U četvrtak je Vlada RH usvojila Zakon o elektroničkim medijima (ZEM). Zakonu je ostalo da ga izglasaju saborski zastupnici, a kako je to na sjednici Vlade kazala i ministrica kulture Nina Obuljen Koržnik, članak 94. ZEM-a jedan je od onih od kojem se puno u medijima diskutiralo. Radi se o članku koji regulira pitanje odgovornosti za sadržaj koji generiraju korisnici, odnosno o onom što kolokvijalno nazivamo komentarima podno tekstova na hrvatskim portalima.

– Postignut je vrlo dobar dogovor između Udruge novinskih izdavača pri HUP-u i Hrvatskog novinarskog društva i preformulirana je obveza na način da je jasno propisana obveza pružatelja elektroničke publikacije, dakle portala, da odgovara za cjelokupan objavljeni sadržaj uključujući i sadržaj koji je generirao korisnik ako propusti registrirati korisnika i ako nije na jasan i na lako uočljiv način upozorio korisnika na pravila komentiranja i na kršenje zakona, kazala je na sjednici Vlade ministrica kulture.

Logičan preokret

Iza tog kratkog pojašnjenja stoji konkretan pokušaj suzbijanja govora mržnje na hrvatskim portalima. Komentatorima željnim sijanja mržnje biti će ubuduće znatno teže bez ikakve odgovornosti i posve anonimno to činiti. Da pak članak bude čim efikasniji i takav da sav teret provedbe i poštovanja zakona ne padne na leđa izdavača, odredba zakona vezana za suzbijanje govora mržnje, između dva čitanja se dobrano promijenila. U prvoj verziji ZEM-a pisalo je tako da je »pružatelj elektroničkih publikacija odgovoran za cjelokupan sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik«.

To je u tom trenutku značilo da bi mediji u potpunosti odgovarali, pa u konačnici mogli biti i brutalno kažnjeni, među ostalim, zbog rasističkih komentara ili komentara koji potiču na nasilje, zbog komentara koji se objavljuju na portalima ispod novinarskih tekstova zbog onog što pišu anonimne osobe. U toj prvoj verziji zakona za takve komentare što ih anonimci ostavljaju ispod autorskih tekstova bila je predviđena kazna u rasponu od 100 tisuća do čak milijun kuna. Tako pisana odredba našla se na meti kritika novinara, urednika i vlasnika medijskih kuća. U najkraćem, nakon toga je Ministarstvo u potpunosti izmijenilo sporni članak i ubuduće će za komentare odgovarati njihovi stvarni autori. A vlasnici medija, ako ne žele biti kažnjeni, morat će mijenjati pravila komentiranja, morat će registrirati korisnika te ga »na jasan i lako uočljiv način upozoriti na pravila komentiranja i na kršenje propisanih odredaba«.

Dalo bi se reći da je preokret gotovo kopernikanski koliko i logičan, premda se u Ministarstvu kulture i medija s takvim pridjevom i neće posve složiti. No složit će se s tim da je dobro da je do promjene članka došlo u zajedništvu svih.

– Neupitno je da ukoliko se uvažavaju prijedlozi struke i s pažnjom sluša rasprava u Hrvatskom saboru, utoliko između dva čitanja svakog zakona može doći do izmjena, pa se tako dogodilo i u slučaju prijedloga Zakona o elektroničkim medijima. Ne može se baš reći da je došlo do kopernikanskog okreta, ali izmjena koju smo ugradili u Nacrt konačnog prijedloga Zakona o elektroničkim medijima jasnije propisuje obvezu i odgovornost kako pružatelja elektroničke publikacije tako i korisnika. Ovdje valja istaknuti da smo ovu promjenu usuglasili s Hrvatskim novinarskim društvom i Udrugom novinskih izdavača pri HUP-u, zato možemo biti zadovoljni prijedlogom ove odredbe, ističe ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.

Registracija korisnika

Ono što se ne zna jest kolike kazne mogu fasovati oni koji se i dalje neće libiti govora mržnje podno tekstova na portalima.

– Potrebno je istaknuti da se još od prvog čitanja zakona govori o milijunskim kaznama, no nikada novčane kazne za kršenje odredaba zakona povezanih s kaznenim djelima nisu bila, niti su mogla biti propisana. Kao što vam je poznato Vijeće za elektroničke medije kao regulatorno tijelo može izreći prekršajni nalog ili pokrenuti prekršajni postupak u slučaju utvrđenih kršenja zakona, a kako o žalbi na prekršajni nalog odlučuje sud, razvidno je da konačnu odluku donosi upravo nadležni sud. Kada govorimo o tzv. govoru mržnje koji je kažnjiv po Kaznenom zakonu, onda za njega nije moguće izreći novčanu kaznu, već regulator o utvrđenom obavještava nadležno Državno odvjetništvo koje potom postupa sukladno svojim nadležnostima, pojašnjava se iz Ministarstva.

