Noć u muzeju! Film. I prvi i drugi nastavak. Eto što čovjeku padne na pamet kad ga put nanese u Tehnički muzej »Nikola Tesla« u Zagrebu. Kolega fotoreporter priznaje da bi on unutra živio da može, a još kad bi kao u filmu svi ti eksponati noću oživjeli, gdje bi vazda dječjoj mašti bio kraj. Jer, svega je tu, od sjajnih radioprijamnika na katu koji su taman izloženi, do prizemlja u kojem su prometala svake vrste.

A tu u prizemlju, taman da ga se promašiti ne može i – avion, izrazito žute boje, onaj što i po vodi može kliziti. Na »repu« mu stoji YU-CGO, a na »nosu« piše Aeroklub Rijeka. Samo, hoćemo li prije o avionu ili ćemo o njegovu tvorcu, jednom od pionira hrvatskog zrakoplovstva Rudolfu Fiziru!? Hm… Najbolje je možda jednostavno krenuti uz obilno korištenje informacijama što ih daje muzejska knjižica »Spoznavanje baštine – obnova najstarijeg hrvatskog aviona fizir FNH, 9002/YU-CGO«.

A knjižica kaže da je živopisan i zanimljiv životni vijek aviona Fizir FNH (Fizir nastavni avion). Kaže i da je zbog nedostatka dokumentacije, velikog broja nepoznanica i složenosti problematike o njegovoj povijesti provedeno iscrpno i dugotrajno istraživanje tijekom, ali i nakon obnove. Dobiveni su rezultati pak omogućili detaljnu rekonstrukciju slijeda korištenja avionom od proizvodnje do smještaja u stalnom postavu. Povijest aviona Fizir FNH, 9002/YU-CGO, započinje ujesen 1944. godine kada je desetak aviona Fizir FN prenamijenjenih Zrakoplovstvu Nezavisne Države Hrvatske s dodijeljenim hrvatskim vojnim evidencijskim oznakama 7021-7030 zaplijenjeno u fazi izrade u tvornici Zmaj. Avioni dovršeni tijekom 1945. ulaze u sustav jedinica Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva s oznakama 9001 do 9010. Ubrzo su avioni, do 1948., predani Saveznom sportskom zrakoplovstvu, prethodniku Zrakoplovnog saveza Jugoslavije, a među njima je i Fizir FN 9002.

Doletio u muzej

Prvi sačuvani dokument aviona potječe iz 31. kolovoza 1949. jer su u Aeroklubu Kragujevac zagubljene njegove izvorne knjižice. Riječ je o izvješću komisije Saveznog zrakoplovnog jedriličarskog centra iz Vršca, u kojem se daje mišljenje po obavljenom pregledu aviona Fizir, s motorom Walter broj 148, kako je avion potrebno uputiti na reviziju. Fizir FN 9002 bio je u vlasništvu zrakoplovnog centra u Vršcu do lipnja 1951. i tamo se i koristio. Zatim avion odlazi na glavni remont u radionicu u Skopju. Nakon popravka avion 29. ožujka preuzima u vlasništvo Republički zrakoplovni centar Zagreb te su u travnju zabilježeni prvi letovi u Zagrebu. U srpnju iste godine dodijeljen je Aeroklubu Rijeka gdje s oznakom 9002/YU-CGO u kopnenoj (FN) i hidroizvedbi (FNH) ostaje sve do jeseni 1961. godine.

Hidroizvedba se pored sportskog zrakoplovstva koristila i u gospodarske svrhe ribarskog izviđanja. U sljedećem je desetljeću avion radi redovita održavanja, remonta, rekonstrukcije smješten u Avionsku radionicu ZSH u Zagrebu i Zrakoplovno tehnički zavod u Velikoj Gorici, a jednom i u radionicu Banja Luka. Rabio ga je u kraćim razdobljima i Aeroklub Zagreb, a onda ga preuzima Zrakoplovni centar Petrinja 25. listopada 1961. godine i tamo ostaje tri godine. Preletom 14. kolovoza 1964. godine iz Petrinje u letjelište Lučko omogućena je njegova primopredaja Tehničkom muzeju. Primopredaja je obavljena 22. kolovoza.

