OMIŠALJ – Krupnim ribama na koje je ovih dana krenuo organizirani lov na području Kvarnerskog zaljeva neće, niti mogu pomoći ni veze, niti poznanstva. Ulovljenim kapitalcima, ako i kad već »padnu«, u prilog bi mogla ići tek sreća, bolje rečeno taktička procjena sretnika koji ih ulove da bi već ona iduća velika riba mogla biti još veća, a time i teža, odnosno vrjednija zadržavanja »na sigurnome«. I ne, nema tu govora ni o kakvoj akciji suzbijanja korupcije i organiziranog kriminala, već o stvarnom, nimalo lakom, ali i iznimno atraktivnom, lovu na one prave velike ribe – natjecanju u »big game fishingu«, koje se pod već dobro poznatim imenom BIG OM ovih dana održava u akvatoriju Omišlja.

Organizatori imaju puno razloga za zadovoljstvo – Tomo Sparožić / Foto M. TRINAJSTIĆ

Veliki ribolovci​

​Šesnaesto izdanje u nasjeverniju luku otoka Krka i ove je godine privuklo sve one koji o »big game« ribolovu u nas nešto znaju, brojne iskusne i pasionirane »big game« ribolovce među kojima i dobar dio onih koji su na Krk ovom prilikom ciljano pristigli iz okolnih zemalja. Svatko od njih s nadanjem u dobru sreću, vjerom u ispravnost vlastitog recepta za pronalazak prave pozicije na moru, a potom i u pripremljenost za naporan, a često dugotrajan obračun s ulovljenom morskom grdosijom. Takvih je u Omišalj stiglo oko 130, podijeljeni su u 34 ekipe i jučer su započeli svoju trodnevnu avanturu.

– Veliki ribolovac ne postaješ kad uloviš veliku ribu, već tek kad je pustiš. Što je puštena, odnosno u more vraćena riba veća, to je veća i tvoja ribolovna veličina – tim nam je riječima jučer neposredno pred odlazak na more svoju ribolovnu »big game« filozofiju predstavio jedan od najiskusnijih i najuspješnijih sudionika BIG OM-a, Ljubljančanin Bojan Cestar. Pobjednik ovog natjecanja iz 2019., ujedno i izbornik slovenske nacionalne vrste, rekao nam je i da se svi lovci na krupnije ribe, pa tako i on, sjećaju svog prvog takvog ulova.

Omišalj i njegov BIG OM posebno su mu prirasli srcu – Bojan Cestar / Foto M. TRINAJSTIĆ

​– ​Ovakva vrsta sportskog ribolova nedvojbeno je kruna tog lijepog, ali i zahtjevnog sporta, a do nje svatko dolazi svojim putom. Moj je put počeo preko ribičije na rijekama i mušičarenja koje sam usavršio slijedeći primjer svog oca. Potom sam, dolaskom na Jadran, krenuo loviti s obale, a potom i iz male, trometarske barke. Najprije jedan zubatac pa onda mnogo njih, a onda napokon i »big game fishing«… Sve sam probao i iz svega izvukao neko korisno iskustvo koje me i danas vodi, zaključio je Cestar, napomenuvši da su mu Omišalj i njegov BIG OM, čiji je član od prvog dana osnutka tog kluba, posebno prirasli srcu.

– Ovo mjesto i ekipa koju sam ovdje upoznao moj je drugi dom i uvijek mi je zadovoljstvo biti ovdje, zaključio je slovenski »big game« ribolovac koji je prošle godine, zahvaljujući pobjedi koju je ostvario upravo u Omišlju, imao priliku sudjelovati u neslužbenom svjetskom prvenstvu u toj vrsti ribolova, a koje se održava u Kostariki, i to ne kao predstavnik svoje zemlje, već omišaljskog turnira i kluba.

Profesionalci i rekreativci

Slične smo impresije čuli i od ništa manje iskusnog, ali ni uspješnog, »big game« ribolovca Roberta Šempinskog iz Voloskog, također redovnog sudionika omišaljskog natjecanja kojemu je na brodu »El Diablo« društvo radio njegov sumještanin Sandi Tičić.

– Kako je to kod mene počelo? Eto, pred kojih 25 godina vidio sam kako pred mojim mjestom tune iskaču iz mora te sam sam sebi rekao da barem jednu moram i sam uloviti, kaže kroz smijeh i nastavlja kako ga taj »poriv« drži do današnjeg dana.

Ne bi bio gušt kad bi se baš svaki put nešto ulovilo – Robert Šempinski i Sandi Tičić / Foto M. TRINAJSTIĆ

– Nema tu neke velike filozofije, osjećaš da ti se ide na more i ideš, a da bi izlazak okrunio ulovom, i to još kapitalnim, e to je već druga stvar. Za to svakomu, pa tako i meni, treba nešto sreće, ali i znanja, ili bolje rečeno u praksi stečenog iskustva, kazuje Šempinski, koji je, sjetit će se oni koji znaju i prate ribolovnu scenu, pred koju godinu ispred Rijeke ulovio tunu kapitalku, tešku više od tri stotine kilograma.

