Riječki HNK Ivana pl. Zajca ušao je u novu kazališnu sezonu premijerom talijanske verzije mjuzikla »Baciami, Cate/Poljubi me, Kato« Talijanske drame u suradnji s Hrvatskom dramom, Operom i Baletom. Dok je hrvatski prijevod, prepjev i adaptaciju potpisao Igor Weidlich, sada je autor prijevoda i prepjeva Corrado Abbati. I ova adaptacija povezana je s Rijekom, njenim kazalištem i aktualnim hrvatskim društveno-političkim kontekstom, a još su više do izražaja došle talijanske jezično-kulturološke komponente (ovome možemo dodati da se radnja »Ukroćene goropadnice« događa u Padovi).

Koncepcija predstave, u režiji i koreografiji Tihane Strmečki, ostala je ista, ali je glumačka podjela drukčija te je izvedba na talijanskom jeziku popularnom mjuziklu donijela novu dimenziju.

Originalna prva produkcija mjuzikla »Kiss me, Kate« praizvedena je u kazalištu New Century 1948. godine, a mjuzikl je napisao Cole Porter kao reakciju na tadašnji veliki hit »Oklahoma«. U libreto Belle i Samuela Spewacka spretno je svoje stihove integrirao Porter i skladao hit koji je vrlo brzo postao klasični mjuzikl, iako je u svoje vrijeme na drukčiji način doticao muško-ženske odnose nego što je to bilo do tada uobičajeno. Mjuzikl »Poljubi me, Kato« komična je adaptacija Shakespeareove »Ukroćene goropadnice«, u kojoj se u formi »predstave u predstavi« isprepliću radnja na sceni i ona iza nje.

Talijanski i hrvatski

U središtu radnje je razvedeni par – egoistični glumac-redatelj i narcisoidna glumica, koji mora raditi zajedno na nimalo slučajno odabranoj »Ukroćenoj goropadnici«. U riječkoj predstavi Fred Graham postao je Bruno Cambieri/Petruccio, a utjelovio ga je glumac Talijanske drame Mirko Soldano. U hrvatskoj verziji mjuzikla to je bila prva velika Soldanova uloga na hrvatskom jeziku, a gluma s talijanskim naglaskom bila je posve sukladna ulogama koje je tumačio. U talijanskoj verziji predstave Soldano je glumom i pjevanjem na svome jeziku još sigurniji, ekspresivniji i uigraniji.

I ovoga puta izvrsnu partnericu ima u Leonori Surian Popov, koja je u ulogama Lilli Vanessi i Cate pjevački i glumački dojmljiva – strastvena, svojeglava, buntovna i burne naravi – baš onakva kakva Shakespeareova goropadnica treba biti. Svemu tome sada treba pridodati i specifičan talijanski temperament, koji je dodatno naglasio karakter glavne junakinje.

Treći važan lik u priči je privlačna mlada glumica Lois Lane, koja u »Ukroćenoj goropadnici« tumači Biancu. U riječkoj predstavi Lois je postala Leona Car, a utjelovila ju je Elena Brumini koja se i u talijanskoj verziji predstavila kao podjednako dobra pjevačica, glumica i plesačica. Drugi ljubavni par čine Leona i njen momak Antonio Toni Franić, odnosno Bianca i Lucenzio, a Leonina dečka tumači Stefano Surian.

Vezano za to, u radnju se upleću i gangsteri, utjerivači dugova, koje su u hrvatskoj verziji na humorističan način glumili Nikola Nedić i Mario Jovev. Sada se Jovevu umjesto Nedića pridružio Lino Brozić, a kao što je Soldano glumio na hrvatskom s talijanskim naglaskom, tako oni glume na talijanskom s hrvatskim akcentom i ponekom hrvatskom riječi.

Prizor iz »Baciami, Cate«, Foto: DRAŽEN ŠOKČEVIĆ

Aluzije na aktualnu zbilju

Aluzije na aktualnu hrvatsku stvarnost najviše dolaze do izražaja u liku saborskog zastupnika Gordana Horvatina, novog ljubavnika Lilli Vanessi, kojega u talijanskoj verziji igra Bruno Nacinovich – postajući zastupnik talijanske manjine. Katarinina i Biancina oca Baptistu (i Bepa Morozina) utjelovio je Aleksandar Cvjetković, a i ovoga puta u ulozi simpatičnog inspicijenta Rafaela je Giuseppe Nicodemo. Manjom ulogom Keti predstavila se odlična Karolina Šober, Gremija igra Andrea Tich, Hortensija Brian Boccuni, a Paola Anton Plešić.

Spektakularnosti uprizorenja pridonijeli su članovi Riječkog opernog zbora i Baleta, svi pod glazbenim ravnanjem Filipa Gjuda. Sukladno dvama planovima radnje, odnosno konceptu »teatra u teatru«, scenografkinja Liberta Mišan smjestila je scenografiju na rotirajuću pozornicu koja se brzom izmjenom transformira iz svijeta iza pozornice u renesansni dekor »Ukroćene goropadnice«. Ovu ideju slijede i kostimi Sandre Dekanić, posebno raskošni u Shakespeareovoj predstavi koja se postavlja. U skladu sa spektakularnošću žanra mjuzikla je i oblikovanje svjetla Dalibora Fugošića, a oblikovatelj zvuka je Saša Predovan.