Što na takvo zakonsko rješenje kažu izdavači?

– Ovim zakonskim rješenjem izdavači su dužni korisnika registrirati te u dijelu članka prije komentara na jasan i vidljiv način upozoriti na pravila komentiranja. Udruga izdavača pozdravlja prijedlog jer smatramo da će na taj način komentari ipak biti omogućeni, s obzirom na to da je u prvoj verziji uz isključivu odgovornost nakladnika te visoke kazne bilo izvjesno da si mnogi neće moći priuštiti tehnološka, kadrovska i organizacijska rješenja kako bi osigurali da se Zakon poštuje. Kako nije točno definiran način na koji se treba registrirati korisnik, svaki izdavač izabrat će rješenje koje će mu najbolje poslužiti kako bi poštovao Zakon, kaže predsjednica HUP Udruge novinskih izdavača

Bojana Božanić Ivanović / Foto: Marko Prpic/PIXSELL

Podsjeća Božanić Ivanović kako su neki izdavači uveli i sustav naplate sadržaja na svojim stranicama, pa je, kako kaže, pretpostavka da će iskoristiti tehnologiju koja stoji iza toga i za korisnike koji se nisu odlučili na digitalnu pretplatu, ali će se morati registrirati kako bi mogli komentirati objavljeni sadržaj.

– Pretpostavka je da će princip registracije podrazumijevati kreiranje korisničkog ID-a te ostavljanje e-maila i postavljanje lozinke čitatelja. Ako registrirani korisnik ostavi komentar koji će biti u suprotnosti sa Zakonom, odnosno sadržaj koji potiče na nasilje ili mržnju, koji potiče na kaznena djela terorizma, kaznena djela u vezi s dječjom pornografijom i kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju, izdavač je dužan komentar ukloniti. Također, izdavač može korisniku onemogućiti daljnje komentiranje. Uvijek je moguće da će osobe koje ostavljaju komentare koji se mogu okarakterizirati kao govor mržnje, nakon zabrane komentiranje kreirati novi ID, pa će se priča ponoviti, no ipak je napravljen korak koji će otežati ostavljanje neprimjerenih komentara i nadamo se potaknuti konstruktivnu razmjenu mišljenja. To je, uostalom, i cilj komentara, koji su u samim počecima zamišljeni kao komunikacija s čitateljima i njihova povratna reakcija na sadržaj, a ne poligon za govor mržnje i vrijeđanje na vjerskoj, spolnoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi, ističe Božanić Ivanović.

(Ne)sloboda govora

Valja reći kako je Konačnim prijedlogom Zakona predviđeno da isti stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, a pružatelji medijskih usluga dužni su u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovoga Zakona. Razdoblje prilagodbe je jedna godina, premda su nakladnici predlagali da to bude dvije godine, no taj im prijedlog nije prošao.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko priču na tren vraća na prvo čitanje ZEM-a kada je, kako kaže, zakonodavac svu odgovornost za govor mržnje u komentarima pod tekstovima namjeravao prebaciti na medije, a za to je bio propisao i rigorozne novčane kazne.

– HND je tada u svojoj analizi prijedloga ZEM-a između ostalog problematizirao taj članak 93. jer je takav, bez dopuštanja alternative, vodio strogoj penalizaciji, a potom i ukidanju komentiranja uopće, što bi bilo jako loše po slobodu govora. Tvrdili smo da se odgovornost nakladnika za komentare čitatelja može utvrđivati onda kada nisu ispunjeni neki uvjeti, odnosno ako korisnik prije ostavljanja komentara nije proveo kroz postupak složene registracije i identifikacije, ali mu i vrlo jasno dao do znanja što podrazumijeva širenje govora mržnje. Naš je prijedlog prihvaćen. Što se tiče alata kojima će se ta registracija provoditi, siguran sam da su nakladnici s njima vrlo dobro upoznati i da će ih znati i htjeti primijeniti. Nisam siguran da je tekst zakona mjesto na kojem se oni taksativno navode, vjerojatnije je to pravilnik. Pritom nakladnik i dalje ima obavezu administriranja komentara, i dalje postoje pravila komentiranja, samo bi sada trebalo lakše doći do prekršitelja, kazao nam je Zovko.

Hrvoje Zovko Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

No hoće li ova odredba novog ZEM-a i uspjeti u nakani da smanji govor mržnje!?

– Na pitanje hoće li se ovime smanjiti govor mržnje samo treba podsjetiti da se on desetljećima nekažnjeno promovira u javnom govoru, istupima istaknutih političara, javnih osoba pa čak i institucija. Neprihvatljivo je da cijeli ceh plate mediji, rezolutan je glede tog pitanja Zovko.

