Zagrebačka Klinika za oftalmologiju »Svjetlost« dobila je nedavno status Centra za edukaciju vodeće svjetske kompanije u području oftalmologije Johnson&Johnson Vision i, nakon Barcelone, postala drugom klinikom s takvim statusom na europskom tlu.

Prestižni status još je jedan dokaz izvrsnosti rada u ovoj privatnoj klinici, koju je prije 24 godine osnovao prof. dr. sc. Nikica Gabrić, a od male je klinike kroz dva desetljeća narasla u vodeću oftalmološku ustanovu ovog dijela Europe. Gravitirat će im pola Europe, Rusija, sjever Afrike, Bliski istok…

Liga šampiona

Status centra edukacije donosi im, kaže prof. Gabrić, veliko priznanje kvalitete njihovog rada, jer je to dokaz da se u ovoj klinici prakticira vrhunska medicina.

– Za pacijenta to je potvrda da se ovdje radi vrhunska medicina iznad svjetske razine, ona se ovdje definira. Dobar doktor povremeno čita stručne časopise da zna što je novo, vrlo dobar doktor povremeno piše članke u tim časopisima iz svog iskustva, još bolji ide na kongrese i govori na njima, još bolji na svjetskim kongresima, a tko je najbolji, educira onog tko govori na svjetskom kongresu.

To smo u »Svjetlosti« postigli. Pozicionirali smo se ne u Hrvatskoj, nego u svijetu, kao centar gdje se definira što je to dobar ishod. To je fascinantno, nešto kao liga šampiona. Kad kompanija koja je na svjetskoj razini najveći proizvođač leća za oči, operacijskih uređaja, kaže svima: oni su najbolji, od njih ćete učiti, teško je riječima opisati koja je to liga, ilustrira Gabrić.

Dolazak europskih stručnjaka na edukaciju u Zagreb neće im, kaže, stvarati organizacijske teškoće, jer njima ne treba poseban prostor ili vrijeme.

– Takva se edukacija zove »shadow« (sjena, op.a.). Onaj tko dođe na edukaciju je kao vaša sjena, hoda za vama dok radite svoj posao, povremeno vas pita kad ga nešto zanima. Ide s vama u operacijsku salu, stoji kraj vas.

Pitanje je jedino koliko ih stane da budu sjene, a s obzirom na to da nas je tu 20 doktora, mislim da jako puno ljudi može proći kroz ovu kuću. Više od stotinu godišnje, ističe. Sve su to oftalmolozi koji će se vraćati u svoje sredine da bi tamo bili mini edukatori za one koji nisu bili u mogućnosti doći.

U Klinici »Svjetlost« upravo se ispituje novi laserski uređaj koji bi uskoro trebao izaći na tržište. Takvih će lasera biti prodano oko 800, a svaki od njih u radnom vijeku napravit će barem tri do četiri tisuće operacija.

»Znači da će nekoliko milijuna očiju biti operirano na temelju spoznaja koje su dobili u Zagrebu«, ističe osnivač »Svjetlosti«. Zagrebačkoj klinici smiješi se još jedna titula edukacijskog centra – Schwind Eye Tech kompanija, vodeći svjetski proizvođač lasera za skidanje dioptrija, proglasit će ih svojim centrom za edukaciju ove jeseni.

– Radimo na njihovom uređaju više od 10 godina. Oni su zato u nama prepoznali partnera koji je sposoban ne samo pomaknuti uređaj za svoje potrebe, već i za potrebe drugih ljudi.

Od tri takva uređaja, jedan je u Nepalu, gdje su počeli raditi bazična istraživanja, drugi je u Švicarskoj kod prof. Thea Seilera, čovjeka koji je prvi napravio zahvat laserskog skidanja dioptrije u povijesti, a treći je u Zagrebu.

Čovjek koji je otac refraktivne kirurgije i mi, skupa. To je nevjerojatna čast. Ali sve se naslanja na to da je smo 23 godine gradili kuću u koju takav uređaj može doći. Ako nemate kliniku u koju možete staviti uređaj, ako nemate pacijenta, ako nemate cijeli sustav koji to podržava, tada nemate što pokazati, veli Gabrić.

Ambiciozni nasljednici

S njim u »Svjetlosti« rade i dvojica sinova, Ivan i Krešimir. Obojica su oftalmolozi, usavršili su se u struci, ali Ivan je skloniji drugim poslovima, među ostalim međunarodnoj promociji očeva rada koja je također pridonijela priznanju zagrebačke klinike na svjetskoj razini. Raduje ga, kaže, što su se svrstali među tvrtke koje svojim znanjem Hrvatsku pozicioniraju kao lidera.

