Dolazim u Malinsku sedam uzastopnih godina, ali do lani, kad smo zbog pandemije koronavirusa ostali znatno duže nego prijašnjih godina u kojima smo uglavnom proveli nekoliko tjedana godišnjeg odmora, nisam osjećala posebno jaka nadahnuća. Istina, more je moja trajna fascinacija, a energija koju ono daje mojoj želji za slikanjem uistinu je iznimno strasna.

No, kako je vrijeme promicalo, a ja sam postajala sve prisnijom stanovnicom Malinske, došlo je i do sasvim novih elemenata koji silno jako utječu na moje slikarstvo. Dio ih je povezan i s iskonom ovog kraja, kao i njegovoj posvećenosti tradiciji i vjeri samoj. Iako smo mi Rusi dio pravoslavnog kršćanskog korpusa, a Malinsku karakterizira katoličanstvo, upravo sam ovdje dobila snagu kako bih naslikala golemu ikonu, dimenzije su joj 2,5 s 1,5 metara, na kojoj sam naslikala neke od najznačajnijih mučenika 20. stoljeća, pripovijeda nam manirom iskusne osobe Maria Maša Kononov. I sve bi bilo u redu da pred nama nije tek stasala djevojka rođena 1997. godine. Iznimno krhka tako da izgleda još i mlađom nego što jeste, čija je izložba nedavno održana u Malinskoj izazvala silno veliko zanimanje. Najšire javnosti, ne samo one stručne, one povezane s likovnošću.

Mrak i svijetlo

Riječ je o slikarici zanimljive poetike na čijim se djelima miješaju elementi nadrealizma, pop arta, ponekad skoro i hiperrealizma, na čijim platnima ekspresije nadopunjuju mitove, umjetnost u kojoj se miješaju mrak i svijetlo. S obzirom na to da je svoju prvu samostalnu izložbu imala sa svega devet godina, na neki je način i jasno kako je – iskusna. Spomenuta ikona nastala u Malinskoj ima još jednu skoro pa nevjerojatnu komponentu – otkupila ju je crkvena zajednica Padove kako bi ju izložila u svojoj središnjoj katedrali. I to kao dar papi Franji. Maria je naime aplicirala na natječaj raspisan u Padovi i postala – odabranom umjetnicom s čijim radom taj značajni talijanski grad, posebno u vjerskom smislu, daruje papu samog!

– Inače se na mojim slikama nalaze sasvim drugačiji motivi, pa i ne baš usklađeni sa strogim vjerskim kanonima, ali kako sam vam i rekla, ovo mjesto, ma čitav otok Krk moju strast za slikanjem nadopunjuje nekom posebnom energijom. Naprosto – na jedan nevjerojatan način doživljavam ovaj prostor i ljude što me dovelo do toga da najozbiljnije razmišljam kako Malinska mora postati moj novi dom, direktna je mlada umjetnica.

A za sve je zapravo kriva teta Ludmila. Dakako i njezin suprug Vasiljko Zoretić koji su u Malinskoj izgradili kuću za odmor. Teta Ludmila, točnije sestrična Marijine mame Nataše je kao rođena Moskvička, jer tako se u Rusiji naziva stanovnice Moskve, prije tridesetak godina doselila u Rijeku.

– Dok sam kao konobarica radila u blizini KBC-a Rijeka, moj je stalni gost bio električar iz te medicinske ustanove – Vasiljko. Znate i sami kako to ide nakon što se dvoje ljudi prepozna – rodila se ljubav i ja sam postala stanovnicom Hrvatske, točnije Grobnišćica iz Mavrinci. Sestrična Nataša, koju je pak životni put odveo u Ameriku, u New Jersey, se zahvaljujući karijeri supruga diplomate doselila u Bruxelles. Da bi se ako se na varam 2014. javila s pitanjem – gdje može ljetovati kod nas. O ljepotama Hrvatske se mnogo spominjalo i u Belgiji tako da su i oni željeli vidjeti tu čudesnu privlačnost naše obale. Vasiljko i ja se nismo premišljali ni časa, ponudili smo da dođu kod nas, sjeća se Ludmila, a može i Ljudmila kako nam je rekla.

