Je li to baš normalno? Sindikalist prima veću plaću od ministra zdravstva, ali o njoj ne želi govoriti

snimio Goran Stanzl / PIXSELL

Predsjednik Topolnjak, koji odbija govoriti o svojoj plaći, ističe da mu plaća »nije ništa veća nego što treba biti prema odlukama sindikata«. To nitko i ne spori, ali pitanje je je li moralno prihvatljivo da šef sindikata i zastupnik prava zaposlenih u sustavu zdravstva, koji su debelo potplaćeni za svoj rad, prima plaću premijera.

ZAGREB – Iako raspolažu sredstvima velikog broja radnika u sektorima koje zastupaju, sindikalni čelnici izrazito nerado iznose u javnost podatke o brojnosti sindikalnog članstva, ali i o svojim plaćama. Osobna primanja u njihovim su redovima tabu tema, a jedan od razloga je i taj što zastupnici radničkih prava i interesa, barem iz moralnih razloga, ne bi trebali primati plaće u visini plaća visokih državnih dužnosnika.

Da to u praksi ne mora biti slučaj, potvrđuje primjer Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, gdje se godišnje na plaće ukupno troje zaposlenih u sindikatu i njihova službena putovanja troši više od milijun kuna (!) prikupljenih od radničkih članarina. Kad smo od predsjednika Samostalnog sindikata Stjepana Topolnjaka zatražili tumačenje tog podatka, dobili smo – glatku odbijenicu.

Zaštita podataka

– Ničije plaće nisu predmet javne objave, pa tako ni moja. Tijela sindikata donose odluke o visini plaća, i oni te podatke znaju. To je u skladu sa zaštitom osobnih podataka i u skladu s odlukama sindikata, objasnio nam je Topolnjak razloge zbog kojih ne želi objaviti iznos svoje mjesečne plaće.Plaće zaposlenih u Sindikatu zdravstva postale su predmetom interesa kad su početkom prošle godine unutar sindikata krenule trzavice i buknulo nezadovoljstvo dijela Upravnog vijeća aktualnim vodstvom. Sindikatu predstoje skori izbori za novo čelništvo sindikata, što je dodatni razlog da su troškovi plaća vrlo eksploatirana tema u sindikalnim redovima. Tako je na dnevni red došla i plaća predsjednika sindikata, koja u skladu s internim dokumentima sindikata iznosi – 22.000 kuna mjesečno, u neto iznosu.

Predsjednik Samostalnog sindikata, naime, ima pravo na plaću u razini ravnatelja KBC-a, a njegovoj tajnici pripada plaća u razini pomoćnice ravnatelja. U ovom slučaju tajnica sindikata prima mjesečnu plaću od oko 17.000 kuna neto.

Predsjednik Topolnjak, koji odbija govoriti o svojoj plaći, ističe da mu plaća »nije ništa veća nego što treba biti prema odlukama sindikata«.

To nitko i ne spori, ali pitanje je je li moralno prihvatljivo da šef sindikata i zastupnik prava zaposlenih u sustavu zdravstva, koji su debelo potplaćeni za svoj rad, prima plaću premijera.

Izdašne naknade

Postoji i druga strana medalje, a to je osipanje sindikalnog članstva. Prema našim izvorima, Samostalni sindikat zdravstva je od kraja 2015. godine, otkako mu je aktualni predsjednik na čelu, izgubio više tisuća članova, i sa gotovo 20.000 članova, koliko ih je imao prije pet-šest godina pao je na upola manji broj. Samo u 2018. godini, zbog nezadovoljstva vođenjem sindikata, iz njega je izašlo nekoliko podružnica, među njima KBC Rebro, Opća bolnica Virovitica i Zavod za hitnu medicinu Zagreb.

Šef sindikata i još dvoje zaposlenih nisu jedini koji primaju izdašnu naknadu za rad u sindikatu koji godišnje od članarina prikupi 3,8 milijuna kuna. Još milijun kuna godišnje odlazi na naknade članovima Upravnog odbora i Republičkog odbora Sindikata, koji za prosječno jednu sjednicu mjesečno primaju neto iznos od 3.000 kuna.

Stjepan Topolnjak za sve ovo ima samo jedno objašnjenje – predizbornu kampanju.

– Znam da sindikatom kruže anonimna pisma, a ona imaju samo jedan cilj – predizbornu kampanju u sindikatu. To je izraz nezadovoljstva onih koji žele biti na mojem mjestu, a nemaju snage potpisati se na ta pisma. Njima poručujem – neka pričekaju izbore, kandidiraju se i zamijene me, nemam ništa protiv, zaključuje Topolnjak.