Foto: ARHIVA NL
Bio je osnivač Opatijskih suvenira, autor mnogih nezaboravnih skladbi, te osnivač i prvi predsjednik Hrvatske glazbene unije Primorsko-goranske županije podružnice 3 Rijeka
povezane vijesti
Preksinoć je, u 85. godini, u Rijeci preminuo Duško Paro, legendarni skladatelj zabavne glazbe, tekstopisac, pjevač, osnivač Opatijskih suvenira, autor brojnih hitova i evergreena te osnivač i prvi predsjednik Hrvatske glazbene unije Primorsko-goranske županije podružnice 3 Rijeka.
Duško Paro je bio vođa iznimno popularne grupe Opatijski suveniri, autor mnogih nezaboravnih skladbi koje su opjevale liburnijski kraj. »Opatijske oštarije«, »Moji Ičići«, »Štenta«, »Volimo Rijeku«, samo su neki od hitova koji se i danas rado slušaju na radijskim valovima.
Od Paga do Ičića
Dušan Paro, rođen 26. svibnja 1937. u Pagu, osnovno školovanje stekao je u rodnom gradu, a glazbeni je život započeo u gradskoj limenoj glazbi, svirajući klarinet. Zatim odlazi u Split gdje osniva mali glazbeni sastav i svira na srednjoškolskim plesnjacima.
Završava ekonomsku školu u Zagrebu i stječe zanimanje komercijalnog tehničara, a nakon odsluženja vojnog roka, krajem pedesetih odlazi u Rijeku gdje kao glazbenik nastupa na poznatim riječkim plesnjacima i surađuje s profesorom glazbe Vjekoslavom Gržinićem. Od 1961. godine živio je u Ičićima.
Kako podsjećaju iz Hrvatske glazbene unije, godine 1960. osnovao je VIS Opatijski suveniri s kojim je nastupao više od 50 godina, u zemlji i inozemstvu. Prva osoba koju je Paro upoznao po dolasku na Opatijsku rivijeru bio je Ivo Robić koji mu je postao veliki prijatelj i koji je s grupom Opatijski suveniri nastupao do kraja života.
U Voloskom je živio Ljubo Kuntarić, osobiti gospodin i vrhunski skladatelj, s kojim je Paro njegovao trajno glazbeno prijateljstvo.
Ivo Robić i Opatijski suveniri
Promotori Opatije
S grupom Opatijski suveniri uspješno je nastupao, kako u domovini, tako i u mnogim europskim zemljama. U biografiji grupe upisana je suradnja s Tomislavom Ivčićem, Zdenkom Vučković, Oliverom Dragojevićem, Kićom Slabincem, televizijski nastupi, nastupi na festivalima, koncerti i turneje u zemlji i inozemstvu, ali uvijek i na prvom mjestu suradnja s kolegom i prijateljem Ivom Robićem.
»No, niti turneje, niti snimanja grupu nisu ih spriječile u njihovim dugogodišnjim ljetnim nastupima na terasi Hotela Kvarner u Opatiji.
Kao promotori opatijskog turizma nastupaju na kruzerima »Jadrolinije«, ali i na brodovima švedskog brodara »Stena Line« promovirajući Opatiju na sjeveru Europe.
Dodamo li da je Paro uz mnoge druge uspješnice skladatelj pjesama »Opatijske oštarije« i »To su moji Ičići«, s pravom možemo reći da je Paro osoba koja je svojim glazbeno stvaralačkim radom dao veliki doprinos prezentaciji opatijskog područja na državnoj i na međunarodnoj razini.
Kao osnivač grupe Opatijski suveniri te nastupajući diljem domovine i inozemstva na najbolji mogući način promovirao je ime Opatije«, dodaju iz riječkog HGU-a.
Paolo Sfeci, Duško Paro i Josip Forembacher 2019. godine, Foto: GORAN BEROVIĆ
Brojni hitovi i nagrade
Pored sviranja piše i mnogobrojne skladbe i tekstove koji su snimljeni na nosačima zvuka u tadašnjoj diskografskoj kući Jugoton. Među najpoznatijim skladbama su: »Hrvatsko Primorje«, »Opatija, raj Mediterana«, »Sveti Marko, čuvaj nan Veprinac«, »Molo Longo«, »Va Permani ću poći«, »Tu je ljubav moja«, ,«Mama, hvala ti«, »Sušačanka moja nona«, »Ne plači Hrvatice mati«… Kao osoba koja u sebi nosi i sportski duh skladao je »Himnu N.K. Rijeke« premijerno izvedenu 1974. godine.
Bio je stalni sudionik humanitarnih koncerata, a za vrijeme Domovinskog rata kao član Croatian Music Aida, postrojbe glazbenih umjetnika, nastupao je na ličkom ratištu kao potpora hrvatskim braniteljima.
Kao izvođač ili skladatelj s Opatijskim suvenirima nastupao je na festivalima među kojima su: MIK, Splitski festival, Karneval fest, Grobnička skala, na kojima je osvojio nagrade i kao tekstopisac i skladatelj. Godine 2014. osvojio je Nagradu Grada Opatije za životno djelo, a 2010. godine s Opatijskim suvenirima osvojio je Nagradu HGU-a za doprinos glazbi.
Kao skladatelj i tekstopisac bio je član HGU-a, HDS-a, HUZIP-a. Njegove skladbe izvodili su i izvode eminentni hrvatski pjevači: Ivo Robić, Kićo Slabinac, Serđo Pavat, Jozefina, Trio Rio...