– Borba s njom trajala je od 9 sati ujutro pa do skoro deset navečer i nije bilo nimalo lako, nastavio je napomenuvši da se, unatoč činjenici da se ovom vrstom ribiolova danas bavi profesionalno, ali i golemom iskustvu koje je u međuvremenu stekao, i sam iz ribolova kući često vraća praznih ruku.

– Kad bi se svaki put nešto ulovilo, gušt ne bi bio niti upola ovakav kakav je kad znaš koliko si truda, vremena pa na koncu i novca uložio u sve to, zaključio je Šampinski. ​​

Toni, Nikola, Roko, Mika i Siniša iz ekipe Punat I vraćaju se i zbog druženja / Foto M. TRINAJSTIĆ

Za razliku od tog iskusnog dvojca, nešto je manje iskustva, ali ne i manje volje za sudjelovanjem u 16. BIG OM-u bilo u ekipi Punat I, timu sastavljenom od – kako su nam sami rekli – potpunih rekreativaca koji tek nastoje uploviti u vode lova na velike ribe.

– Već smo sudjelovali u ovom natjecanju, ali dosad nismo ništa ulovili, otkrili su nam Toni, Nikola, Roko, Mika i Siniša, priznavši da se unatoč izostanku ulova, ovomu natjecanju rado vraćaju već i zbog druženja, ali i prilike za upoznavanje s ljudima sličnih interesa.

– Uvijek se dobro zabavimo, ali i svaki put nešto naučimo. Tko zna, možda ovog puta napokon i mi nešto ulovimo, zaključili su dobro raspoloženi Puntari ne skrivajući da neće biti razočarani ni ako se s istim nadanjem u Omišalj budu morali vratiti i dogodine.

Etičan ribolov

A da se sve na BIG OM-u, natjecanju na kojem je dosad sudjelovalo više od 200 ekipa i više od dvije tisuće sudionika, odvija prema strogim pravilima i regulama propisanim od Hrvatskog saveza za sportski ribolov na moru, brinuo je dopredsjednik te asocijacije i ujedno njezin glavni sudac, ali i veliki autoritet kad je u pitanju »big game fishing« Tonči Luketa. Upravo je njemu u stvarnom vremenu prijavljivan svaki zagriz ribe, odnosno status »ribe na štapu«, on je prvi saznavao i je li riba izvučena na brod ili nakon evidentiranja puštana natrag u more. On je u konačnici bio i taj koji je verificirao završne rezultate.

Tonči Luketa / Foto M. TRINAJSTIĆ

I sam veliki znalac po pitanju lova na velike ribe, Luketa nam je objasnio razloge zbog kojih se najveći primjerci tuna love upravo na našem dijelu Jadranskog mora.

– Iako u vremenu migracija tune najčešće ima znatno više u dalmatinskom moru no ovdje, ondje su primjerci uglavnom osjetno manji od ovih kapitalki kakve zalaze u vode sjevernog Jadrana. Razlog je tomu što su tako velike ribe u moru osjetno sporije i manje okretne u odnosu na manje primjerke tih predatora, pa im je i činjenica da je ovaj dio mora plići i zatvoreniji od koristi u smislu njihovih nastojanja grupiranja i lakšeg, odnosno učinkovitijeg napadanja plova plave ribe kojom se hrane. Veliki primjerci poput ovih kakvi se nerijetko ovdje love otprilike su stari i do 25 pa i više godina, a sama činjenica da su dostigle tu starost i svoje dimenzije ide u prilog tvrdnji da su to inteligentne ribe koje se ne daju tako lako prevariti i uloviti. Minimalna težina za ovu vrst lova na tune u nas je određena na 40 kilograma, i to stoga što je ovo etičan način ribolova. Naime, težina ribe od 40 kilograma jamstvo nam je da je riba u svom životnom vijeku prošla najmanje jedan, a vjerojatno i više svojih reproduktivnih ciklusa, što uzimamo kao jedan od temljenih uvjeta za karakteriziranje takvog načina ribolova – etičnim, odnosno održivim, u smislu nastojanja očuvanja ribljeg fonda. Također, većina ulovljenih riba, mahom tuna, vraća se u more što također pokazuje da sam izlov te ribe nije primarno nastojanje sudionika ovih natjecanja, zaključio je Luketa.

Ekipa Sharky na čelu s Maurom Lukšićem iz Jadranova pred Rijekom je ulovila tunu koju su procijenili na 60-ak kg / Foto M. TRINAJSTIĆ