Treće izdanje Dana rane glazbe bit će održano tradicionalno u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Vela crikva/Kosi toranj) tri nedjelje zaredom – 17., 24. i 31. listopada, u organizaciji Udruge Corona Laurea Lovran. Ovim povodom razgovaramo s Metodom Sironićem i Jelenom Tihomirović.

Ove godine bit će održani 3. Dani rane glazbe u Rijeci. Podsjetite nas, kako je i s kojim ciljem došlo do pokretanja ovog festivala?

– Cilj svakog festivala je donijeti publici nešto što će joj se svidjeti, bilo to nešto novo, posebno ili već viđeno. Uz taj, naš osobni cilj je i prilika da se izrazimo kao umjetnici, ostvarimo uzbudljive i inventivne razmjene iskustava i znanja, a da na kraju svatko od toga ima koristi.

S druge strane, u Rijeci takvog nečega nije bilo, a mi smo odavde i nije nam trebalo puno vremena da krenemo s festivalom. Nakon dvadesetak godina koncertiranja, stečenog iskustva u organizaciji, velikog broja poznanstava iz naše struke, zapitali smo se zašto takav potencijal jednostavno ne iskoristiti.

Velika nam je ovdje potpora monsinjor Sanjin Francetić, koji nas je od početka primio i svesrdno podržao u dosadašnjim izdanjima našeg festivala. Festival rane glazbe u najakustičnijoj crkvi u gradu – zvuči odlično!

Rana glazba i publika

Čime ste se vodili u stvaranju programa ovogodišnjeg festivala?

– Glavna ideja nastaje uvijek od određenog repertoara koji bismo htjeli izvoditi, potom se to želi malo »razbiti« s nekim gostima ili kako smo napravili ove godine, kreiranjem nečeg novog. Pojam »rana glazba« je širok poput pojma »klasična glazba«, no kod nas je još uvijek dovoljno egzotičan da sam po sebi nenamjerno upućuje na nešto partikularno.

+U zapadnoj Europi postoje festivali koji su specijalizirani za samo jedan period rane glazbe, primjerice rani barok, talijansku renesansu ili predklasicizam. Za nas je takvo što još nezamislivo. Nadamo se da će se to i promijeniti, jer će to značiti da je publika zahtjevnija, da je opći nivo viši i da raznolikosti ima u izobilju.

Hrvatska je na ovom planu u počecima, stoga je na nama još i veća odgovornost prema budućim naraštajima.

Jesu li slušatelji rane glazbe neka specifična publika?

– Slušatelji rane glazbe su na prvi pogled drukčija publika, možda manje pretenciozna baš poput i same te glazbe, koja je nekako ljudskija od one koju smatramo »mainstreamom«. Ali zapravo, nije pošteno na taj način dijeliti publiku jer ono što mi radimo u svojoj esenciji ima cilj dotaknuti onoga koji dođe na koncert.

U tom trenutku to može biti jedan educirani slušatelj ili slučajni gost. Jedina posebnost rane glazbe je stremljenje prema što autentičnijoj izvedbi, takozvano povijesno obaviještenoj praksi, što naravno uključuje i instrumentarij iz određenog povijesnog razdoblja.

Zvuk je sveukupno tiši nego kod suvremenih instrumenata, a sama glazba je prožeta složenim artikulacijama i agogikama, što vjerojatno motivira tu publiku da bude malo bliža, osjetljivija i radoznalija.

Barokna glazba

Velika novost je osnivanje Riječkih baroknih solista? Kako ste došli na tu ideju? Zašto baš barok?

– Smatramo da okosnica našeg festivala mora biti jedan ansambl, budući da smo ujedno u ulogama glazbenika i organizatora. Želimo da taj ansambl bude stabilan, da s vremenom stvori svoj zvuk i da bude prepoznatljiv. Sastav od gudača, bassa continua i jedne barokne flaute ili npr. barokne oboe ima neograničene mogućnosti u kreiranju repertoara.

Barokna glazba je modularna u smislu sastava i improvizacijska u ideji same izvedbe, a naš ansambl je optimalna baza za sve to. Mogu reći da je barok izabrao mene, budući da sam kao flautist oduvijek imao afinitet za taj povijesni stil.

Godine 2016. sam odlučio naručiti svoj prvi traverso od poznatog nizozemskog graditelja Simona Polaka i nakon samoukih početaka krenuo sam na seminare i privatne satove od Bremena do Budimpešte.

Pred dvije godine smo u Parizu nabavili naš dragocjeni čembalo bez kojeg ne bi bilo moguće stvoriti ansambl. Uspješno sam uspio »zaraziti« i Jelenu koja također usavršava svoju multiinstrumentalnost. Smatram da svaki glazbenik u sebi ima realnu predispoziciju za izražavanje kroz barem dva instrumenta. Tako je uostalom bilo i prošlosti.

Kakvi su planovi novoosnovanog ansambla?

– Veliki. Već se kreira program za 2022. godinu i jako se veselimo tome.

Dobili ste potporu Odjela za kulturu Grada Rijeke i PGŽ-a. Jeste li uspjeli financijski »zatvoriti« festival i kako uspijevate u tome da je ulaz na koncerte slobodan?

– Kada se uz postojeća sredstva doda konstruktivni entuzijazam, tada budžet postaje elastičniji jer u ovim vremenima takva mu je karakteristika od vitalne važnosti. Trenutna je situacija konstelacija financija i uvjeta u kojima radimo i svaka promjena koja nastupi bit će u cilju održavanja kvalitete ove manifestacije, naravno i njene buduće samoodrživosti.

Program

Prvi koncert održat će se u nedjelju 17. listopada u 19 sati. Nastupit će Trio Corrente u sastavu: Metod Sironić, traverso; Lea Sušanj Lujo, barokno violončelo i Jelena Tihomirovć, čembalo. Izvodit će djela Händela, Telemanna, Barsantija, Buononcinija i Quantza.

Drugi koncert održat će se u nedjelju 24. listopada u 19 sati. Hrvatska čembalistica Iva Konjevod izvodit će djela L. Couperina, D’Angleberta, Bacha i Scarlattija.

Na završnoj večeri nedjelju 31. listopada u 19 sati predstavit će se novoosnovani festivalski ansambl Riječki barokni solisti u sastavu: Metod Sironić, traverso; Silvio Richter, barokna violina; Ivan Jakšeković, barokna violina; Hiwote Tadesse, barokna viola; Lea Sušanj Lujo, barokno violončelo; Jelena Tihomirović, čembalo. Izvodit će djela Telemanna i Händela.

Ulaz na koncerte je slobodan. Festival se održava uz potporu Odjela za kulturu Grada Rijeke.