Pritisci na cijene su veliki, razgovaramo s klijentima, i mogu reći, svi koji trebaju repromaterijal hvataju se za glavu. Cijena kave je narasla 100 posto zadnjih mjeseci, porastla je cijena prijevoza.

Proizvođači koji upotrebljavaju lim, otprilike 60 posto je cijena veća. Znači, došlo je doista do velike neravnoteže za koju ipak vjerujemo da se neće preliti do krajnjeg potrošača, nego da će doći do stabilizacije, uravnoteženja ponude i potražnje, te da će se nestabilnosti u opskrbi pojedinim materijalima i komponentama ipak iznivelirati prije no što se uspiju prenijeti na krajnjeg potrošača, rekao je Dinko Lucić, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, članice talijanske bankarske grupacije Intesa, na okruglom stolu vodećih poslovnih bankara održanom u sklopu konferencije »Financijsko tržište«, nedavno održane u Opatiji.

Lucić kaže da PBZ ne odstupa previše od predviđanja središnje banke, iduće godine inflacija bi se mogla kretati oko 2,5 posto, a onda godinu iza oko 2 posto, znači nešto više od predviđanja za eurozonu.

Veli i da se upravo ovih dana u Italiji vodi velika diskusija o tome da bi vjerojatno već u listopadu moglo doći do povećanja cijena struje od 30 posto, a isto tako najavljuje se i povećanje cijene plina za 15 posto.

– To su povećanja cijena za koja se računa da stanovništvo ne bi moglo izdržati, a da se ne odrekne drugih stvari koje se smatraju redovnom mjesečnom potrošnjom. Cijena plina u zadnjih godinu dana otišla je tri puta gore, kaže Lucić.

Prilika generacije

U Hrvatskoj je rast proizvođačkih cijena u kolovozu bio veći od 10 posto, no očekuje se, kaže, ipak normalizacija i svođenje inflacije u prihvatljive okvire. Opisao je potom kako je 2008. i 2009. radio u Slovačkoj, upravo u periodu uvođenja eura, te je Novu godinu 2009. dočekao u banci.

– Svi smo imali krevete u banci, madrace na napuhavanje, i teško mi je i opisati količinu posla, aktivnosti, segmenata, ljudi, detalja, na koje se treba paziti pri uvođenju, jer klijenti i javnost neće praštati greške, neće imati puno tolerancije.

Oni očekuju da na vrijeme budu opskrbljeni, od malih trgovaca, frizera… te da odmah iza 1. siječnja 2023. mogu nesmetano raditi. U Hrvatskoj su banke još lošije pozicionirane po pitanju imidža u društvu, i zbog »slučaja švicarac« i drugih, tako da mi prostora za pogrešku nemamo.

Naši su IT resursi, a mislim da je i u drugim bankama tako, svi angažirani na uvođenju eura, jer nema dijela banke koji ne treba prilagoditi, opisao je Lucić.

Veli da je prije uvođenja eura konkretno Slovačka provela neke bolne reforme, od uvođenja flat taxa (jedinstvena porezna stopa), reforme pravnog sustava, tržišta rada i onda su, nakon uvođenja eura, stvorili idealan prostor za rast.

– Imamo priliku generacije s fondovima koji su nam na raspolaganju, a posebno me veseli dio koji se odnosi na Nacionalni plan oporavka i otpornosti, gdje je iskorištenje sredstava vezano uz provođenje reformi.

Dakle, gura nas se da provodimo reforme koje su se provodile sporo, uz otpore, ili nisu bile započete tijekom prošle godine. Sve to daje optimizma da će se otvoriti novi projekti u javnom i privatnom sektoru, i da će to predstavljati novu podlogu za dizanje naše ekonomije stepenicu više. Već godinama stagniramo.

Što se tiče BDP-a, na oko 65 posto smo prosjeka EU-27, Slovačka je na 75 posto, Slovenija na 90 posto, Češka na 95 posto. Mi smo u toj stagnaciji postali šampioni, mi smo šampioni stagnacije. A gledajući podatke Fine iz 2020., imali smo 932 javna poduzeća i još nekih 360 mješovitih, ukupno je to blizu 15 posto zaposlenih.

Te tvrtke ostvaruju oko 102 milijarde kuna prihoda, što je oko 14 posto. Ako dodamo javne službe, dolazimo do četvrtine zaposlenih. Mislim da je tu velika prilika za Hrvatsku – u novoj valuti, iskorištavanju fondova, provođenju reformi i daljnjoj privatizaciji i profesionalizaciji mješovitih i državnih tvrtki, poručio je Lucić, dodajući da je bankarski sektor spreman na izazove.

Faktori uspjeha

Christoph Schoefboeck, predsjednik Uprave Erste banke, kaže da je Hrvatska relativno dobro prošla kroz ovu epidemiološku krizu, pogotovo ako se usporedi s drugim zemljama gdje je Erste Grupa prisutna, od Austrije, Slovačke, Češke, Mađarske, zapadne Europe.

– Smatram da su balansirani i umjereni pristup i politika prema COVID-19 bili na pravom mjestu i pokazali se uspješnim. Druge države često su eksperimentirale s »lockdownom«, dok je Hrvatska uspjela dobro, čak i hrabro balansirati, što je definitivno bio faktor uspjeha, ocijenio je Schoefboeck. Drugi faktor uspjeha, veli, je to što, osim prema turizmu, hrvatsko gospodarstvo i nije toliko izloženo prema drugim industrijama.

– Obično to smatramo nekim deficitom, no u ovom slučaju to je čak bio i plus. I treće, imali smo geografsku i strukturnu prednost u turizmu, te odradili izuzetne sezone, koristeći mogućnosti maksimalno.

Hrvatska je najuspješnija turistička zemlja ove godine u Europi, smatra Schoefboeck. Kaže da je uvođenje eura veliki izazov na koji se pripremaju, te kao grupa u potpunosti podržavaju, unatoč tome što će im u kratkom roku donijeti trošak.

Ekstremna rješenja s bankomatima

Christoph Schoefboeck iz Erstea kaže da je drugi rizik koji nas možda može malo od tog puta u eurozonu otkloniti, sigurnost i zaštita investicija.

– Hrvatska je tu dosta napredovala, ali nekad pokušavamo biti šampioni, ne stagancije, nego najstrožih i najrigidnijih mjera regulacije koje možemo imati. Tu je primjer zaštite bankomata, koji zvuči kao tehničko pitanje, međutim, ima itekako i druge dimenzije i ekonomske posljedice.

Znači, možda iz dobre namjere da štitimo, dođemo do nekih ekstremnih rješenja, pa se profitabilnost bankomata ukine, a onda se ukine i sam proizvod. Znači, iz želje da se potrošača sto posto zaštiti, ukine se i usluga. Potrebno je naći balans između interesa potrošača i investitora, misli Schoefboeck.