Književnik Khaled Hosseini i dobitnica Nobelove nagrade za mir Malala Yousafzai pridružili su se onima koji su ovih dana javno osudili i izrazili zabrinutost zbog situacije u Afganistanu. Hosseini je rođen 1965. godine u Kabulu, diplomirani je liječnik i godinama se bavio medicinom. Godine 1980. preselio je u Sjedinjene Američke Države. Nakon golemog međunarodnog uspjeha njegova prvog romana, »Gonič zmajeva« (2003.), odlučio se potpuno posvetiti pisanju. Uslijedila je uspješnica »Tisuću žarkih sunaca« (2007.), a zatim i roman »I odjeknuše gore« (2013.) koji od objavljivanja ne silazi s ljestvica čitanosti.

Khaled Hosseini danas je jedan od najprodavanijih američkih pisaca, a osim po književnim djelima ostat će zapamćen i po humanitarnom radu koji je ostvario kroz svoju fondaciju spašavanjem i utjecanjem na živote nebrojenih ljudi zarobljenih u vihoru ratnih razaranja, korupcije i nasilja. Hosseini je 2006. imenovan za ambasadora dobre volje UNHCR-a.
U aktualnoj izjavi za DW, Hosseini je spomenuo pozitivne rezultate postignute u uspostavljanju mira tijekom proteklih dvadeset godina, što je sada ugroženo. »Američka i šira međunarodna zajednica moraju učiniti korake kako bi se spriječila humanitarna kriza u Afganistanu. Trebalo bi napraviti pritisak na talibane da poštuju temeljna ljudska prava Afganistanaca, naročito žena i djevojčica, te ih spriječiti da vrše nasilje nad afganistanskim stanovništvom«, poručio je romanopisac Khaled Hosseini.

Malala, danas 24-godišnjakinja, preživjela je nakon što joj je pakistanski talibanski napadač pucao u glavu 2012. godine, zbog njezine kampanje protiv uskrate obrazovanja ženama. Postala je poznata kao 11-godišnjakinja i pisala je blog za BBC o životu pod vlašću pakistanskih talibana. Ovih dana ona je izjavila da je duboko zabrinuta zbog situacije u Afganistanu, posebno zbog sigurnosti žena i djevojaka, te je pozvala svjetske čelnike da poduzmu hitne mjere.

»Ovo je hitna humanitarna kriza u kojoj moramo pružiti svoju pomoć i podršku. Imala sam priliku razgovarati s nekoliko aktivistica u Afganistanu, uključujući aktivistice za ženska prava, i one dijele svoju zabrinutost da nisu sigurne kakav će im život biti«, kazala je Yousafzai za BBC. Malala danas živi u Engleskoj, gdje se liječila, a prošle je godine diplomirala filozofiju, politiku i ekonomiju na Sveučilištu Oxford.

O tragediji Afganistana možda je najbolje kroz svoje romane progovorio Khaled Hosseini. Njegov prvi roman »Gonič zmajeva« odmah je postao uspješnicom, provevši čak 101 tjedan na listi najčitanijih naslova The New York Timesa. U tom djelu Hasan je nepismeni afganistanski dječak s nevjerojatnom sposobnošću da predosjeti na koje će mjesto sletjeti papirnati zmaj. Tridesetosmogodišnji Amir, Hasanov najbliži prijatelj, priča o svojem životnom putu koji vodi od Kabula do Pešavara u Pakistanu, te potom do San Francisca. Paralelno uz priču o dječačkom prijateljstvu koje razaraju strah, ljubomora i okrutnost koja nadmašuje čak i onu političku, teče priča o modernom Afganistanu, nevjerojatno nesretnoj zemlji koju je načela sovjetska okupacija, a potom dokrajčio talibanski režim. »Gonič zmajeva« preveden je na više od četrdeset jezika, a redatelj Marc Forster i scenarist David Benioff oživjeli su na velikom platnu ovu toplu priču o afganistanskom emigrantu. Veći dio filma je na engleskom jeziku, no mnogo je scena na darskom (afganistanski dijalekt farskog, odnosno perzijskog). Glumačku ekipu čine nepoznati glumci podrijetlom s Bliskog istoka, koji svojom izvanrednom glumom približavaju lica i politički kontekst tragične sudbine Afganistana.

