Ovogodišnja izložbena sezona novljanske Gradske galerije Turnac lagano se primiče kraju – a tu je zasigurno mjesto i onoj starih Latina, koja kaže kako »konac djelo krasi«. O Ivanu Balaževiću, akademskom slikaru i umjetničkom ravnatelju spomenute Galerije, bezobrazno je pisati na ovako skučenom prostoru. Umjetnik je to veoma širokih shvaćanja i djelatnosti proizašlih iz njegove prirodne znatiželje, »elan vitala« ali, naravno i neizbježno, životnog iskustva.

Rođen u Tavankutu 1949. godine, maturirao je u Subotici te potom diplomirao u Zagrebu na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Marijana Detonija, stekavši tada zvanje akademski slikar-grafičar. Već na samoj Akademiji prepoznaje se njegov talent i umjetnički izričaj – na trećoj mu godini profesor anatomije i akta Ferdinand Kulmer proglašava akt aktom godine na Akademiji likovnih umjetnosti, a na izložbi studenata Akademije u Galeriji studentskog centra Balažević dobiva nagradu za grafiku. Od tada – nagrade i priznanja nastavile su se redati sve do naših dana.

Sudjelovao je na 120 samostalnih i preko 200 zajedničkih izložaba, kako u Hrvatskoj – tako i u inozemstvu te, prepoznatljivo, slika različitim tehnikama koristeći se raznim medijima u izradi svojih djela, dok stilski pripada modernim, apstraktnim stilovima.

»Danas, kad sam u komotnoj situaciji godina, velikog iskustva, smanjene brige za egzistenciju i lišen svih onih mladalačkih pretjerivanja oko dokazivanja kritičarskoj struci i publici, uživam u slikanju, crtanju i svim drugim vidovima likovne kreacije. To je nezamjenjiv sadržaj života koji svaki moj dan čini novim, boljim i smislenijim«, ističe Balažević u svom »autopredgovoru« te dodaje kako mu je oduvijek bilo iznimno važno ostati otvoren prema svim mogućnostima, biti obaviješten – koliko je to moguće i uspostaviti vlastiti kritični i maksimalno autokritični alat.

Foto: ANTE PERIČIĆ

Na izložbi, koju je otvorila ravnateljica Narodnog muzeja i galerija Đurđica Krišković te tom prilikom istaknula važnost autora za umjetnički i društveni život našeg grada i zemlje, Balažević je odlučio prikazati deset slika u dvjema tehnikama: kombinirana i akril na platnu, a zanimljivo je kako su sve nastale 2021. godine. Otvorenje se, simbolično, poklopilo i s rođenjem našeg pisca-umjetnika i bana Ivana Mažuranića. Tom je prigodom studentica učiteljskog fakulteta Dora Kabalin izrecitirala prve stihove Ivana Mažuranića – »Pozdrav Vinodolu«, a pjesmom su publiku i samog slikara počastile i članice novljanske klape Puntape, kao i djevojke u novljanskim narodnim nošnjama te »Frankopani«.

U prepunoj je Galeriji – dio je ljudi stajalo i izvan, na Trgu, Balažević prilikom svog obraćanja kazao kako je dopustio sebi, nakon toliko godina rada, iskustva i izložbi, napraviti jednu blago heterogenu izložbu koja stilski i tematski nije potpuno kompaktna. »Jednostavno – dozvolio sam si to. Na taj se način vrlo ugodno i komotno igram, uživam u onome što radim i, naposljetku – susrećem se s dragim prijateljima, publikom i rodbinom, odnosno vama, koji ste svojim dolaskom ovu večer učinili fantastičnom«, zaključio je Balažević.

Izložbu Ivana Balaževića, koji se kroz svoj radni vijek pored slikarstva i grafike bavio i bavi računalnom grafikom, dizajnom i grafičkim dizajnom, kazališnom i lutkarskom scenografijom, ilustracijom te kreacijom interijera, može se razgledati sve do 21. kolovoza. Vjerujemo i nadamo se kako će nam ovaj novljanski umjetnik, o kojem su snimljena i tri kratka televizijska filma, dogodine prirediti još pokoje iznenađenje – i tome se, kao i ovogodišnjem, izuzetno radujemo.