sličnog. Svi smo mi tu prijatelji.
Na Krku se dogodi tu i tamo da bi se netko slikao. Naravno da nam to paše i drago ti je zbog toga. Ipak vidimo da nas navijači i dan danas cijene.
Ahmade, može li netko u skorašnje vrijeme srušiti tvoj rekord najboljeg strijelca Rijeke?
Ahmad: Imam 73 zabijena gola i još uvijek sam najbolji strijelac. Mislim da u skoro vrijeme to nitko neće srušiti! Danas se dešava da ako jedan napadač odradi jako dobru sezonu, zabije 20-25 golova, da odmah odradi neki inozemni transfer.
Mislim da još netko vrijeme to nitko neće srušiti. No, kao i u svemu, rekordi se ruše, pa mislim da će i taj moj netko morati srušiti.
Druženja sa starom ekipom
Družite li se još sa starom ekipom Rijeke? Čaval, Linić, Klić…
Ahmad: Da, svi imamo svoje obveze, ali normalno da se vidimo, čujemo i odigramo nekad za veterane Rijeke. U kontaktu smo stalno.
Boćanje?
Anas: Igrao sam ovako rekreativno, turniri i to.
Ahmad: Skupimo se društvo pa odigramo.
Bratić Mazen igra u Grobničanu?
Ahmad: Stalno pratimo i Grobničan i Rječinu, kad god imamo vremena i stignemo. Bilo bi lijepo da nastavi, ali nije više ni on tako mlad. Krajnje je vrijeme, ako nešto misli da već krene u ozbiljnije vode.
Najdraži golovi
Najdraži gol u karijeri?
Anas: Meni je onaj protiv Hajduka, prvi, kad smo igrali prvu sezonu s Dalićem, kad smo ih dobili 4:0!
Ahmad: Meni isto protiv Hajduka, na Kantridi, kad smo pobijedili 2:1. Anas mi je u 92. minuti asistirao s onom vanjskom, poznatom njegovom!
To je bio gol za pobjedu, tad je Armada slavila rođendan i sjećam se kao da je jučer bilo!
Kako je kad gurneš loptu kroz noge Messiju?
Anas: Haha, dobro, to me svi pitaju, to se desi, nije to… Više mi je drago što sam dao taj gol i što sam igrao protiv njega. To mi više znači nego guranje lopte Messiju kroz noge.
To je lijepa uspomena, ali u toj utakmici mi je draže to što sam za Hrvatsku igrao protiv Argentine i Messija.
Najdraži trenutak u karijeri?
Ahmad: Ne znam, on je imao priliku igrati službenu utakmicu za reprezentaciju i ići na prvenstvo s njima. Ja sam bio dva-tri puta pozvan u reprezentaciju, na prijateljske utakmice.
Čak sam jednu utakmicu dao gol, igrali smo u Zaprešiću. Možda taj trenutak. Ipak svima nama je bio cilj i san igrati za reprezentaciju. Kao što je i danas mladim nogometašima.
Najdraži trener?
Anas: Najdraži mi je bio Balakov u Hajduku.
Ahmad: Puno je tu trenera bilo kroz karijeru, i dobrih, i manje dobrih, i loših po mene. Možda u mlađim kategorijama Ranko Buketa i Mladen Romić. Oni su nas i doveli u Rijeku.
Što se tiče seniorskog nogometa, najviše mi je odgovarao i najbolje sam se slagao s Rubčićem u Rijeci, kad smo imali veliki niz pobjeda. Rubčić i Skočić.
Sukob s Kekom?
Anas: Dobro, više je toga bilo, više ni sam ne znam što je točno bilo. Na kraju mislim da je žao i njima i meni kako je sve ispalo, bezveze.
O kućanskim poslovima
Tko je kao tata bolji u kućanskim poslovima?
Ahmad: Moji su već veliki, ali mislim da je što se tiče kućanskih poslova Anas bolji.
Anas: Radim sve što god treba.
Glazba?
Ahmad: Sve slušam! Meni sve paše!
Izlasci?
Ahmad: Nakon utakmice, neka večera da, ali kako su sad te mjere više manje nemaš kamo ni otići.
Budućnost u Omišlju?
Ahmad: Anas će sigurno igrati duže, tri godine je mlađi, ali meni je tamo super! Zadovoljan sam, ljudi mi baš pašu, kao i okolina. Kad prestanem igrati, vjerojatno ću ostati u klubu.
Anas: Tako je i meni u Omišlju. Lijepo sam se snašao, dobar sam i s predsjednikom i igračima. Baš mi je lijepo, uopće ne razmišljam o ničemu drugome.