Naime, zbog isteklih rokova uporabe, ZSH je u lipnju iste godine avion ponudio na dar Muzeju. Kopnena izvedba aviona postavljena je na otvorenom dvorištu Muzeja, gdje uz povremeno pokretanje motora ostaje do kraja šezdesetih godina 20. stoljeća, kada se u rastavljenom stanju pohranjuje u zatvoreni prostor čuvaonice Muzeja. Plovci iz hidroizvedbe koji su istodobno s avionom dostavljeni iz Aerokluba Rijeka odmah se spremaju u zatvoren prostor.

Dvadeset je godina taj avion bio u upotrebi od 1945. do 1946. godine. U tom su razdoblju obavljene mnoge promjene, od znatne rekonstrukcije u hidroavionu, do redovita održavanja. Avion Fizir FN 9002/YU-CGO pretrpio je i dvije veće havarije. Prva je nesreća bila 21. listopada 1954. tijekom njegove upotrebe u Zagrebu. Ona teža i druga zbiva se 12. rujna 1955. kada avion zbog nedostatka goriva prisilno slijeće na morsku površinu uz obalu kod Kopra.

Loš start

U knjižici što ju je tiskati dao Tehnički muzej stoji to da je od svih izvedbenih modifikacija ovog pokretnog kulturnog dobra najvažnija ona iz kopnene izvedbe u prototip hidroaviona. Riječ je o cjelovitom projektu koji se od konstrukcije, izrade, do pokusnih letova i upotrebe zbivao u Hrvatskoj. Ideja izrade hidroaviona kao začetka hidroletenja na Jadranu u bliskoj je vezi s projektom Fizir FNR. Tijekom njegove provedbe u ZSH-u je pokrenuta inicijativa o modifikaciji modela Fizir FN u izvedbeni hidroavion.

Prvi dostupni pisani izvor u kojem se spominje mogućnost ugradnje plovnog trapa na Fizir FN pismo je inženjera Đorđa Petkovića iz Beograda od 28. ožujka 1953. upućeno inženjeru Rudolfu Fiziru s prijedlogom upotrebe plovnog trapa s aviona Aero 3-H. U Pismu aerokluba Rijeka od 24. kolovoza 1954. Glavnom odboru ZSH-a izravno se navodi mogućnost upotrebe rekonstruirana modela Fizir FN u hidroavion uz ostvarenje izgradnje hidrobaze – obnova hangara Aerokluba Naša krila – u uvali Žurkovo, Rijeka.

Avion Fizir FN 9002/YU-CGO prerađen je u hidroizvedbu FNH pokraj 1956. i tijekom prve polovice 1957. kada je po nacrtima i uz nadzor konstruktora Fizira u Avionskoj radionici ZSH-a u Zagrebu izgrađen plovni trap. Plovci su bili izrađeni od drvene konstrukcije, obloženi aviošperom presvučenim platnom, a nosač plovaka od bešavnih čeličnih cijevi.

Prvi pokusni – nelegalni – let i ispitivanje hidroaviona Fizir FNH 9002/YU-CGO zbilo se 4. lipnja 1957. u uvali Žurkovo što je i zabilježeno u Rješenju o novčanoj kazni pilotu Vinku Kušički koju je izdala Uprava civilnog zrakoplovstva u Zagrebu. Službena verifikacija pokusnog leta hidroaviona obavljena je 13. i 14. lipnja 1957. također u Žurkovu. Pilot je bio Miljenko Lipovščak, a o tome je sačuvano i izvješće Ispitivanje aviona Fizir – s plovcima. U zaključku izvješća ističu se vrlo dobre letne i sigurnosne karakteristike hidroaviona pri normalnoj tehnici pilotiranja s jednim ili dvama članovima posade. I taj avion vrlo dobrih letnih i sigurnosnih karakteristika je danas naš žuti, lijepi eksponat koji svjedoči da smo nekada znali i avione raditi. A znali smo avione raditi jer smo imali ljude poput Rudolfa Fizira.

