Ovoga ljeta Split i Anconu povezuje vremešni trajekt, star 43 godine, »Moby Corse« što nas je podsjetilo na najveću tragediju jednog talijanskog trajekta u kojoj je jednu od glavnih uloga imao i zapovjednik tankera »Agip Abruzzo« – rođeni Riječanin.
Prije nešto više od 30 godina, 10. travnja 1991. godine, na sidrištu luke Livorno, u 22.35 sati trajekt »Moby Prince« udario je u usidreni tanker »Agip Abruzzo« oko 2,5 milje od obale – u požaru je stradalo 140 članova posade i putnika.

Spasio se samo jedan član posade trajekta koji je pola sata ranije isplovio za luku Olbia. Do sada nitko nije proglašen krivim, a sudar je obavijen tajnama… U povodu obljetnice čak je i talijanski predsjednik Sergio Mattarella pozvao da se slučaj napokon riješi te je utemeljena nova istražna komisija.

Razlog udara

Pramac trajekta udario je o tank broj sedam tankera: sirova nafta (iranski Fluoil, kategorije A koji ima istu točku plamišta kao benzin super) je zalila trajekt. Zapovjednik trajekta naredio je vožnju krmom i to se pokazalo kobnim – struganje limova stvorilo je iskre i buknuo je požar.

Tijekom godina pokušalo se otkriti razlog udara: magla (razgovarali smo s jednim svjedokom, koji ljetuje u Rijeci, a koji je potvrdio da nije bilo magle), prevelika brzina, ljudski faktor, eksplozija, kvar na kormilu, pa čak i to da su članovi posade u straži na mostu gledali polufinalnu utakmicu Kupa UEFA Juventus-Barcelona. Sigurno je samo da je pomoć stigla prekasno: trajekt je pronađen tek sat vremena nakon udara u tanker. Odmah su pokrenute istrage: parlamentarna istraga je dovršena 2018. godine, a njeni zaključci su doveli do ponovnog otvaranje sudske istrage.

Agip Abruzzo

Prva istraga ocijenjena je manjkavom i pod utjecajem više vanjskih faktora, istaknuto je da je tanker bio usidren u dijelu sidrišta gdje je zabranjeno sidrenje, da je trajekt skrenuo s predviđene rute te da se osoblje lučke kapetanije pokazalo totalno nesposobnim u koordinaciji akcije spašavanja.
Obitelji stradalih su podnijele optužni prijedlog protiv ministarstva transporta i obrane zbog neizvršavanja zadataka kontrole luke Livorno i nepružanja pomoći, ali ih je sud odbio.

Položaj tankera

Prema rekonstrukciji i izjavama zapovjednika tankera, rođenog Riječanina, Renata Superine, pramac tankera bio je u smjeru luke, no kasnije je kazao da je krma bila u tom smjeru. I u jednom, i u drugom slučaju, trajekt je morao skrenuti s kursa za 180 stupnjeva da bi udario u bok tankera. Nikada nije ustanovljen pravi položaj tankera u trenutku udara: brodski dnevnik i crna kutija ostali su na brodu u plamenu. Drugih dokumenata nije bilo, ali je pronađen amaterski film snimljen na trajektu za kojeg je ustanovljeno da je – premontiran. Podrtina izgorjelog trajekta nije čuvana, pa je kasnije ustanovljeno da su tajnoviti posjetitelji otuđili crnu kutiju i nešto petljali oko kormilarskog uređaja – pronađeni su tragovi vojnog eksploziva na pramčanim propelerima.

Lučka kapetanija, koja je obaviještena o sudaru, punih pet sati nije se oglasila, a od lučkog kapetana tih pet sati ni traga, ni glasa. Ustanovljeno je i da na nijednom brodu na sidrištu nije radio radar, a iz obližnje američke baze Camp Darcy su objavili da – nemaju radar koji bi mogao registrirati let tajnovitog helikoptera – navodno se radilo o helikopteru opremljenom uređajima za sprečavanje komunikacija, koji je letio iznad sidrišta.

Obitelji žrtava – pronađeni su svi u pramčanom salonu s navučenim pojasevima za spašavanje i svom prtljagom – uvjerene su da su u američkoj bazi Camp Darcy, koja se definirala kao »Uho Sredozemlja«, znali što se zbivalo, jer su radarima pokrivali sidrište na kojem je bilo čak pet američkih brodova prepunih oružja koje se vraćalo nakon rata u Iraku te još tri trgovačka broda.

