Dok se nastavlja potraga za nestalim šibenskim kapetanom Dinom Miškićem i još šest članova posade tegljača Bourbon Rhode, potonulog nasred Atlantika u uraganu Lorenzo, u stručnim pomorskim krugovima mnogi se pitaju zbog čega je došlo do potonuća broda.

Posebno se pitaju koja je uloga kompanije Bourbon u tragediji, s obzirom na sumnje u loše održavanje broda i neispravnu opremu, kao i slanje takvog broda preko Atlantika u trenucima kada se znalo da na njegovoj ruti hara uragan Lorenzo.

Riječki pomorski kapetan, također zapovjednik off-shore suppliera, (podaci poznati redakciji), poput većine svojih kolega pita se kako se uopće moglo dogoditi da brod dođe u područje svega nekoliko desetaka milja od središta razorne oluje.

– Iz svega što je do sad objavljeno, opravdano je upitati se zašto ih je kompanija slala preko Atlantika, znajući za nevrijeme i u kakvom je stanju brod. Osim toga, u kompaniji su morali znati gdje je brod, a gdje se kreće uragan pa čak i ako je bila kapetanova odluka da ga pokuša »preteći«, morali su ga od toga na vrijeme odvratiti i brod uputiti na sigurniju udaljenost od središta uragana.

Pitam se i je li kompanija pritiskala zapovjednika i posadu da žure, ne mareći za njihovu sigurnost, samo kako bi brod čim prije stigao na odredište. Iz dosad objavljenog vidljivo je i da brod nije imao vsat sustav satelitske komunikacije, ali unatoč tome, morao je preko drugih sustava dobivati meteorološke podatke i znati gdje je središte uragana.

Odgovor kasnio

Pitanje je jesu li iz kompanije inzistirali da pokušaju proći ispred uragana. Upitno je i što je bilo s ostalom komunikacijskom opremom na brodu, kao i kakve su instrukcije iz kompanije imali. Zbog čega je zapovjednik, kako smo vidjeli iz transkripata s kompanijom, poziv upomoć slao putem SSAS sustava, koji je u stvari tihi alarm namijenjen za situacije kada je brod pod napadom pirata ili terorista, a ne kada je u opasnosti od potonuća.

Zašto nije poslan poziv upomoć putem radija i drugih kanala, kako je to propisano, nego samo kompaniji putem SSAS-a? Nije bilo poziva putem radija, nije aktiviran automatski poziv upomoć putem Inmarsata C, ništa. Samo SSAS koji tome uopće ne služi.

A čak i na taj poziv iz kompanije su odgovorili, kako smo mogli vidjeti, s više od sat vremena zakašnjenja. Puno je tu mučnih pitanja na koja je teško naći logičan odgovor pa ostaju itekako otvorene sumnje u loše održavanje broda i opreme od strane kompanije, kaže iskusni pomorac.

Dodatno su ga, kao i njegove kolege, zgrozile i objavljene fotografije broda na kojima se vidi da je u lošem stanju, nagrižen korozijom i slabo održavan.

– Na jednoj od fotografija vidi se da je jedna od portela na palubi, koja mora biti čvrsto zatvorena, kako more ne bi ulazilo u unutrašnjost broda, samo stavljena preko otvora koji prekriva i to – naopako! Pa se pitamo kako je more moglo prodrijeti u krmeni dio broda. Jedno od najtežih pitanja je i zbog čega nisu pronađene splavi za spašavanje, kao ni EPIRB (radio indikator pozicije u slučaju opasnost) i SART (radarski transponderi) uređaji.

Splavi su se sve trebale aktivirati automatski, gdje su? Zašto nije bilo radio signala iz EPIRB-a, zašto niti jedan radar brodova iz potrage nije detektirao niti jedan SART uređaj? Jesu li ih imali na brodu, na pravim mjestima, jesu li bili ispravni, ako jesu, zašto nisu aktivirani.

Kapetan je jasno naznačio u svojim porukama da je posada okupljena, a kako onda nitko nije aktivirao ništa od svih tih uređaja i sustava. Jesu li bili ispravni, jesu li bili na svom mjestu? Sve su to pitanja na koja bi istraga morala dati odgovore. Previše je tu sumnjivih okolnosti.

Temeljito istražiti

– Kolega iz Ukrajine mi kaže kako njihovi pomorci u praksi ponekad znaju dodatno privezati splavi za spašavanje, kako ih more ne bi odnijelo u olujama, no time se i onemogućava njihova automatska aktivacija, ručna aktivacija se znatno otežava, a osim toga je i protupropisno.

Neki kažu i da je brod imao problema s vratima između pojedinih dijelova potpalublja, a te sumnje dodatno produbljuje i prepiska kapetana i kompanije iz koje je vidljivo da je more, nakon što je potopilo prostor u kojemu su uređaji azipoda, nastavilo prodirati u strojarnicu i dalje u brod.

U takvim vremenskim uvjetima, bez pogona i s prodorom mora u brod, nisu imali šanse. U svakom slučaju, ovu nesreću treba temeljito istražiti, otkriti sve uzroke, a ne sve svaliti na lošu sreću i odgovornost zapovjednika, kaže kapetan iz Rijeke.