Njegova kandidatura, dakle, nije politički obojena, osim zbog činjenice da uživa podršku predsjednika Milanovića. Tadašnji jedini veći uspjeh lijeve vlade bio je upravo borba za prava građana protiv banaka zbog švicarca, i logično je da Milanović i danas podupire lik i djelo tog sudca
Put u pakao popločen je dobrim namjerama. U redu, ovo nije baš put u pakao, ali još jedna dobra namjera predsjednika Zorana Milanovića, čini se, rasplinut će se poput mjehura od sapunice jer je otkriveno kako je njegov novi kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Radovan Dobronić opterećen disciplinskim postupkom zbog “neurednog rada”. Nezgodno.
Genezu ranijih pokušaja i pogrešaka u prvoj epizodi serijala o izboru predsjednika Vrhovnog suda sa kandidaturom profesorice Zlate Đurđević znamo: trakavica je trajala mjesecima, Milanovića još uvijek muči to što je tako solidna kandidatkinja na kraju odbijena od HDZ-ove vladajuće većine, doslovno i danas svaki dan u svojim izjavama spominje “cipelarenje” koje je ta vrsna stručnjakinja doživjela na javnoj sceni zbog prepucavanja njega i Andreja Plenkovića. A kako vrijeme prolazi, situacija se sve više komplicira pa na ovom javnom pozivu, u novoj epizodi, već imamo i najave kandidatura zamjenika predsjednika Vrhovnog suda Marina Mrčele i sudca Visokog kaznenog suda Ivana Turudića, naravno uz mogućnost da do kraja postupka bude još zanimljivih imena. Jedan od njih bi trebao biti i sudac Radovan Dobronić, sudac Trgovačkog suda, poznat po presudi protiv osam banaka zbog kredita što su ih davale uz valutnu klauzulu u švicarskim francima, i koji se prvi prijavio na javni poziv što je u tijeku. Poznat je po tome što se usudio dirnuti u osinje gnijezdo moćnih banaka u vrijeme Milanovićeve vlade, a na kraju je Ustavni sud ove godine stao na njegovu stranu. On je, naime, u srpnju 2013. prihvatio tužbu udruge Potrošač protiv Zagrebačke, Privredne, Erste, Raiffeisen banke, Hypo Alpe-Adria banke, OTP, Splitske i Sberbanke, a zato što su kršile Zakon o zaštiti potrošača na način da prilikom sklapanja kredita nisu informirale građane o mogućim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima, kao i što su nezakonito mijenjale visinu kamatnih stopa u skladu sa svojim internim aktima, u što su potrošači također bili slabo upućeni. Banke se, naravno, nisu pomirile s tom prvostupanjskom presudom, žalile su se višim sudskim instancama, ali odbačena je njihova ustavna tužba.
Njegova kandidatura, dakle, nije politički obojena, osim zbog činjenice da uživa podršku predsjednika Milanovića. Tadašnji jedini veći uspjeh lijeve vlade bio je upravo borba za prava građana protiv banaka zbog švicarca, i logično je da Milanović i danas podupire lik i djelo tog sudca.
Da li će ga sada diskvalificirati stegovni postupak koji je protiv njega nedavno pokrenut zbog toga što nije svoju normu sudskih odluka ispunio s propisanih najmanje 80 posto, nego baš sa rubnih 78 posto, teško je danas tvrditi. No, u svakom slučaju, ovo je svakako još jedna od nesretnih okolnosti vezanih uz Milanovićeve pokušaje da se sa svojim kadrovima zauzme za potpunu neovisnost Vrhovnog suda. Taj sud, naime, još pred sobom ima zadatak arbitriranja o tome je li HDZ kao politička stranka kriva za korupciju u Hrvatskoj, stoga predsjednik Milanović ni trenutka nije krio da mu je važno tko će biti na čelu tog suda. On to vidi kao prvi korak neke buduće reforme pravosuđa, koje će sa sebe skinuti težak teret pritiska politike zadnjih 30 godina. No, izgleda da će on u tome sve teže uspjeti. Svaki krug javnog poziva, novi problem za njega.
Jasno, postavlja se i pitanje da li je ovaj stegovni postupak koji protiv suca Dobronića i dalje traje (a da on osobno za to nije ni znao, niti ga je DSV izvijestio o tome), slučajan baš u ovom trenutku? Možda je netko znao za njegove namjere, i samim time i za povezanost s predsjednikom Milanovićem. To možemo samo nagađati, no u svakom slučaju teško da njegova kandidatura sada može ostati validna nakon ovog saznanja, koje objavljuje naš list.
Za to vrijeme, premijer Andrej Plenković se ne oglašava na tu temu. Treba pošteno priznati da ni ranije nije špičio oko Vrhovnog suda, sve dok Milanović nije krenuo u prekomjerno granatiranje tvrdnjama kako je “baš na Vrhovnom sudu predmet protiv HDZ-a kao zločinačke organizacije”. A zapravo će baš njegova biti zadnja. Izbor predsjednika Vrhovnog suda odvija se, naime, u Saboru gdje HDZ ima većinu, najesen vjerojatno još i čvršću nego sad.
Čak i ako je sudac Dobronić najbolja osoba za to mjesto, bit će teško braniti činjenicu da nije ispunio normu kao parnični sudac. Dakako, ako u međuvremenu i ne odustane. Pa će Milanović morati probati naći treću sreću. Osim ako i Turudić ne odradi svoje.
