Rijetkost je da netko tako mlad, kao zvijezda filma, završi na crvenom tepihu Cannesa, jednog od najpoznatijih filmskih festivala u svijetu. Pogotovu netko iz male Hrvatske. Upravo se to dogodilo Graciji Filipović koja je u psihološkoj drami “Murina” izvrsno odigrala ulogu Julije, 16-godišnje djevojke koju sputava autoritarni otac i koja se odluči suprotstaviti takvom mentalitetu.

Dubrovkinji Graciji Filipović je tek 18 godina i upravo je završila srednju školu. Pred njom je očito šansa o kojoj mnoge mlade djevojke sanjaju i koje bi za takvu priliku, što se kaže, “ubile”. Pred njom je odabir budućeg puta i čovjek bi pomislio da je logičan slijed glumačka akademija. Jer šansa je velika.

Eto već ste igrali glavnu ulogu u jednom od rijetkih hrvatskih filmova koji je imao iznimnu čast pobijediti u Cannesu i da među producentskim imenima toga filma stoji i ime Martina Scorsesea. Sad ćete sigurno u daljnjoj karijeri u tom smjeru…

– Ne odlučila sam upisati biologiju na PMF-u ili možda biotehnologiju – šokira nas Gracija, a u njenim smeđim izražajnim očima vidi se sigurnost i zrelost koju od tako mlade djevojke s takvim životnim putem čovjek ne bi baš očekivao…

– Biologija je nešto što me jako zanima to je moj odabir od ranije… Još od malih nogu interesirala me znanost, a u školi mi je biologija bila jedan od najdražih predmeta i želim produbiti svoje znanje u tom području. Čekam rezultate mature, pa ću vidjeti.

A gluma? Ne želite biti glumica – iznenađujemo se, jer 90 posto djevojaka ne bi ni trenutka razmišljalo da su na njenu mjestu…

– Ma nije da ne želim… Radila sam i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Voljela bih biti i glumica. Uostalom gluma je već dugo u mom životu i duboko ju osjećam. Nadam se da ću se baviti i glumom. Ovo sve je bilo prekrasno iskustvo. No mislim da za sve ima vremena. Za znanost i biologiju sam se već ranije opredijelila. To volim i želim prvo probati…

To smo razjasnili, čestitamo na takvoj zrelosti i sigurnosti. No kako ste uopće dospjeli na film. Jeste li se i prije bavili glumom?

– Kao djevojčica od 13 godina prve korake prema glumi napravila sam u dubrovačkom kazalištu Marina Držića. Glumu duboko osjećam i čini mi se da se njom bavim čitav život. A na film sam dospjela preko spota za dubrovački bend “Silente” i njihovu pjesmu “Neobranjivo” koji je radila Antoneta kao redateljica…

Odabrala me da glumim u tom spotu. Tu smo “kliknule” i napravile neku vezu. Poslije me pozvala da glumim i u njenu kratkom filmu “Plavetnilo” koji je bio jako zapažen i na čijem je uspjehu nastala ideja da se radi i ovaj dugometražni film, “Murina” I tako je to išlo dalje…

Uz tolike poznate glumice kako to da se redateljica odlučila za vas i za dugometražni film i je li vas to iznenadilo…

– Je jako me iznenadilo ali naravno i oduševilo.

Foto: Sasa Miljevic / PIXSELL

Radnja se odvija na jednom izoliranom otoku. Gdje ste sve snimali?

– Snimali smo 42 dana na hrvatskim otocima, počeli smo na Kalamoti, na Bezdanu i onda smo išli na Hvar i Kornate. Bilo je prilično fizički i emocionalno zahtjevno.

Što je bilo najteže?

– U špilji na Kalamoti snimali po noći u moru. Najteže je kad trebaš po noći pet sati biti u moru. i uz to snimati emotivne scene u kojima moraš plakati. To te stvarno dotuče. Mislila sam da će mi biti skroz u redu jer sam već imala iskustva s filmom, ali ne može se usporediti.

Bili ste na svečanoj projekciji filma u Cannesu…

– To je nešto fantastično i veličanstveno. Toliko poznatih ljudi i važnih filmova. Famozno okruženje. To je trebalo doživjeti i mislim da mi je to bila veliki životni privilegij. Ljudi su nas susretali, čestitali… zaista sam se osjećala čudesno, baš kao da sam u nekom filmu ili bajci.

– Jako sam sretna i zadovoljna i iznimno ponosna. Velika je čast biti u Cannesu i svjesna sam da je sve to kao neki san. Ne događa se često, pogotovo ne u Hrvatskoj. A tek dobiti ovako veliko priznanje kao što je “Camera d’Or”, u svjetskoj konkurenciji. Zaista sam ponosna. I jako sretna što je hrvatski film prepoznat u svjetskoj javnosti.