Marija Masa Kononov

Briselski birokrat

I tada počinje povijest. Nataša, inače poznata violinistica sa zavidnom internacionalnom karijerom, muž Aljoša, matematičar i »briselski birokrat« kako mu znaju »tepati«, kao i djeca Maria te Lev postaju zadivljeni Malinskom, Kvarnerom i Rijekom.

– Nisam pohađala akademiju, ali moram priznati da slikarstvo na neki način zapravo upravlja sa mnom. Nema dana u kojem ne slikam tako da sam i vrlo produktivna. Mogu slikati gdje me god stavite: u kući, u bilo kojem njezinim dijelu, vani, bez štafelaja, bilo kako samo da – slikam. Dogodi se, posebno ako je riječ o manjim formatima da tjedno naslikam više od jedne slike. U svemu me vodi neka nevidljiva sila što mi pomaže, posebno u kompoziciji slike što s velikim formatima mnogim mojim kolegama zna biti i vrlo stresno, pojašnjava nam Maria dok prolazimo dijelovima Haludova koje kod nje izaziva posebne osjećaje.

– Ne mogu vjerovati da jedno ovako lijepo mjesto, jedan ovakav kraj godinama ne zna što će s ostacima ovog hotelskog naselja. S druge strane, takva mjesta su nama slikarima i posebna inspiracija tako da s ponosom mogu istaknuti kako su tu, na ostacima Haludova nastala i neka moja najdraža djela, direktna je Maša kako Rusi uglavnom zovu svoje Marije.

A da čitav susret ne bi prošao samo u šetnji ili sjedenju na nekoj od terasa ugostiteljskim objektima bogate Malinske, skoro pa naredba – idemo kod nas doma. Idemo u naš privremeni dom jer kako je krenulo, sve su šanse da će Kononovi uskoro imati i svoj stalni dom, da će postati stanovnici Malinske.

Fantastično susretljiva mama Nataša, jako talentirani brat Lev i – povučeni tata Aljoša. S obzirom na to da Lev, kojem je svega 16 godina, ali zato i dva metra visine, na jesen kreće u Milano na studiji glazbe, konkretno solo pjevanja, da je mama uz svoju violinu prokrstarila brojnim svjetskim koncertnim dvoranama, te da je Maša također vrlo druželjubiva, nekako je jasno kao će se s gostom u razgovor uputiti upravo oni, dok će se matematička tatina duša povući u osamu.

– U Hrvatskoj vlada podijeljeno mišljenje o Rusima. Iako, začudilo me kad je Ivan Brusić Brujo na svom portalu Volim grad koji teče proveo anketu o tome gdje bi se njegovi čitatelji preselili kad bi morali – u Ameriku ili Rusiju, u 90 posto slučajeva izabralo zemlju mog rođenja i odrastanja, zadovoljna je Nataša.

Europska turneja

Iako je »Rusija majka«, Maša i Lev rođeni su u New Jerseyju. Vrlo brzo sele u Bruxelles, kreće i svojevrsna europska turneja tako da je Maria Maša – multilingvalna. Trudili smo se komunicirati na – slavenskim jezicima. I odmah došli do zapažanja kako je čakavski dijalekt bliži ruskom od standardnog hrvatskog jezika. Razvidno je naime da je razvoj hrvatskog jezika bio pod velikim utjecajem talijanskog, njemačkog, turskog jezika te da je zbog južnoslavenske izoliranosti od ostatka »slavenske braće« došlo do toga da je ponekad lakše koristiti »moderni esperanto« odnosno engleski jezik.

