ZAGREB – Socijalna reforma koju kroz paket zakonodavnih izmjena predlaže aktualni ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović doživjela je i prije starta pravi fijasko. Stručne udruge – Hrvatska komora socijalnih radnika, Hrvatska udruga socijalnih radnika, centri socijalne skrbi, Sindikat socijalnih radnika – izjasnile su se protiv prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi, ključnog za reformu, te zatražile njegovo povlačenje i izradu potpuno novog zakonskog prijedloga koji će uvažiti mišljenje struke i osigurati ozbiljnu i kontinuiranu reformu sustava socijalne skrbi.
Zakoni koje je Aladrović poslao na e-savjetovanje, smatraju predstavnici struke, ne samo da neće osigurati ozbiljnu reformu, već je opasan za sustav i imat će dugoročne štetne posljedice.

E-savjetovanje

– Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići bolja dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, ni smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne pridonosi očekivanoj reformi djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj, upozoravaju iz strukovnih udruga. E- savjetovanje završava danas, a početkom prosinca paket zakona trebao bi ući u proceduru donošenja.

Predstavnici struke koja bi morala provoditi socijalnu reformu, protive se, praktički, svim ključnim promjenama koje se u spornom zakonu predlažu: ne žele osnivanje Zavoda za socijalni rad koji će zamijeniti centre socijalne skrbi, jer je takva centralizacija, tvrde, suprotna čl. 129.a Ustava RH, gdje stoji da »jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi«.

Zakon je, kažu, suprotan i Nacionalnoj razvojnoj strategiji Hrvatske do 2030. godine, gdje se najavljuju procesi decentralizacije, jačanje uloge centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici, smanjenje javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi, osiguranje primjerenih uvjeta rada… Aladrovićeva reforma krenula je u suprotnom smjeru – prema centralizaciji sustava i ukidanju centara socijalne skrbi.

– Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već svaki centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage, i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice, poručuju iz strukovnih udruga. Ističu da će, uz sve druge štete, novi model bespotrebno progutati i novac koji će se osnivanjem Zavoda za socijalni rad utrošiti na promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar…

Češći nadzori

Centre za socijalnu skrb ne treba dirati, poručuju iz strukovnih udruga, jer će se smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Umjesto toga, treba smanjiti ovlasti centara, donijeti kvalitetniji Obiteljski zakon i provoditi češće nadzore.
– Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama, i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku. Centralizacijom bi nas se svelo na bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog i zdravstvenog sustava, bez pravne osobnosti i snage, poručuju socijalni radnici.
I tu nije kraj stručnom seciranju Aladrovićeve reforme: traže odustajanje od osnivanja jedinstvenog Obiteljskog centra, Akademije socijalne skrbi, Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe koje bi procjenjivalo rad socijalnih radnika. Protiv su ukidanja obiteljskih domova, a traže da ih se rastereti administrativnih poslova kao što je izdavanje različitih naknada jer im to zagušuje stručni rad. Predlažu da se nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi povuče iz e-savjetovanja te da se donesu zakonske izmjene kojima se povećava osnovica za Zajamčenu minimalnu naknadu, što je za njih »jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog«.