Je li vam to iskustvo nešto promijenilo u životu?

– Nije. Nastojim biti na zemlji, osim tog divnog iskustva i nevjerojatne prilike, moj se život baš i nije nešto jako promijenio. Shvaćam tko sam i što mi je dalje činiti. Film, gluma i iluzije su jedno, život je nešto drugo, zato treba raditi sve temeljito i jedno po jedno.

Navodno je redateljica Antoneta već kad je počela pripremati dugometražni film mislila na vas za ulogu Julije, je li to točno…

– Da, rekla je da je taj lik radila misleći baš na mene i na iskustvo koje smo zajednički ostvarile u kratkometražnom “Plavetnilu”.

Photo: Sasa Miljevic / PIXSELL

Vezano za sam film “Murina” što vam je bio cilj?

– Prenijeti poruku koju film nosi i nastojati na taj način učiniti nešto dobro pomoći da se ljudi otvore prema nekim problemima

A po vama koja je dominantna misao filma…

– “Murina” je pravi film o odrastanju na izoliranom otoku na kojem nemaš ni prijatelja ni nikakve druge komunikacije osim sa svojom obitelji. To je poruka svim mladim ljudima i tu kod nas, ali i u svijetu. Ona glasi da se svatko mora boriti za sebe i za svoju budućnost ali i da napokon počnemo pričati o problemima tog patrijarhalnog mentaliteta koji može teško oštetiti obitelji. Željeli smo naglasiti da se to mora mijenjati i da nikako nije u redu jer to muči mnoge obitelji pa i ovdje u našem mediteranskom podneblju i mentalitetu.

Film je specifičan, puno toga se događa pod morem i na moru, je li to bilo teško, imalli ste i neka predznanja…

– Zaista je taj dio bio prilično zahtjevan, ali u pravu ste, imala sam neke predispozicije. Jedanaest godina sam se bavila plivanjem. Tih 11 godina mi je pomoglo da se snađem u “morskim scenama”. Možda da nisam imala plivačkog iskustva, bilo bi puno teže dočarati scene.

Snimanju je prethodila velika priprema.

Bavili se plivanjem… Znači više ne trenirate?

– Plivanje traži puno a uz ove sve obaveze više se to nije moglo ozbiljno raditi…

Kakve ste pripreme imali?

– Imali smo dosta podvodnih scena. Išla sam na tečaj ronjenja s bocama, imala sam instruktora i to mi je puno pomoglo. Trebala sam učiti loviti ribe s harpunom. To je bilo jako zanimljivo iskustvo…

A emocionalne?

– To je bilo puno teže. Snimali smo 42 dana, ali snimanje je proces kojeg gradiš kao i lik. Bit je skroz ući u ulogu kako bi bilo što realističnije. Tu mi je jako pomogla Antoneta. Da bih ušla u Julijin karakter, pisala sam dnevnik. Bilježila sam uobičajene situacije i razmišljala kako bi Julija na njih reagirala. Bilo je to dobro jer tada znaš što bi tvoj karakter napravio u svakom trenutku. A time izbjegavaš vlastiti utjecaj i jednostavno misliš kao lik, kao Julija. Pomoglo mi je i to što je kratki film “Plavetnilo” bio temelj za “Murinu” pa mi je blio normalno Graciju prebaciti u Juliju.

A ostale pripreme..

Pripremala sam se dosta na tom fizičkom planu, ali sam radila i na ostalom vezanom za ulogu. Između ostalog vodila sam dnevnik o karakteru djevojke Julije koju glumim. Puno su mi pomogli i ostali glumci….

Photo: Sasa Miljevic/PIXSELL

Kakva je bila ta suradnja? To su vrlo renomirani glumci s velikim iskustvom.

– Odlična, to su velika hrvatska pa i svjetska imena, Leon Lučev, Danica Čurčić, Cliff Curtis… Iskreno bilo me strah. Kako ću ja s njima glumiti. No sjajno su me primili. Svi su činili sve da se što bolje snađem u svim situacijama. Baš su bili sjajni… Čitava ekipa mi je pomogla.
A redateljica?

– Ona posebno, iznimno mnogo mi je pomogla oko svega. Mogu reći da smo ostvarile zaista odličnu suradnju.

I premda gluma nije vaš prvi izbor, imate li neki glumački uzor?

– Meryl Streep. Ona mi je uzor. Apsolutno ju obožavam. Mislim da sam gledala gotovo sve filmove u kojima je glumila. Volim filmove koji me tjeraju na razmišnjanje.

Kako vi razmišljate o sebi?

– Ne odustajem lako. Mislim da sam uporna. Ova situacija s koronom svima teško pada ali mislim da se treba prilagoditi i iz svake situacije izvući nešto pozitivno. Ako želiš nešto što voliš, moraš od negdje početi jer prilika uvijek postoji.