MARINIĆI – Boće, buće ili balote tradicionalni su mediteranski sport s kojim su u Hrvatskoj najviše upoznati stanovnici obalnih područja i otoka, iako ne isključivo. Tipičan je prizor lokalnog stanovništva kako se u predvečerje okuplja oko boćališta, poznatih i pod nazivom jog, druži, raspravlja i »igra na balote«. Nažalost, takvih prizora je sve manje i pitanje je hoćemo li u bliskoj budućnosti uopće viđati takve slike koje daju duh malim mjestima.

Dobra atmosfera

Osnivač i predsjednik Boćarskog kluba Marinići Zvonko Hlaj požalio se kako se mladi više ne priključuju tom tradicionalnom sportu i ispričao nam kako je sve započelo.

– Dogovorili smo se sa susjedima, sve je počelo jako spontano. Počeo sam mlad i baš je bio gušt. Ja sad već boćam više od pedeset godina. I dalje igram skoro svaki dan, ali to je sve više rekreativno. U boćanju vam nema novca, mi što igramo, igramo za sebe. Nažalost, danas je boćanje u opadanju. A zašto? Pa jer nema dovoljno mladih. Oni se teško uključe u taj sport, jer ih više interesiraju nogomet ili košarka, a boćanje nisu ni probali. Tek kada probaju, počne ih zanimati. Zasad je najviše mladih na Vežici, Čavlima i u Jadranovu. Oni će se teško s nama starijima uključiti, bilo bi lakše da je možda neka ekipa ili barem par. Šta će jedan mladi dečko od deset godina tu s nama? Ima previše klubova, a premalo igrača. Mi smo jedva skupili ekipu za Super Ligu i sezonu koja počinje u desetom mjesecu, požalio se Hlaj.
Hlaj se pohvalio i svojim postignućima i nekim najdražim trenucima u boćanju.

Stevan Uzelac / Foto P. PLAZONIĆ

– Bio sam prvi izbornik ženske reprezentacije. U Francuskoj smo osvojili dvije zlatne medalje. Atmosfera je bila odlična, dvorana puna ljudi i svi su navijali za nas. Nakon toga, naša je reprezentativka osvojila individualnu zlatnu medalju. Na takve trenutke smo stvarno ponosni – sretan je bio Hlaj.

Konobarica Helena Horvat, koja radi u kafiću u sklopu boćališta na Marinićima opisala je dobru atmosferu utakmice, ali i svakodnevnog života boćara.

– Pred tri tjedna je bila utakmica i bilo je puno ljudi svih dobi. Bilo je jako veselo i ja sam naravno imala više posla. Inače, s boćarima se odlično slažem. Oni naruče svoje, odigraju svoje i točno se zna otkad dokad igraju. Fascinantno mi je kako igraju i po najvećoj vrućini i po tri sata, što stvarno znači da su predani i imaju puno volje. Drago mi je što ima i dosta žena koje dolaze vježbati svaki dan rekreativno, koje su također dio kluba, primijetila je Horvat.

Popularizacija

Milica Bilen već pet godina igra za boćarski klub Marinići, koji je također dio Hrvatske ženske boćerske lige.

– Počela sam na nagovor susjede koja je već dugo bila u tom sportu, otišla sam na trening i dopalo mi se. Imamo treninge jedan do dva puta tjedno, ovisi o tome traje li sezona. To je sport u kojem je prvenstveno bitno druženje i duh ekipe, iako ipak trebate imati dovoljno kondicije da izdržite utakmicu koja traje sat i pol vremena. Mislim da bi sport trebalo više popularizirati među mlađim naraštajima, također je nadodala Bilen.

Foto P. PLAZONIĆ