– Hrvatska se promijenila. Kad sam bio mali, bili smo sretni dobiti stvari izvana. Kad je izašao prvi Play Station išao si ga kupiti u Italiju, onda je u Hrvatsku stigao iPhone, s par godina zakašnjenja, pa su nam novi proizvodi počeli dolaziti istodobno s Europom, a sad se odjednom pojavljuju u Hrvatskoj prije nego drugdje.

Mate Rimac, Infobit, Nanobit, Svjetlost… Počeli smo stvarati stvari, jer smo shvatili da doprinos koji Hrvatska može dati nije u radnicima i plavim kutama. Taj smo rat izgubili, jer nikad nećemo proizvoditi jeftinije od Kine, ali naše znanje možemo oplemeniti i prodati, veli dr. Ivan Gabrić. Svoj je angažman u »Svjetlosti« usmjerio na priznanje očeva rada, jer im je tata, kaže, cijeli život radio da njegovoj djeci nešto ne bi falilo.

– Krenuo je od nule, prvo je morao brinuti da se plati banka, zaposlenici, dobavljači, a ako nešto ostane, ostat će nama. Nikad nismo bili prvo mi, uvijek smo kao obitelj i on osobno bili na zadnjem mjestu. I na poslu je radio da zadovolji pacijente, da bismo imali od čega živjeti jer ovisimo o tržištu.

Nije bio cijenjen koliko je trebao jer je dolazio iz male zemlje. Sad ima 60 godina i nema taj elan da se pokazuje svijetu, a to ja i moj brat činimo umjesto njega. Zato sada pokušavam njegovu kvalitetu prikazati svijetu, a status Johnson&Johnson edukacijskog centra koji smo dobili moj je doprinos priznanju njegovog rada, veli mladi 32-godišnji Gabrić.

Sebe i svog brata vidi kao nasljednike klinike, a smatra da se dobro nadopunjuju s obzirom na različite karaktere.

– Ja sam analitična osoba, a Krešo odradi pacijente. On je empatičan, inteligentan, sposoban, vrhunski je liječnik, a sličniji je mom tati nego ja. On prvo odradi sve pacijente, a onda radi drugo. Ja sam više menadžerski tip, otkriva Ivan te dodaje da unatoč tome i njega prof. Gabrić zna »izvući za uši« jer neki od pacijenata čeka.

Status nasljednika šefa svjetski priznate oftalmološke klinike sobom nosi mnoge benefite, ali i neke minuse, priznaje.

– Očekuje se od vas da budete uspješni kao on, ali to je nemoguće. Jer kad krećete od nule i stvorite 100, to je beskonačno, a kad krećete od 70 i stvorite 95, to je neuspjeh, veli Ivan. U jednom mu je razdoblju, kaže bilo jako teško raditi za oca, jer se pitao koliko uopće vrijedi kao osoba.

Zato je nakratko pokrenuo vlastiti posao, samo da se uvjeri da može uspjeti i sam, a onda se vratio u »Svjetlost«.

Država maćeha privatnom sektoru

Klinika »Svjetlost« među rijetkima je koja je opstala na privatnom tržištu, bez ijednog ugovora s HZZO-om. Smeta ih, ipak, maćehinski odnos države prema privatnom zdravstvu, koji se, ističe prof. Gabrić, vidio u pandemiji, kada su tek dva mjeseca nakon javnog zdravstva dobili cjepivo protiv COVID-a za svoje osoblje.

– Ostali smo raditi kad su se sve državne bolnice zatvarale, kad niste mogli dobiti operaciju mrene u državnoj bolnici, mi smo operirali. A cjepivo smo dobili dva mjeseca nakon drugih, kaže. Drugi je primjer pristup europskim fondovima.

– Nismo imali pravo aplicirati na EU fondove za proširenje kapaciteta zdravstvenih ustanova jer je ministarstvo procijenilo da zbog lošeg stanja u javnom zdravstvu novac može biti raspoređen isključivo u javno zdravstvo. Privatni sustav nema na to pravo, upozorava Gabrić.

Novi prostor za novi napredak

U narednom razdoblju planiraju izgradnju novog objekta, na 9.000 četvornih metara umjesto postojećih 2.000 kvadrata, jer nikad, kažu, nisu bili u takvom deficitu prostora. Nova klinika trebala bi biti u krugu od dva kilometra u odnosu na postojeću zgradu u Heinzelovoj. Tada će imati novog prostora za razvoj.

– Dogovorili smo dvije nove studije, očekujemo da će i druge kompanije htjeti s nama surađivati, da ćemo dobiti još novih tehnologija u ranim fazama razvoja, a pacijentima ponuditi nešto najnovije.

Da ćemo imati eksperimentalna liječenja prije nego drugi, da ćemo moći naći najbolju opciju za svakog našeg pacijenta, ističe Ivan Gabrić.

Otplatili su, kaže, sve kredite i razmišljaju o novom zaduženju da bi krenuli dalje. »Jer novac nas ne veseli, novac nikada nije motiv«, zaključuje.