– Uvijek vam je tako s utjecajima. Bilo da se radi o jeziku ili slikarstvu. I mene često pitaju tko mi je uzor. U pravilu ga nemam. Ali svakako bih istaknula meni jako dragog Vasilija Kandinskog kao i Gustava Klimta koji je oslikao i svod vašeg kazališta, HNK Ivana pl. Zajca. Znaju mi tu u Hrvatskoj ponekad reći da je moje slikarstvo u jednu ruku nalik vašoj »naivnoj umjetnosti«, koja je kod vas jako popularna, ali prožeta modernim elementima pop arta ili stripa. Ponavljam, silno sam produktivna i radim da tako kažem na mah, impulzivna sam i kad me uhvati svojevrsna »groznica slikanja«, a to je skoro svakog dana, odmah moram krenuti prenositi svoje vizije na platno. Koji će to biti stil, čemu nalik, nije baš previše briga, pojašnjava nam Maria.

Ono što također želi naglasiti svojim radom je specifično spajanje prošlih i budućih, ili sadašnjih vremena. Čini to na razne načine, na jedan simbolički način i »starinskim« okvirima, no ono što je nepobitno svakako je činjenica da je Maria Kononov – budućnost slikarstva. Uostalom, nitko ne može pobiti činjenicu da je tek na pragu punoljetnosti, 2015. godine postala najmlađom članicom WAAS-a – World Academy of Art and Science odnosno Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, da je izlagala na bijenalu u Veneciji, a fantastičnu nisku njezinih izložbi moglo se pratiti osim u već spomenutom Bruxellesu još i u Moskvi, Londonu, Parizu, Amsterdamu, Bologni, Milanu, New Yorku, Beču, Berlinu, St. Petersburgu… Zapravo teško je pronaći neku od metropola, pa tako i umjetničkih meka, u kojima se nije našla neka od slika Maše iz Malinske. A tek joj je 24 godine.

Koloristički optimizam

Razlog više da Maria nastavi svoj život i karijeru na Krku je i – Ivica Brusić Brujo. Čovjek koji je sa svojom grupom Volim grad koji teče zapravo postao jedan od katalizatora razmišljanja i emocija desetaka tisuća članova njegovog »Grada«, kao i osoba koja u nerijetkim situacijama – mijenja negativne procese u one prihvatljive zajednici.

– Kad sam se upoznao s Marijinim slikarstvom da – najprije sam bio zaprepašten, ali nakon toga me krenula proganjati misao o spajanju fotografije i slikarstva. Maši se ideja dopala, a cilj nam je bio Haludovo. Na moje fotografije devastiranog hotelskog kompleksa, njegove središnje dvorane ona bi na taj užas naslikala svoje viđenje vremena kad je Haludovo bilo jednim od najreprezentativnijih i najuzbudljivijih mjesta noćnog života. Rezultat je bio fascinantan, oduševljeni su bili svi koji su vidjeli sliku, pojašnjava nam Brujo.

Na tome se naravno ne misli stati već umjetnička kombinacija Brusić-Kononov želi dalje. Cilj su Rijeka i njezina industrijska ostavština. Želja je napraviti serijal fotografija propalih riječkih industrijskih ikona u koje će Maša udahnuti svoji koloristički optimizam. I na neki način poslati poruku kako za svaku »propast« postoji neki recept oporavka, vraćanja u moderna vremena.

– U razgovorima smo s najvažnijim ljudima koji u riječkim muzejima skrbe o industrijsko​j baštini. Nadamo se da će razgovori uroditi plodom te da ćemo se nakon što se Maria vrati s putovanja na koje uskoro kreće, dakako u nekoliko država gdje će imati izložbe, posvetiti poslu oživljavanja riječke baštine na način kako smo to učinili s Haludovom, dodaje Brujo.

A u priču o Rijeci vraća se i mama Nataša. Ona je naime oduševljena glavnim gradom Primorsko-goranske županije u koji odlazi nekoliko puta tjedno.

– Puno je lijepih mjesta u Rijeci, a jedan od najvažnijih razloga mojih odlazaka, skoro svakog drugog dana, je – riječka tržnica. Arhitektonski i sadržajno riječ je o jednom od najljepših takvih mjesta koje sam vidjela, oduševljena je Nataša Kononov.

