Ciljani ribolov ugora je nezamisliv bez sajlice na kraju predveza. Ugorov je čeljusni aparat tako koncipiran da mu niti jedan najlonski monofil ne može odoljeti. Stoga je za ribolov ugora sajla imperativ i osnovni preduvjet koji može koliko-toliko garantirati uspjeh u izvlačenju ove ratoborne i temperamentne ribe.
povezane vijesti
Ugor se može loviti i uloviti na brojne načine. Premda najčešće strada kao usputan plijen, postoje alati koji su namijenjeni isključivo ovoj vrsti. Takvi su primjerice jaki parangali s pramama od sajli. Naime, ugorov je čeljusni aparat tako koncipiran da mu niti jedan najlonski monofil ne može odoljeti. Stoga je za ribolov ugora sajla imperativ i osnovni preduvjet koji može koliko-toliko garantirati uspjeh u izvlačenju ove ratoborne i temperamentne ribe.
Udičari ugora uglavnom love usput, čekajući ostalu ribu. Predvezi za njega se ne razlikuju od predveza za ostale pridnene vrste ni po čemu osim po spomenutoj sajli koja se nalazi kao sam završetak predveza na koju je vezana udice. Spoj udice i sajle se može izvesti na više načina – preko kopče, vučjim čvorom, direktnim vezom preko puškice…
Bez obzira za koju se opciju odlučili provjerite nosivost prije zabacivanja, jer zakačeni ugor kompletan pribor stavlja na pravi test izdržljivosti.
Ako se odlučite za ribolov ugora tada su sajle kao što sam već rekao, obavezan dio predveza. Ješka može biti bilo što, no izvrsnima su se pokazale lagano usoljene srdele ili inćuni, kao i manule, šaruni ili bugve kada odstoje koji dan bez hladnjaka. Posebno je učinkovit trak hobotnice ili mušuna ako se malo nagore plamenom upaljača s tim da upaljač ne smije biti benzinski.
Ješka se postavlja tako da vrh udice viri iznad glave srdele ili neke druge ribe koju ste odabrali kao ješku. Mnogi pri ješkanju srdeli kidaju glavu ili otvaraju trbušnu duplju računajući sa većom mirisnom privlačnošću tako oštećene ribe. Za koju se god soluciju odlučili važno je da riba bude dobro pričvršćena uz sajlu. To se može postići klasičnim prošivanjem udice i same sajle ili pak polaganjem sajle uz tijelo ješke nakon čega se ješka dodatno armira silikonskim koncem. Ovaj je posljednji način bolji zbog toga što se sajla nakon nekoliko prošivanja prilično deformira, nakon čega pravilno ješkanje postaje sve teže.
Trak hobotnice se ješka tako da vrh udice viri tri do pet centimetara od vrha traka, dok je ostali dio traka uz sajlu fiksiran jednim od gore opisanih načina.
Iako mnogi parangalisti prakticiraju prošivanje ješke samo udicom, u obalnom je ribolovu takav oblik ješkanja neprihvatljiv i to prvenstveno zbog toga što bi se tako postavljena ješka prilikom zabacivanja naprosto otpala s udice.
