Šarun je riba vječno gladna. Neprestano je u pokretu i progutati će sve što mu se učini jestivim. No isto će tako u posljednji tren odustati ukoliko mu se nešto učini sumnjivim.

A lovi se na razne načine. Veliki dio ove vrste stradava od profesionalnih ribara, zimi od koća a ljeti od plivarica, dok se u sportskom ribolovu najčešće lovi panulom i udicom.

Panula za šaruna nije komplicirana. Na osnovu promjera 0,60 milimetara se vezuje jači zogulin koji je spona sa predvezom naoružanim sabikijem, nizom prama sa udicama koje su okićene lamelastim raznobojnim percima. Za otežanje se koristi posebno konstruirana olovnica, tzv. torpedo. Brzina povlačenja ovakve panule varira no uglavnom se kreće oko tri milje, dok je dubina provlačenja ovisna o dubini mora te o dubini na kojoj je riba. Najčešće se radi o dubini do tridesetak metara, s tim da se panula vodi oko osam do deset metara iznad dna.

Udicom se šarun najčešće lovi sporadično, kao usputna lovina. Pribor za takav ribolov je uobičajena kančenica kojoj se na kraju nalazi olovnica dok su na predvezu dvije do tri prame, koje šaruni mahom napadaju u propadanju ili podizanju sistema.

Premda ne pretjerano inteligentni, šaruni nakon nekog vremena shvate da su dagnje i traci liganja koji propadaju u zoni svjetla ipak opasni pa ih počnu izbjegavati i ignorirati. Tada se može pristupiti nešto provokativnijem sistemu. Neposredno iznad udice je potrebno postaviti sitni zogulin sa karabinom na kojeg se postavi još nekoliko zogulina. Poželjno je da budu svijetli, najbolje niklovani.

Udica treba biti naješkana kao i kod á volo sistema s tim da se sistem ne izbacuje već spušta okomito ispod barke. Kada se postigne željena dubina sačeka se dok se udici ne približi šarun koga će neobična postava prije ili kasnije zainteresirati. Šarun će najčešće neodlučno stajati neposredno pred udicom oklijevajući i potiskujući nagone. Tada je potrebno kratkim trzajima početi zveckati okačenim zogulinima što je provokacija kojoj šarun ne može odoljeti. Slijedi siloviti napad nakon kojega treba još samo ribu izvući van.

Ribolov šaruna na viđeno je izazov i poseban gušt kojem je teško odoljeti pri čemu izvlačenje predstavlja pravo zadovoljstvo.

Ulovljeni šaruni se mogu priređivati na razne načine no najukusniji su pečeni ili sušeni. Bez obzira na kakav ih način odlučili spremiti važno ih je dobro termički obraditi zbog prisustva parazitskih ličinki nematoda iz roda Anisakis.

Pored termičke obrade jednako je učinkovito i duboko zamrzavanje koje ove larve, inače opasne i za čovjeka, neutralizira i čini potpuno bezopasnima.