A da je vidjela svijeta – svakako jeste. Pa se i ova njezina izjava može podastrijeti stanovnicima Rijeke koji o malo čemu svom imaju – lijepu riječ. Najčešće prolaze pored vrijednosti kojima se stranci dive, ali ih domaći ne primjećuju.

– To vam je tako. Nevjerojatno je koliko su slični ruski i hrvatski mentaliteti. Živimo za danas, što će biti sutra nas uglavnom ne zanima, jako smo kritični prema svom sve dok nas netko ne uvrijedi ili napadne – tada tek postajemo svjesni što imamo i tada krenemo to braniti, ističe Nataša.

Stalno na putu

Maria pak za nekoliko dana kreće put Švicarske, točnije do Locarna gdje joj je zakazana izložba.

– Oduvijek je sa mnom tako. Stalno na putu, stalno na izložbama i stalno ispred platna na koje prenosim svoje osjećaje, misli, vizije. Ove jeseni imam još izložbe u Metzu i Zürichu pa se nakon toga nadam povratku u Malinsku. Uistinu želim ovdje ostati na neko duže vrijeme jer, ponavljam, malo gdje osjećam stvaralačko nadahnuće kao na Krku. Uostalom i ne čudi jer ovdje su divni ljudi, iznimno je sigurno, ugodna je klima, a svega je nekoliko sati vožnje od iznimno značajnih sredina kao što su Milano, München, Beč ili Budimpešta. K tome tu su i zračne luke, evo do ove naše riječke pješke se može stići za manje od sat vremena. Savršenstvo. Bude i sve ok s Ivičinim pregovorima, veselim se i oživljavanju riječke industrijske baštine na moj način, zaključila je naš razgovor jedna od najpotentnijih mladih slikarica na svijetu. Maria Kononov. Čudo od djeteta. Čudo od djevojke. Čudo koje za stalno dolazi u Malinsku.

Fenomenalni umjetnički geni

Razgovorima u privremenom domu Kononovih pridružila se i sestrična, također Marija, ali prezimena Najdina. Rodbina su po majčinoj liniji, čije je djevojačko prezime bilo također Najdina, a na Krk je doputovala putem zračne luke Pula.

– Zapravo smo jako blizu. Ma ni dva sata ugodnog leta od Moskve do Pule po cijeni tek nešto višoj od stotinu eura. Za razliku od mojih rođakinja, ja živim u Moskvi gdje sam se i poslovno realizirala, pojašnjava nam Maša. Jer sve su ruske Marije ujedno i Maše. A njezin posao je – dirigentica! Fenomenalni umjetnički geni na sve strane!

– Ne, ne dirigiram velikim orkestrima nego malim zborovima, a specijalnost mi je sakralna glazba i suradnja s glazbenicima koji ju izvode, pojašnjava nam Maša.

A onda opet Brujo, koji je također multitalentiran. On odmah i za ovu Mašu pronalazi potencijalnu suradnju jer Krk je otok iznimno bogat sakralnom glazbom. Sudeći po ovim pričama ne bi čudilo da Krk postane oazom ruskih umjetnika što bi svakako imalo dalekosežno dobre posljedice u svim sferama života najmnogoljudnijeg hrvatskog otoka.

Nikad mi cijena mojih slika nije bila bitna

Izvan slikarskih, ili općenito umjetničkih krugova, sliku o »vrijednosti« nekog slikara često se važe cijenom njegovih radova.

– Nije bit u cijenama. Moji radovi manjih dimenzija bez problema dosežu iznose od nekoliko tisuća eura, no ima slučajeva kad se o tom segmentu može razgovarati i na drugačije, povoljnije načine. Ono što je važno – nikad mi cijena mojih slika nije bila bitna, niti me u mom radu na aktivnosti potiče novac, rezolutna je Kononov.