Gordana Vilović, profesorica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, kaže kako joj je drago da je Ministarstvo odustalo od toga da kažnjava nakladnike.

– Mislim da to svakako ne bi bilo u redu s obzirom na to da nakladnici u ovom trenutku baš i ne žive nešto posebno. Cijeli sustav novinarstva je ušao u jednu novu paradigmu tako da je baš jako teško, da ne kažem i u okolnostima ovog novog života. Prema tome, drago mi je da je tako, kaže Vilović.

Mrzilački i govor mržnje

Ističe Vilović kako svaki čovjek mora biti odgovoran, pa prema tome nije problem da se uđe u trag nekomu tko izrijekom poziva na nasilje. Jer, veli, govor mržnje i mrzilački govor nije isto, odnosno postoje različite definicije.

– Međutim, ako govorimo o govoru mržnje, to znači da je to prozivanje pripadnika jedne manjine i pozivanje na nasilje. Problem nastaje u trenutku kad se, recimo, dođe na sud i kad se treba potvrditi da je to bio govor mržnje. Zakonski to jest utvrđeno, no vidjela sam sudsku praksu i da se različito reagira. Za neke je to govor mržnje, a za neke umjetnički izričaj, upozorava Vilović. Pritom i navodi kako to zna izgledati u praksi.

Gordana Vilović, foto Davor Kovačević

– Neki sam dan gledala videozapis izvedbe prve pjesme na koncertu Thompsona u Sinju i vidjela sam da je taj čovjek »umjetnički« izveo svoju uvodnu temu i ostvario kontakt s publikom – za dom spremni. To je, naravno, za mene odavno nešto što ne bi tako trebalo biti, no dvije sudske odluke su suprotna priča. A ja i dalje mislim da je to prema svim zakonima i prema svima određenjima, govor mržnje, veli Vilović.

Ne dvoji Vilović da smo svi odgovorni za ono što smo izrekli, osobito za ono što smo napisali.

– Izgleda da je puno jednostavnije napisati to nešto anonimno, na taj smo način kazali to nešto kao svoje mišljenje i smatramo da je to sloboda. Ja mislim da je sloboda apsolutno nešto što smo dostigli, ali da sloboda ne isključuje odgovornost za ono što smo slobodno kazali premda je anonimno. Dakle, ne pripadam krugu ljudi koji će kazati da treba prestati s anonimnošću. Mislim da ima puno ljudi koji se bolje osjećaju kad nešto anonimno kažu, ali to ne znači da nužno moraju promicati govor mržnje. Zašto ne bismo dopustili nekom tko je privatna osoba i boji se za svoj život da neku činjenicu kaže i anonimno, ali mislim da to ne treba tolerirati kada se radi o govoru mržnje. Pogledate li europske zemlje svugdje se ljudi bore protiv nečega što je fašistički, nacistički, govor mržnje i tu nema nikakve dvojbe. Zašto u Hrvatskoj neke stvari prolaze ispod radara, premda je odavno sve već uređeno, ja ne znam. Sloboda medija i govor mržnje jednostavno nije isto, naglašava Vilović.

Isključiti, ne ukinuti

Strašno je, veli, kad vidite što su ljudi u stanju napisati pod nekim pseudonimom. Onaj tko pokuša reagirati pozitivno i pokušava učiti, obrazovati tako što se uključi u raspravu često se puta nađe na udaru najgorih psovki i uvreda. Ukidanje komentara za nju ipak nije opcija, ali isključiti sve što je govor mržnje, sve što je povezano s pozivom na nasilje, to je nužno. I zato Vilović smatra da je Ministarstvo povuklo dobar potez između dva čitanja.

– Puno ljudi, jako puno institucija, puno medijskih profesionalaca je reagiralo. Čini mi se da ima smisla, da nakladnici ne bi preživjeli da je ostalo sve isto kao u prvom čitanju. Ako je to čin dobre volje, sada treba pokazati da ćemo sve učiniti, sa svih strana, da smanjimo tu lavinu potpuno neprimjerenog govora, da povratimo nekako dignitete i onih koji čitaju, a ne sudjeluju u tom groznom izričaju, zaključuje Vilović.

Komentari pod tekstovima trebali su biti teren za razmjenu mišljenja, ali su tu namjeru pojeli grozni komentari. Može li se sustav resetirati i vratiti na te početne postavke!? Iz Ministarstva će reći: »Medijska pismenost je ono što svima nama može i mora pomoći u razvoju medija i interakcije između medija i čitatelja bez vrijeđana i govora mržnje.« Ili, štono bi se reklo, odgovornost je i opet na svima nama.