Ustanovljeno je da je odmah po sudaru, jedan od tih brodova (nikad identificiran) mogao biti brod »Therese« koji je komunicirao s drugim fantomskim brodom: This is Therese, this is Therese, to ship One in Livorno anchorage. I’m moving on, I’m moving on, I’m moving on! Američki brodovi su otplovili, bez iskrcaja tereta, sljedećeg jutra. Prema nekim obavještajnim izvorima brod »Therese« je bio ustvari kontejnerski brod »Jadran Express« (unatoč velikoj razlici u tonaži)! Neki od američkih brodova (»Cape Flattery«) su brodovi tipa LASH, tj. ima mogućnost ukrcaja i iskrcaja barži punih tereta korištenjem portalne brodske dizalice. No, ovakve operacije barži s teretom oružja ne obavljaju se nakon zalaska Sunca. Nikakva barža nije zaplovila prema američkoj bazi, moguće je jedino prekrcavanje s jednog na drugi brod istog tipa…

Mijenjanje iskaza

Jedini preživjeli, mladić Alessio Bartrand, kojem je to bio prvi ukrcaj u životu, mijenja iskaze: u bolnici tvrdi da nije bilo magle, a 1991. u Lučkoj kapetaniji u Livornu tvrdi da je magle – bilo. Kao glavni uzrok tragedije na suđenju je – magla, o drugim uzrocima se nije niti raspravljalo. No, sestra preživjelog javlja policiji da ima saznanja da je Alessiju isplaćeno oko 200 milijuna lira kao naknada te da mu je odobrena mirovina od oko dva milijuna lira…

Kapetan Renato Superina (umro 2011. godine) u iskazu je izjavio da su čuli udarac i vidjeli plamen, da je posada pokušala ugasiti vatru, a kad je to bilo nemoguće, spustili su čamac za spašavanje i napustili tanker. Nigdje nije spomenuo trajekt, jer su smatrali da ih je udarila barža.
Otkriveno je da je jedan gliser s tri člana posade bio u zoni gdje je gorio trajekt, ploveći krmom i radeći krugove. Spasitelji žure prema tankeru u plamenu i uopće ne primjećuju trajekt. Brod Theresa napušta sidrište, iako i on ima problema s kormilarskim strojem i gotovo se sudara s tankerom »Nervi«. Naša istraživanja pokazuju da je »Nervi« kasnije promijenio ime u »Kristal« i potonuo nekoliko godina kasnije s teretom melase nakon što je puknuo na dva dijela (stradao je jedan hrvatski pomorac).

Tajna je i je li se aktivirao protupožarni sustav na trajektu, je li uopće radio, iako je trajekt, samo mjesec dana ranije, bio pregledan i imao sve važeće svjedodžbe.
Zanimljivo je da je zapovjednik trajekta Ugo Chessa (godinu dana na brodu na istoj liniji) prethodno bio zapovjednik jahte »Nabila« u vlasništvu milijardera Adnana Kashoggija koji se spominjao u aferama trgovine oružjem.

Na prvom suđenju 1995. godine optuženi su treći časnik s tankera (udar u njegovoj straži), zamjenik lučkog kapetana, dežurni časnik i jedan ročnik iz Lučke kapetanije. Dvije godine kasnije svi su – oslobođeni, čak i vođa palube s trajekta koji se samooptužio da je oštetio kormilarski uređaj!

Tajanstvena »Therese«

U siječnju 2008. godine objavljeno je u Livornu da je identificiran tajanstveni brod »Therese« (od 1994. u vlasništvu jednog hrvatskog brodara iz Splita), a sud je identificirao zapovjednika u vrijeme tragedije – Yuliy Vitaly Semkevych iz Ukrajine. No, nikad se nije saznalo je li živ i je li ispitan.
Zanimljiva je i priča o brodu »21 Oktobaar II«, brodu-hladnjači izgrađenom u suradnji Italije i Somalije. Nekoliko tjedana nakon tragedije u Livornu, brod mijenja posadu: Somalce mijenjaju – Hrvati i isplovljava prema Trstu, pa za Rumunjsku, gotovo do Odesse, prema američkoj bazi sličnoj onoj u Livornu. Ta baza pruža »kišobran« pod kojim se obavlja trgovina oružjem i – otrovnim otpadom…

U studenom 2007. godine talijanska ANSA je objavila vijest da je »tehnički suradnik« koji je istraživao tragediju »Moby Princea« napadnut, drogiran i opljačkan u mjestu Marina di Pisa. Nikad nije objavljeno njegovo ime, ali se saznalo da se radi o bivšem padobrancu elitne talijanske postrojbe Folgore i stručnjaku za elektroničku špijunažu (1994. – 1995. boravio je u Sarajevu). Prema njegovu iskazu trebao se sastati s »važnim« svjedokom nakon ponovnog otvorenja istrage. Iz automobila su uzeti važni dokumenti.

Istragu je vodio na svoju ruku nakon što je umro njegov bratić, službenik vojne kontraobavještajne službe u američkoj ambasadi u Rimu, u sumnjivim okolnostima – utopio se, iako je bio trenirani ronioc. Nekoliko dana nakon tragedije, taj njegov bratić, došao je u bazu Cape Darby. No, baza je imala vlastitu vojnu kontraobavještajnu službu, terenskog časnika CIA-e…