RIJEKA Ivica Ivušić ostvario je, u subotu navečer, svoje dječačke snove. Iste one koji su započeli na Azurnoj obali Kantride s koje je, 2009., nakon zapaženih nastupa u mlađim kategorijama Bijelih, dobio poziv u milanski Inter koji se ne odbija. Nakon toga uslijedio je trnovit put rođenog Riječanina – od Istre 1961, do Olympiakosa i Osijeka te onog posebnog dresa u kojem je u Bratislavi imao veliku večer, debi za pamćenje.

– Ivušić je vratar koji je puno toga prošao i održao se, zahvaljujući kvaliteti i upornosti. Prije svega, karakteran je dečko. I posebno radišan, što posebno cijenim – kaže Marijan Jantoljak, riječka vratarska legenda, koji je radio s generacijama vratara Rijeke, pa i sa samim Ivušićem u mlađim dobnim kategorijama.

– Meni je bilo žao što je tako rano otišao, nakon jednog turnira u Italiji, no takvi se pozivi ne odbijaju. Sa mnom je radio individualno, a po želji njegovog oca radili smo i dodatno. Mislim da je to trajalo oko godinu dana. Već onda je pokazivao da je zaista izuzetan talent.

Jantoljak smatra da je Ivušić na pravi način i u pravo vrijeme objedinio sve kvalitete. I da može još bolje.

– Očekujem da Ivica još napreduje. Ima prostora i bit će još bolji vratar. Ovo mu je prva utakmica, za našu najbolju vrstu, i pokazao je da se na njega može računati. Meni se uvijek sviđao, upravo zbog svih tih svojih kvaliteta. Najbolje njegove kvalitete? Izuzetna radinost i talent. I karakter. Bez toga vratari ne uspijevaju. To su stvari koje su povezane, a on ih ima sve.

Očekuje da Ivušić bude među vratnicama i na Poljudu, u ogledu protiv Slovenije.

– Ne treba ga dirati, dok mu ide. To je moje mišljenje. Cijenim i Livakovića, ali Ivušić se stvarno prezentirao u dobrom svjetlu i trebao bi dobiti šansu u kontinuitetu. Mislim da ne moramo brinuti za poziciju vratara u budućnosti. Godinama se pokazuje da imamo dobre čuvare mreže. Meni se Ivušić sviđa jer ima neki svoj gard, visinu i pravovremenost. Prava osoba.

Ivušić dolazi iz znane sportske obitelji…

– Poznajem njegovog djeda Franju, a njegov sin Alen također je bio moj vratar. I to dok sam trenirao Halubjan. Sad se, očekivano, piše dosta o Ivušiću, ali i da nije reprezentativac, on je meni kvalitetna i draga osoba. Ja sam samo jedna malenkost u toj priči dok sam brinuo o vratarima. A to je bilo vrijeme kad se vratari formiraju kao osobe i igrači. I to do kadeta. Puno puta sam doživio da neki mladi vratar, dijete, plače. E, onda mu treba najviše pomoći. Kaliti ga i od njega stvarati čovjeka i sportaša. Kad dođe u juniore, već je malo drugačije. Najteže je raditi s najmlađima, a to ljudi ne cijene. Svi gledaju finalni proizvod – zaključuje 81-godišnji Jantoljak, koji je u redove Rijeke, iz Grbaca, doveo i Pandura koji se skrasio u Italiji. A onda je, prošle godine mogao na tribinama uživati u derbiju, kada je riječke boje branio Pandur, a Osječke Ivušić. Dva izdanka jedne škole…