Počelo je na samom kraju prošlog tisućljeća, kao krajnje entuzijastično okupljanje zaljubljenika u ličku poljoprivrednu tradiciju, onu što se i posebno lijepa i izdašno plodna manifestira upravo prvih dana jeseni. Tek nekoliko izlagača u onim sretnim, ali ne baš i bogatim prvim godinama poraća budilo je simpatije, no malo je tko od nekoliko stotina posjetitelja te izložbe smještene u blizini gospićkog Pučkog otvorenog učilišta »Ante Starčević« vjerovao u mogućnost da se oživljavanje ličke tradicijske proizvodnje može na snažniji način odraziti kako na ekonomskom, tako i na sadržajnom planu. Srećom, u tom nukleusu iskonske Like, u toj prvoj izložbi tradicijskih proizvoda nazvanoj Jesen u Lici, politički je establišment vrlo brzo prepoznao mogućnost za snažniju valorizaciju posebitosti Like na hrvatskom, ali i tržištima susjednih država. Izložba vrlo brzo seli prema školskim prostorima da bi, svakog prvog vikenda u listopadu, Jesen u Lici u cijelosti prodisala nakon preseljenja u veliku sportsku dvoranu izgrađenu 2003. godine.

Lički med iz Gacke doline

Jesen u Lici postala je brend

I kad je izgledalo da se na taj način uspjelo iznivelirati zanimanje posjetitelja i broj izlagača, rast zanimanja ruši predviđanja i najvećih optimista. U jednom je trenutku došlo do popunjenja svih prostora u dvorani i oko nje, tako da su se organizatorima, a to su uvijek Ličko-senjska županija i njezina razvojna agencija LIRA, dogodile »slatke muke«. Rješenje se pronalazi u seljenju u samo središte grada, na veliki, prostrani Trg Stjepana Radića koji za potrebe Jeseni zauzima šator. K tome, zbog silnog zanimanja posjetitelja, u boljim godinama zbog Jeseni se u Zagrebu uspostavljalo posebnu željezničku kompoziciju, izložba je s nekadašnjih nekoliko sati došla do puna – tri dana! Danas je to najveća izložbeno-prodajna i tradicijska manifestacija u Ličko-senjskoj županiji, ali to se događanje u Gospiću može smatrati i jednim od najvećih, unutar tog sektora, u Hrvatskoj. Drugim riječima, Jesen u Lici je u svom segmentu brand poput Đakovačkih vezova ili Vinkovačkih jeseni koji predstavljaju folklorne posebitosti hrvatskih regija.

Na ovogodišnjoj, 23. po redu Jeseni u Lici predstavit će se 210 izlagača, a u tri dana održavanja očekuje se najmanje 10 tisuća posjetitelja. Nisu to, istina, rekordne brojke, no znamo li da živimo teške godine pandemije, brojka od 210 izlagača se može smatrati istinskim, skoro i neočekivanim uspjehom. Ista je priča i s posjetiteljima, bilo ih je, a sasvim smo sigurni da će ih biti i više kad se zdravstvene prilike dovedu u normalni sklad.

Visoka kvaliteta – mala gospodarstva

Izložba je s godinama dobila i čitav niz događanja od kojih neka imaju znanstvenu podlogu, kao i mjesta za razmjenu znanja i iskustava te ugovaranje suradnje. Posebno se to odnosi na stočarski dio tradicije, manifestacije posvećene buši, tradicionalnom govedu Dinarida, kao i ličkoj ovci pramenki. S obzirom da je taj dio Jeseni također iskazao odlične rezultate, od ove se godine organizira prva izložba konja hrvatskog hladnokrvnjaka Ličko-senjske županije, na kojoj će se predstaviti najuspješniji uzgajivači sa svojim najboljim grlima.

Na Jeseni u Lici bit će izloženi brojni autohtoni, poljoprivredni, prehrambeni, uporabni i ukrasni proizvodi visoke kvalitete koje proizvode mala poljoprivredna gospodarstva i mali poduzetnici s područja Like te ruralnih prostora gotovo svih hrvatskih županija.

Bogata i sadržajna manifestacija Jesen u Lici uspjela je u poticanju otvorenja brojnih OPG-a na području Ličko-senjske županije, posebno onih posvećenih proizvodnji meda, rakija ili sireva i ostalih mliječnih prerađevina. Kad je riječ o OPG-ima, upravo je Lika jedan od rekordera kad se gleda njihov broj u usporedbi s brojem stanovnika. Postignut je visok stupanj povjerenja u LQ, odnosno »Lika quality«, brendiranje najboljih proizvoda s tog područja, kao i jako dobra prodaja u segmentu koji se definira kao »prodaja na kućnom pragu«.

Okretanje domaćoj proizvodnji

​Ono do čega na žalost još uvijek nije došlo, značajnija je proizvodnja, kao i prerada svega onog što Lika daje i može. Poznato je naime da je lička šljiva, a riječ je o jednoj od najboljih i najukusnijih takvih voćki, zasađena na samo jednom komdiću zemlje gdje bi mogla uspijevati, a skoro je ista priča s još jednom ličkom znamenitosti – krumpirom. No, u tom nam se segmentu kao zapreka javlja još jedna, ni najmanje lijepa ili ugodna, lička, sve više i općehrvatska posebitost – depopulacija. Prema inicijalnim elementima popisa stanovništva koji je upravo u tijeku, Ličko-senjska županija dolazi na samo 44 tisuće stanovnika, što znači da ih u samoj Lici ima tek nešto više od – 30 tisuća. To nisu ni najmanje dobre brojke, dok bi nastavak tog crnog trenda za nekoliko desetljeća doveo do – nestanka Like. Ali – neće!

Neće jer ne samo da je konzumacija domaćeg, s razlogom, u sve snažnijem trendu, nego se i globalni procesi toliko zapetljavaju da ćemo se jako brzo u još daleko većoj mjeri morati okrenuti domaćoj proizvodnji, posebno kad je u pitanju hrana, kao i sve ono što se izlaže na Jeseni u Lici. Vjerujemo stoga da će nemali broj posjetitelja koji budu pohodili ovogodišnju manifestaciju u središtu Gospića itekako ozbiljno razmisliti o investiranju u Liku, o pokretanju proizvodnje u toj značajnoj i prostorno jako velikoj hrvatskoj regiji. A s obzirom da investicije trebaju i ljude, iskreno se nadamo kako će doći i do fizičkog naseljavanja Like.

Jesen u Lici svakog prvog vikenda u listopadu, sada već 23. put, pokazuje što sve ta regija može, za što je sposobna. Na onima koji su spremni investirati je odluka. Sigurni smo, zbog lokalnih ali i globalnih trendova, učine li to, neće pogriješiti. Vjerujemo naprosto da će ovogodišnja Jesen u Lici uz niz dobrih poruka koje tradicionalno odašilje, poslati i ovu, prijeko potrebnu – investicija u ličko poljodjelstvo siguran je dobitak.