Liječnica i predsjednica Udruge roditelja aktivista Alma Demirović gostovala je u RTL Direktu.

Ona je najavila da ide na sutrašnji prosvjed protiv epidemioloških mjera, tzv. Festival slobode.

Demirović je bila i prošli put na Festivalu slobode, ide i sad, a kaže kako oni ljudi s kojima je ona u kontaktu ne niječu postojanje virusa: “Sama bolest koja je prisutna i koju nitko ne niječe, koja je zapravo zloupotrebljena u svrhe koje nisu, hajdemo reći tako, svrhe za očuvanje javnoga zdravlja.”

Dijete oboljelo nakon cijepljenja

Kaže kako ju smeta činjenica kako se od početka koronakrize nisu uvažavali neovisni znanstveni podaci: “Dakle, da su se od početka covid krize u obzir pri donošenju mjera uzimali dostupni podaci neovisnih znanstvenika i da su se slušali znanstveni argumenti do svega ovoga nikada nije trebalo ni doći.”

Rekla je kako je kao medicinarka imala načelo afirmativan stav o cijepljenju, kao i da nije o tome previše razmišljala. Do trenutka osobne tragedije.

“Ja sam doživjela to loše iskustvo s cijepljenjem kad je moja kći u dobi s pet godina cijepljena rutinski po kalendaru obveznog cijepljenja, nakon čega je razvila autoimunu bolest i od tada je njeno stanje nepromjenjivo. Radi se o bolesti koja se zove alopecija. Ona podrazumijeva da su mojoj djevojčici otpale, znači kosa s glave, trepavice i obrve. To je stanje koje je nepredvidivog kliničkog tijeka i nema registriranog lijeka.”

Kazala je kako u početku nije sumnjala na cjepivo, nego je nastojala isključiti sve druge poznate okidače za to stanje.

“I na kraju jednostavno se potvrdilo da je to mogući i realni okidač kod nje jer ni jednog drugog stanja nije bilo.”

Rekla je kako je nakon te tragedije i dalje htjela cijepiti sina, dok se nije dala u istraživanje sustava cijepljenja.

“Već petu godinu za redom traje moj intenzivan, dodatna edukacija, pohađanje seminara, čitanje literature i zapravo proučavanje samog sustava cijepljenja u praksi. Kada govorimo o cijepljenju jako je teško svesti odnosno polarizirati temu na za i protiv, jako je kompleksna tema. Ona nije samo medicinska nego uključuje i druge aspekte i pravne i biomedicinske i sociološke i sve druge. Radi se o tome da su neka od mojih otkrića dovela do toga da svaki čovjek, ne samo ja, može opravdano posumnjati u sve podatke koji su do sada dostupni o cijepljenju.

To najprije uključuje činjenicu da je u Hrvatskoj sustav prijavljivanja nuspojava u potpunosti ne reguliran, po jednom članku Zakona o lijekovima, ti liječnici koji su u obvezi prijaviti sve nuspojave na lijekovi, a i cjepiva to u praksi apsolutno ne rade. Kada sam ja nadležnu institucija pitala tko je nadležan za nadzor tog postupka, niti jedna od svih pitanih institucija niti u jednom trenu nije odgovorila. To je bilo prije više od pet godina, ja nemam informaciju da se u tom sustavu nešto poboljšalo.”

Misli kako omjer koristi i štete nije poznat: “Iz razloga što se praćenje nuspojava ne vrši adekvatno i ne postoji ni jedno nadzorno tijelo, ljudi koji su nadležni provesti nekakva takva istraživanja. Do sada nisu u Hrvatskoj proveli analize usporedbe ukupnog zdravlja cijepljene i necijepljene djece da bi se zapravo uopće vidjelo u kom omjeru cjepivo poboljšava zdravlje.”

“Moramo zadržati slobodu izbora”

Kaže kako je dovoljno da mjesec i pol ili godinu i pol dana “slušate najave i konstantnu torturu s najavama kako nećete moći bez toga ništa”. O mjerama koje uvode Italija i ostale zemlje, dok Hrvatska ima jako liberalan režim, Demirović smatra: “Mislim da su naši nadležni poduzeli dobre korake vezano za to i da nisu podlegli panici koju su najvećim dijelom ipak stvorili mediji.”

Kaže kako podaci koji su dostupni ne opravdavaju omjer svih mjera koje se poduzimaju  i javnozdravstvene opasnosti od virusa: “Naravno da su neki ljudi podlegli bolesti. Ne poričem činjenicu da ljudi jesu stradali, ali kao i za javnozdravstveni problem, dakle, ne govorimo o tom segmentu da li je za neke ljude opasan ili ne, nego kao javnozdravstveni problem.”

Na podatke kako većina ljudi koji su na respiratorima nije cijepljena, Demirović odgovara: “Nije li na početku govoreno cijepljenje štiti od respiratora, znači da neki koji jesu na respiratoru. Ljudima je bilo lagano na početku jer su svi autoriteti govorili da, ako se cijepite, nećete završiti na respiratoru.”

Kaže kako bi neka javna zdravstvena preventivna metoda trebala biti 100 posto učinkovita da bi imala ikakvo opravdanje u ovakvim okolnostima, a kako ne postoji ni jedan lijek koji nema nuspojave, smatra: “I zato mislim da je sloboda izbora nešto što, ako se zovemo demokratsko društvo, jednostavno moramo zadržati.”