RIJEKA Bivši riječki olimpijac vaterpolist Damir Glavan, olimpijsko srebro osvojio je još davne 1996. u Atlanti. Bila je to prva medalja za hrvatski vaterpolo na OI te je po tome još posebnija.

– Medalja ima drvenu kutiju, nije na posebnom mjestu – kroz smijeh je počeo vaterpolo priču Damir Glavan i odmah se dotaknuo poraza Hrvatske od Australije. – Mislio sam da će biti puno jednostavnije. Australija je uvijek bila plivački superiornija, ali nisu taktički naivni, igrači im igraju u Europi. Ozbiljna su reprezentacija, vrhunski atlete, nisu možda još na razini naših igrača i njihovog iskustva. Elvis Fatović je napravio veliki iskorak s njima. Sigurno smo mi taktički i tehnički bolji, imamo vrhunske igrače s olimpijskim medaljama, svjetskim i europskim, imamo ogromno iskustvo i taktičko znanje te uigranost na nivou. Ovim porazom sada sve dolazi do izražaja, 11 igrača u bazenu nakon sezone koja je bila prilično duga za nas i samih kvalifikacija koje su bile u Rotterdamu gdje su se igrači potrošili. Nas i godine malo stišću u odnosu na ostale reprezentacije. Poraz je došao u lošem trenutku i sad smo u situaciji da se moramo vaditi protiv puno boljih ekipa od Australije – mišljenja je Glavan.

Drugačiji vaterpolo

Utakmica s Crnom Gorom igra se već sutra, tako da nema previše vremena za oporavak.

– Mi smo 1996. igrali s 13 igrača cijeli turnir koji je trajao devet dana tijekom kojih smo igrali osam utakmica. Utakmice su se u grupi igrale dan za dan, a dan pauze je bio između grupnog igranja i završnice. I onda je bilo fizički zahtjevno, ali turnir je trajao puno manje, uz drugačiji vaterpolo. Dečki se moraju mentalno oporaviti jer ovo je prvenstveno veliki psihološki udarac s obzirom da se računalo na pobjedu – dodaje Glavan.

Australci su umalo iznenadili i Crnogorce, ali razlike među sudionicima su sve manje i manje.

– To je dokaz da će turnir biti pun iznenađenja, ali ne samo u vaterpolu, nego i u ostalim sportovima. Pandemija i odgoda su utjecale na sustave natjecanja, kvalifikacije na koje smo uletili krajem siječnja, to je sve ostavilo traga i utjecat će na konačne rezultate. Možda će to biti ljepota ovog turnira i Olimpijade same za sebe jer će biti dosta novih igrača, ekipa i pojedinaca koji će doći do izražaja. Mi još uvijek možemo do medalje. Prva ili druga pozicija u grupi olakšavaju protivnika u četvrtfinalu, ali sad moramo biti pravi do kraja turnira. Pozicija je poljuljana i igramo s momčadima koje se isto moraju vaditi jer su kiksale. Želim Barakudama sreću i da osvoje medalju – poželio je bivši reprezentativac.

Vještina igrača

Razlika u današnjem vaterpolu i onome koji se igrao u Atlanti 1996. je velika.

– Ogromna je razlika. Kontakt igra je sad na svim pozicijama puno čvršća, nije se prije tako igralo na vanjskim pozicijama. Tada nije bilo udarca iz prekršaja. To je utjecalo na ritam igre, cijeli se vaterpolo ubrzao, dobio je na dinamici i tu fizička sprema dolazi do izražaja. No, uvijek u konačnici prevlada vještina igrača. U Tokiju je sad seda, osam ravnopravnih momčadi i to je lijepo za gledati – pojašnjava bivši vaterpolist.

Dobra atmosfera je ono što uvijek krasi vaterpolo reprezentaciju.

– Odlična ekipa smo bili Bukić, Šimenc, Školneković… ja sam bio mlađi, kao i Hinić i Kobešćak. Tijekom priprema smo igrali na dosta turnira i dominirali smo, a jedini s kim smo uvijek imali problema su Španjolci od kojih smo na kraju izgubili u finalu. Krenuli smo u turnir, nije bilo idealno jer smo izgubili od Amerikanaca i nismo išli s prve pozicije dalje. Imali smo nevjerojatan naboj i u četvrtfinalu Jugoslaviju za protivnika, odmah nakon rata tu ne treba pričati o emocijama. Polufinale s Italijom prošli smo na četverce. Zajedništvo je najvažnij, bez toga se ne može ništa, to je ljepota momčadskog sporta. Kad ne ide, onda uvijek netko iščupa i momčad izbaci nekoga u prvi plan. U pojedinačnom sportu ovisiš sam o sebi, ali tu moraš spojiti 13 karaktera i svih 13 mora puhati u isti rog. I kad to ide i kad je lako i teško, to te nosi. Prava obrana, voljni moment to daje dodatnu snagu i tu se najviše vidi karakter – prisjetio se za kraj srebrnih olimpijskih dana Damir Glavan.