Iako prostor na otvorenom u dvorištu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, silom pandemijskih (ne)prilika aktualiziran u frekventnu koncertnu scenu, u ovim uvjetima prima 400 ljudi, vijest da ga bilo tko rasproda pet večeri zaredom, podatak je vrijedan pažnje. A kamoli kad to učini u Hrvatskoj ipak slabo poznata srbijanska skupina Buč Kesidi, koja od danas do 29. rujna svira za malu vojsku zagrebačkih obožavatelja.

Da budemo precizni, od legendarnih sedam koncerata Azre u „Kulušiću“ koji će rezultirati najdužim (i najbooljim) hrvatskim albumom uživo „Ravno do dna“, nijedan bend u Zagrebu nije nastupao više od tri dana zaredom.

Da je do hrvatskih mainstream medija, u pravilu potpuno zatvorenih za modernu rock glazbu s nama najbližeg istoka, za duo iz Pančeva rijetko tko bi i čuo. Ali, u današnje vrijeme kanali postoje, od YouTubea, Bandcampa, Spotifyja, društvenih mreža…, ako je nešto dobro, teško će ostati tajna ma koliko netko ignorirao i trudio se da bude suprotno.

Dakle, tko su nove srpske rock snage, prve još tamo od vremena Ekatarine Velike koje rasprodaju klupske koncerte u Zagrebu nekoliko večeri u nizu? Buč Kesidi sami sebe na Bandcampu opisuju kao „levoruki elektro pop rok disko boj bend duo iz Pančeva“ i može se reći da u svakom segmentu ove definicije ima ponešto istine. Slušajući njihova dva albuma „Impulsivno-ospulsivni hospul“ iz 2016. i „Euforija“ iz 2019. koji im je osigurao popularnost ne samo u Srbiji, već i u okolnim državama gdje se dobro razumije jezik kojim ovaj dvojac pjeva, teško je izbjeći asocijaciju na 80-e i zvuk jedinstvenog jugoslavenskog novog vala i bendova nastalih na njegovim razvalinama. Baš kao i Svemirko, hrvatski parnjak Buča Kesidija, stječe se dojam da se oba benda namjerno igraju tim glazbenim asocijacijama. U njima se čuju i Idoli i Boa i Denis i Denis i Dorian Gray i Laki Pingvini. U isto vrijeme Buč Kesidi zvuče svjetski i svježe, onako retro moderni kao su to znali zvučati i još zvuče Franz Ferdinand . Upečatljiva melodija, jak refren, malo plesnog ritma, ali uvijek uz organski zvuk staccato gitare i fuziranog basa, to je formula koja je efektno djelovala 1980., a djeluje isto i 40 godina kasnije. U svježem razgovoru za Ziher.hr članovi benda Luka Racić i Zoran Zarubica otkrivaju da slušaju zadnje albume Kings Of Leon, Billie Eilish, novu teen zvijezdu Oliviju Rodrigo, Drakea… i ne treba sumnjati da, pa i podsvjesno, u njihovom izričaju ima i „kodova“ ugrađenih iz spomenutih aktualnih glazbenih kretanja koje mladi dobro razumiju.

Buč Kesidi slijede i sve rašireniji svjetski „duo“ koncepta od kojeg se ne odstupa ni na koncertima. Do White Stripesa rijetki su bili slučajevi takve vrste minimalizma na pozornici, a onda preko The Kills i Black Keysa do Royal Blood i 21 Pilots, to više nije kuriozitet. Gitara, bubanj, glas i nešto programiranog zvuka, sasvim dovoljno da Buč Kesidi kao dvojac i uživo funkcioniraju vrlo uvjerljivo.

Nadalje, Buč Kesidi imaju smisla za marketing. Ideja da snime koncertni film “Buč Kesidi: Euforija uživo!” koji je ujedno i neka vrsta efektnog „skeč“ igranog filma, prošla je bolje nego se moglo očekivati, tih pedesetak minuta prikazivalo se i u hrvatskim kinima i dodatno povećalo „hype“ oko njih.

Dakako, u korijenu svega je dobra glazba. Moglo bi se reći da su Buč Kesidi na „Euforiji“ snimili neke od himni generacije o (noćnom) životu mladih u kojima nema granica i ideologije, dovoljno su univerzalne da se podjednako dobro s njima mogu poistovjetiti klinci i vječiti adolescenti i u Beogradu i u Zagrebu. Izdanje na vinilu ekspresno je rasprodano, stvari na YouTubeu prelaze milijunske brojeve pregleda…Možda za njih mnogi nisu čuli, ali da, pred pet koncerata u Zagrebu sad znamo, Buč Kesidi su nove regionalne rock zvijezde.