Plodan konstruktor aviona

Rudolf Fizir jedan je od pionira hrvatskog zrakoplovstva, čovjek iznimno plodna radna vijeka, konstruktor, ili bolje rečeno, dizajner zrakoplova jer je izravno sudjelovao u oblikovanju i razradi svojih modela. Tijekom četrdesetogodišnjeg stvaralačkog rada izgradio je prema vlastitom iskazu osamnaest različitih modela zrakoplova, od kojih je u prototipove proizvedeno nekoliko stotina komada u manjim ili većim serijama. Vojni, izviđački i školski trenažni, akrobatski, sportski, turistički, hidroavioni, amfibija, dvokrilci, niskokrilci, visokokrilci, bezmotorne letjelice, sve je to konstruirao Fizir.
Rudolf Fizir rođen je u 13. siječnja u Ludbergu gdje završava pučku školu. Školovanje nastavlja na Obrtnoj školi u Zagrebu, a potom ide na srednjoj tehničkoj školi u Beču. Diplomu inženjera stječe u Njemačkoj završetkom studija 1915. na Inženjersko aeronautičkoj akademiji u Wismaru. Od samog početka profesionalne karijere radi na konstrukcijama zrakoplova te se kao apsolvent najesen 1914. zapošljava u tvornici zrakoplova Fokker Flugzeugbau u Schwerinu. U tom se gradu oženio s Elly Kuhn, s kojom će imati četvero djece.

Ludbreški inženjer Rudolf Fizir

Uspješna inženjera šalju u podružnicu tvornice u Budimpeštu. Tamo je pola godine, da bi sljedeće dvije radio u tvornici zrakoplova u Brandeburgu. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, kada zbog zabrane prestaje aktivnost njemačke avioindustrije, zapošljava se na kraće vrijeme u tvornici automobila u Szczecinu u Poljskoj. Po povratku u domovinu ostaje dvije godine u rodnom Ludbregu, a kako u Hrvatskoj nema mogućnosti stvaranja zrakoplovne industrije, mladi konstruktor 1921. godine odlazi u Novi Sad u sjedište zrakoplovne industrije Kraljevine SHS gdje kao konstruktor ostaje do 1936.
U godinama uoči Drugog svjetskog rata (1936. – 1940.) Fizir radi kao tehnički ravnatelj tvornice aviona Ikarus u Zemunu.

Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije dolazi u Zagreb i tijekom rata zaposlen je u tehničkom odjelu Zrakoplovstva NDH. Istodobno od 1941. do 1945. predaje na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gradnju zrakoplova i osniva Zavod za zrakoplovstvo, kako sam navodi »namijenjen potpomaganju studija iz ovog područja djelatnosti«. Nakon rata godinu dana je bez posla u Ludbregu, a onda se vraća u Zagreb i zapošljava u Institutu za industrijsko istraživanje pri Ministarstvu industrije i rudarstva NRH. Od listopada 1947. radi u Industrijskom projektnom zavodu u kojem konstruira prototip motocikla koji se da također vidjeti u Muzeju.

Fizirov kup

Dvije godine do mirovine u koju odlazi narušena zdravlja 1952. zaposlen je u Tvornici motornih kotača u Zagrebu. Posljednjih osam godina života vraća se zrakoplovima suradnjom u Zrakoplovnom savezu Hrvatske gdje vodi dva projekta modifikacije svog najpoznatijeg modela FN u avion Fizir FNR (Fizir nastavni radni) i Fizir FNR, a izrađuje i konstrukcije amfibije FA-2.

Inženjer Rudolf Fizir umro je 11. studenog 1960. godine u Zagrebu. Mjesec dana prije smrti 6. listopada 1960. Međunarodno zrakoplovna federacija u Parizu dodijelila mu je diplomu »Paul Tissandier«, visoko priznanje za iznimna dostignuća u razvoju zrakoplovstva. Od 1965. u Hrvatskoj se u spomen na njega održava natjecanje pilota nazvano Fizirov kup. Ulice u Ludbregu i Zagrebu nose ime Rudolf Fizir.
Na koncu vrijedi reći kako je projekt istraživanja povijesti ovog aviona, restauracija, rješavanje oblikovanja izložbenog prostora trajao dvije godine. Bilo je to prvo ovako zahtjevno iskustvo u Tehničkom muzeju, a kolik je bio odjek ovog projekta, svjedoči i činjenica da je predstavljen na simpoziju konzervatora i restauratora u Plzenu u rujnu 2005. godine.