Duško Paro i Antonio Poščić početkom mjeseca u Lovranu, Foto: LUIGI OPATIJA
Međunarodna karijera
Kako je prije nekoliko godina napisao kolega Edi Prodan – Duško Paro bio je jedan od onih rijetkih glazbenika čije je djelo još za života postalo – legendom, a njegove pjesme općenarodnim dobrom.
Opatijski suveniri su gotovo svake godine svoje bogate karijere gostovali u SAD-u, a bili su i rijetkim bendom koji je istovremeno svirao u SAD-u i Rusiji, a 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća svirali su i u Turskoj i Grčkoj! Svirali su i Titu, Franji Tuđmanu, Stjepanu Mesiću, te Kolindi Grabar-Kitarović, čija je pak omiljena pjesma – »Tu je jubav moja«.
Posljednji ispraćaj Duška Pare bit će u petak u 14 sati na opatijskom groblju.
Drugi brat, prijatelj, glazbeni otac, pionir liburnijske scene…Vijest o smrti Duška Pare šokirala je i rastužila njegove kolege i prijatelje. Antonio Pošćić Bebi: Šokirala me vijest da je otišao moj drugi brat, prijatelj i glazbeni kolega Duško Paro. Neću se s time nikada pomiriti, ali život mora ići dalje. Kroz cijelu nas je karijeru vodio kao pravi lider i to je bio naš modus opstanka na sceni i u našem životu. Bio je dobar čovjek, pravedan, pošten, okupljao je ljude i uvjeravao ih da čine samo dobro. Volio je neizmjerno svoj Pag i Ičiće kojima je posvetio mnoge pjesme i skladbe. Bio je odličan skladatelj, tekstopisac i autor pjesama koje će se dugo, dugo pamtiti. Volio je svoju domovinu Hrvatsku za kojom je uvijek žudio. Hvala mu na svemu. Branko Fućak: Kada sam došao u Opatijske suvenire, u prvu postavu, Duško Paro je imao 24 godine, a ja samo 14. Bilo je to vrijeme kada se glazba razvijala velikom snagom i mi smo je »gutali« kao određeni put prema Zapadu. Poveo nas je na magično glazbeno putovanje tijekom kojega smo rasli zajedno s velikanima poput Beatlesa i imali priliku rukovati se s Johnom Lennonom ili Frankom Sinatrom i drugim u ono doba najpopularnijim glazbenicima. Putovali smo zajedno po cijelom svijetu, sve je to bilo neponovljivo i mogu reći da smo bili čak i u onim mjestima koja nisu niti označena na karti! Mislim da bi se jedna ulica na Pagu trebala nazvati po njemu. Uz Pag volio je i Opatiju, Ičiće i svoju domovinu Hrvatsku, a pjesme koje je ostavio za sobom neće nikada umrijeti, jer će ostati zauvijek i jednom kada nas ne bude. Bio nam je autoritet, vrlo pronicljiv i imao je velik dar za smirivanje napetih situacija i održavanje grupe na okupu. Robert Popeskić: Otišao je moj glazbeni otac, brat, prijatelj, šef… Prisjećam se naših 45 godina lijepe suradnje i ne mogu reći drugo negoli da će ostati živjeti u bezvremenskim pjesmama. Bio je čovjek s velikom glazbenom žicom i autor pjesama koje svi vole i koje su zapravo besmrtne. Bio je stariji i iskusniji i isticao se po tome što je imao nevjerojatnu mogućnost za smirivanje napetosti i na taj način je osigurao da bude mira u bendu i da Opatijski suveniri dugo ostanu zajedno. Zbog zdravstvenih okolnosti se već neko vrijeme nismo vidjeli, no želim mu barem na ovaj način zahvaliti na svemu. Elvis Stanić: Duško je bio moj stari ratni drug i kolega, a 1992. i 1993. smo svirali u Opatijskim suvenirima. Putovali smo, nastupali u Hrvatskoj i inozemstvu, obilazlili bojišta… Puno smo toga zajedno prošli i mogu o njemu reći da je bio veliki majstor pozornice. Meštar od bine, meštar od stagea. Imao je na svakom nastupu i pozornicu i publiku u malom prstu. Do kraja je ostao vjeran tradiciji našeg kraja i našoj domaćoj pjesmi i skladao kompozicije koje će se dugo pamtiti. David Danijel: U Ičićima smo bili susjedi, tek par kuća nas dijeli. Bio je uz mene od mojih najranijih glazbenih početaka, a i moja je prva diskografski objavljena pjesma bila na njegovom CD-u »To su moji Ičići« 2011. godine. Podržavao je moja nastojanja u svijetu glazbe i između nas se razvilo pravo prijateljstvo. Žao mi je što nas je tako iznenada napustio i hvala mu na svemu, na velikoj podršci i znanju koje mi je prenosio. Ne smijem zaboraviti niti moj prvi glazbeni projekt ikada, web-stranicu Ive Robića čiju je promociju u opatijskoj Villi Angiolini uveličao svojim dolaskom i prigodnim govorom. Počivao u miru. Duško Jeličić Dule: Jako mi je žao što nas je napustio pionir naše glazbene scene na Liburniji. Kao klinci smo se svi u to vrijeme ugledali na Opatijske suvenire, oni su nam bili uzor i s profesionalnog stanovišta i po kvaliteti repertoara uopće. Imao sam priliku svirati uz Duška, mog imenjaka, na jednoj proslavi u čast opatijskog turizma u hotelu Kvarner gdje smo uz njega nastupili moja Silvana i ja. Također, nastupio sam u nekoliko navrata s Opatijskim suvenirima i kao basist, pa je tako manje poznato da smo u Opatiji pratili nastup Olivera Dragojevića. Na suradnju me pozvao sam Duško kada im je bio potreban basist i ja sam sa zadovoljstvom »uskočio«. |