Potresan je i Hosseinijev sljedeći roman »Tisuću žarkih sunaca«, koji govori o tridesetogodišnjem prijateljstvu dviju žena koje su pretrpjele neizreciv gubitak i muke kroz desetljeća ratovima obilježene afganistanske povijesti. Marjam je tek petnaest godina kad je pošalju u Kabul da se uda za trideset godina starijeg Rašida. Gotovo dva desetljeća kasnije, u zemlji koja ubrzano tone u propast, tragedija pogađa petnaestogodišnju Lejlu, koja mora napustiti svoj dom i stupiti u Marjamino nesretno domaćinstvo. Lejla i Marjam naći će utjehu jedna u drugoj, a njihovo prijateljstvo postat će neraskidivo i snažno poput rodbinskog. Kako vrijeme prolazi, u Afganistanu na vlast dolaze talibani, ulice Kabula odjekuju od puščane paljbe i bombi, a život se pretvara u očajničku borbu protiv gladi, surovosti i straha. Ustrajnost dviju žena nailazi na iskušenja koja nisu mogle naslutiti niti u najgorim noćnim morama.

Na 220. stranici hrvatskog prijevoda (Marko Kovačić, Algoritam, Zagreb, 2013.) objavljena je poruka talibana, koja se razlijegala iz zvučnika navrh džamija i čula s radija Glas Šarije. Poruka je bila ispisana i na lecima bacanima na ulice, a počinje ovako: »Naš vatan sada se zove Islamski Emirat Afganistan. Ovo su zakoni koje ćemo provoditi i kojima ćete se vi pokoravati: Svi građani moraju se moliti pet puta dnevno… Svi muškarci moraju pustiti brade… Svi dječaci nosit će turbane… Pjevanje je zabranjeno. Ples je zabranjen. Kartanje, igranje šaha, kockanje i puštanje zmajeva zabranjeni su. Pisanje knjiga, gledanje filmova i slikanje slika zabranjeni su… Pozor, žene: držat ćete se stalno kuće. Ne priliči ženama da besciljno lutaju ulicama. Izađete li, morate biti u pratnji muškog rođaka. Budete li uhvaćene same na ulici, bit ćete premlaćene i poslane kući. Ne smijete ni pod kakvim okolnostima pokazivati lice. Izvan kuće ćete se pokriti burkom… Kozmetika je zabranjena. Nakit je zabranjen… Ne smijete govoriti ako vas se ništa ne pita. Ne smijete gledati muškarce u oči. Ne smijete se smijati u javnosti. Ne smijete lakirati nokte. Učinite li to, ostat ćete bez jednog prsta. Djevojkama je zabranjeno pohađati školu. Sve ženske škole bit će odmah zatvorene. Ženama je zabranjeno raditi. Budete li uhvaćene u preljubu, bit ćete kamenovane. Slušajte. Slušajte dobro. Pokorite se…«

U Hosseinijevoj knjizi »I odjeknuše gore« u jednom afganistanskom selu 1952. godine siromašni Sabur pripovijeda djeci, desetogodišnjem Abdullahu i trogodišnjoj Pari, priču o dječaku kojeg je odveo demon. No, već će idućeg dana ta priča poprimiti stvarnije, puno zlokobnije tonove; Sabur će, kako bi preživio, biti prisiljen dati svoju kćerkicu bogataškom paru bez djece u gradu Kabulu. Sve ovo o čemu je pisao Hosseini mogla bi, nažalost, ponovo postati afganistanska sadašnjost.