Prema prijedlogu novog Zakona o udomiteljstvu, udomiteljske obitelji trebale bi imati bolji materijalni standard nego danas, no iz udruga udomitelja upozoravaju na to da ni više novca, ni labaviji uvjeti za status udomitelja neće popraviti loše stanje u sustavu koji godišnje napušta četverostruko više udomitelja nego što u novih u njega ulazi.

Tijekom 2020. godine, sustav socijalne skrbi izdao je ukupno 145 licenci za udomitelje, dok su istodobno iz sustava udomiteljstva otišle čak 543 obitelji. U okviru reforme socijalne skrbi tome se želi doskočiti većim novčanim naknadama i spuštanjem obrazovne granice za udomitelje na srednju stručnu spremu.

Tradicionalni udomitelji kojih je u sustavu udomljavanja 90 posto, ubuduće će, dakle, po djetetu primati 1.350 kuna, umjesto sadašnjih 830 kuna.

Tako će za udomljavanje troje djece, što je zakonski maksimum, primati 4.050 kuna naknade za svoj rad te uz to između 2.525 i 2.850 kuna opskrbnine za troškove života djeteta, ovisno o djetetovoj dobi, što će za troje udomljene djece iznositi više od 7.500 kuna mjesečno.

Porast naknade

Radi se o porastu naknade za udomiteljstvo za 60 posto te povećanju opskrbnine po djetetu za 20 do 42 posto. Današnja udomiteljska obitelj s troje djece od države prima naknadu od najmanje 6.830 kuna, od čega 6.000 ide na opskrbnine, a ostatak je naknada za rad udomitelja.

Specijalizirani udomitelji, koji skrbe o djeci s teškoćama ili s problemima u ponašanju, a dosad su morali imati fakultet, imaju po zakonu pravo na mjesečnu naknadu od 5.000 do 6.500 kuna, no nijedna osoba u Hrvatskoj nije zatražila takav status jer su uvjeti bili previsoki.

Stoga se oni novim zakonom »relaksiraju«, pa će specijalizirani udomitelji moći imati i završenu srednju školu, a naknade će im se kretati od 4.500 do 7.500 kuna mjesečno.

Prijedlog zakonskih izmjena koji se nalazi u javnoj raspravi nikako ne ohrabruje postojeće udomitelje. U Savezu udruga udomitelja Hrvatske pesimistični su i u takvom modelu ne vide prostor za napredak sustava udomiteljstva u Hrvatskoj.

– S povećanjem naknada smo zadovoljni, no za to je bilo krajnje vrijeme. Proveli smo punih 14 godina bez ikakvog povećanja i pitanje je koliko će nam to realno olakšati život u uvjetima stalnih poskupljenja.

Inflacija će nam do proljeća pola pojesti, komentira Katarina Bojšić, predsjednica Saveza udruga udomitelja Hrvatske.

Dobna granica

Pesimistična je u pogledu razvoja udomiteljstva u Hrvatskoj ako se ovakav zakon donese jer – kako tvrdi – dobna granica za udomitelje i ograničenja u pogledu njihova obrazovanja eliminiraju ljude koji doista imaju interesa za bavljenje udomiteljstvom.

– Neće u Hrvatskoj biti 10 posto više udomitelja kako oni očekuju. Nisu smjeli ograničiti dob udomitelja na 67 godina ni propisati da je za udomiteljstvo uvjet srednja škola.

Ima nas puno koji bismo htjeli ostati udomitelji i nakon 67 godina, ne vidim razlog da mi vozačka dozvola traje do 75-e, a sa 68 godina ne mogu biti udomitelj. Puno će starijih udomitelja otpasti iz sustava, a mladi se neće javiti, predviđa Bojšić.

Europska unija daleko je fleksibilnija u pogledu ograničenja za udomiteljstvo, pa tako Irska, na primjer, ne propisuje ni dobnu granicu, niti obrazovnu strukturu, kao uvjete za bavljenje udomljavanjem djece.

O tome je li netko sposoban biti udomiteljem ili ne, odlučuje se na temelju procjene socijalnog radnika, navodi naša sugovornica.

– Ako su za specijalizirane udomitelje spustili granicu stručne spreme na srednju školu, trebali su za tradicionalne udomitelje spustiti je na osnovnu školu. Znam dosta djevojaka ratne generacije koje su završile dva ili tri razreda gimnazije i udale su se, ostavile su školu i ne mogu biti udomiteljice iako bi htjele.

S druge strane, osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem dobije kvalifikaciju nakon dvije godine srednje škole, i takva osoba može biti udomiteljica, a ova s dva razreda gimnazije ne može, ilustrira Bojšić.

Umjesto striktno propisanih uvjeta za udomiteljstvo, boljim rješenjem smatra stručnu procjenu o tome je li netko sposoban biti udomiteljem.

Potrebe rastu

U Hrvatskoj je danas oko 1.300 udomitelja djece, s negativnim trendom u kojem ih višestruko više gubi licencu nego je dobiva, a potrebe za udomljavanjem rastu.

U Novoj Gradiški u zadnje se dvije godine nitko nije javio za udomitelja, a upravo u tom gradu udomiteljstvo ima veliku tradiciju, razvijalo se od 60-ih godina, a udomljavali su djecu iz različitih krajeva Hrvatske. Još 2005. godine imali su 69 udomitelja, a sada ih je manje od 20.

Zbog dobne granice uskoro će ih iz sustava ispasti još 10-ak.

– Nedavno su me zvali iz Dalmacije, imaju djecu u dobi od 14 i 16 godina i ne mogu ih smjestiti nigdje u Hrvatskoj. Ja bi ih uzela, ali ne mogu zbog dobi, iako bih mogla. A toj djeci treba smještaj na dvije do tri godine, ilustrira predstavnica udomitelja.

U teškoj su situaciji, dodaje, i socijalni radnici koji ne izmještaju zanemarenu i zlostavljanu djecu iz rizičnih obitelji jer ih nemaju kamo smjestiti.

U resornom ministarstvu, upozoravaju udomitelji, trebali bi više slušati socijalne radnike, jer je u uredima teško razumjeti stanje na terenu.

A žene koje su danas udomiteljice, ili bi to htjele postati, uz manjak sluha nadležnih taj će posao zamijeniti poslom njegovateljice u Austriji, gdje se plaća od 7.000 kuna zaradi u samo dva tjedna.