Tihana Tomičić
Milanovićev kandidat opet u problemu
Tihana Tomičić
04. kolovoz 2021 12:18
Foto Borna Filic/PIXSELL
Njegova kandidatura, dakle, nije politički obojena, osim zbog činjenice da uživa podršku predsjednika Milanovića. Tadašnji jedini veći uspjeh lijeve vlade bio je upravo borba za prava građana protiv banaka zbog švicarca, i logično je da Milanović i danas podupire lik i djelo tog sudca
Put u pakao popločen je dobrim namjerama. U redu, ovo nije baš put u pakao, ali još jedna dobra namjera predsjednika Zorana Milanovića, čini se, rasplinut će se poput mjehura od sapunice jer je otkriveno kako je njegov novi kandidat za predsjednika Vrhovnog suda Radovan Dobronić opterećen disciplinskim postupkom zbog “neurednog rada”. Nezgodno.
Genezu ranijih pokušaja i pogrešaka u prvoj epizodi serijala o izboru predsjednika Vrhovnog suda sa kandidaturom profesorice Zlate Đurđević znamo: trakavica je trajala mjesecima, Milanovića još uvijek muči to što je tako solidna kandidatkinja na kraju odbijena od HDZ-ove vladajuće većine, doslovno i danas svaki dan u svojim izjavama spominje “cipelarenje” koje je ta vrsna stručnjakinja doživjela na javnoj sceni zbog prepucavanja njega i Andreja Plenkovića. A kako vrijeme prolazi, situacija se sve više komplicira pa na ovom javnom pozivu, u novoj epizodi, već imamo i najave kandidatura zamjenika predsjednika Vrhovnog suda Marina Mrčele i sudca Visokog kaznenog suda Ivana Turudića, naravno uz mogućnost da do kraja postupka bude još zanimljivih imena. Jedan od njih bi trebao biti i sudac Radovan Dobronić, sudac Trgovačkog suda, poznat po presudi protiv osam banaka zbog kredita što su ih davale uz valutnu klauzulu u švicarskim francima, i koji se prvi prijavio na javni poziv što je u tijeku. Poznat je po tome što se usudio dirnuti u osinje gnijezdo moćnih banaka u vrijeme Milanovićeve vlade, a na kraju je Ustavni sud ove godine stao na njegovu stranu. On je, naime, u srpnju 2013. prihvatio tužbu udruge Potrošač protiv Zagrebačke, Privredne, Erste, Raiffeisen banke, Hypo Alpe-Adria banke, OTP, Splitske i Sberbanke, a zato što su kršile Zakon o zaštiti potrošača na način da prilikom sklapanja kredita nisu informirale građane o mogućim rizicima valutne klauzule u švicarskim francima, kao i što su nezakonito mijenjale visinu kamatnih stopa u skladu sa svojim internim aktima, u što su potrošači također bili slabo upućeni. Banke se, naravno, nisu pomirile s tom prvostupanjskom presudom, žalile su se višim sudskim instancama, ali odbačena je njihova ustavna tužba.
Njegova kandidatura, dakle, nije politički obojena, osim zbog činjenice da uživa podršku predsjednika Milanovića. Tadašnji jedini veći uspjeh lijeve vlade bio je upravo borba za prava građana protiv banaka zbog švicarca, i logično je da Milanović i danas podupire lik i djelo tog sudca.
Da li će ga sada diskvalificirati stegovni postupak koji je protiv njega nedavno pokrenut zbog toga što nije svoju normu sudskih odluka ispunio s propisanih najmanje 80 posto, nego baš sa rubnih 78 posto, teško je danas tvrditi. No, u svakom slučaju, ovo je svakako još jedna od nesretnih okolnosti vezanih uz Milanovićeve pokušaje da se sa svojim kadrovima zauzme za potpunu neovisnost Vrhovnog suda. Taj sud, naime, još pred sobom ima zadatak arbitriranja o tome je li HDZ kao politička stranka kriva za korupciju u Hrvatskoj, stoga predsjednik Milanović ni trenutka nije krio da mu je važno tko će biti na čelu tog suda. On to vidi kao prvi korak neke buduće reforme pravosuđa, koje će sa sebe skinuti težak teret pritiska politike zadnjih 30 godina. No, izgleda da će on u tome sve teže uspjeti. Svaki krug javnog poziva, novi problem za njega.
Jasno, postavlja se i pitanje da li je ovaj stegovni postupak koji protiv suca Dobronića i dalje traje (a da on osobno za to nije ni znao, niti ga je DSV izvijestio o tome), slučajan baš u ovom trenutku? Možda je netko znao za njegove namjere, i samim time i za povezanost s predsjednikom Milanovićem. To možemo samo nagađati, no u svakom slučaju teško da njegova kandidatura sada može ostati validna nakon ovog saznanja, koje objavljuje naš list.
Za to vrijeme, premijer Andrej Plenković se ne oglašava na tu temu. Treba pošteno priznati da ni ranije nije špičio oko Vrhovnog suda, sve dok Milanović nije krenuo u prekomjerno granatiranje tvrdnjama kako je “baš na Vrhovnom sudu predmet protiv HDZ-a kao zločinačke organizacije”. A zapravo će baš njegova biti zadnja. Izbor predsjednika Vrhovnog suda odvija se, naime, u Saboru gdje HDZ ima većinu, najesen vjerojatno još i čvršću nego sad.
Čak i ako je sudac Dobronić najbolja osoba za to mjesto, bit će teško braniti činjenicu da nije ispunio normu kao parnični sudac. Dakako, ako u međuvremenu i ne odustane. Pa će Milanović morati probati naći treću sreću. Osim ako i Turudić ne odradi svoje.