foto: Virgin Galactic
. Iako su uspješno sletjeli, cijela posada VSS Unity morala je proći liječničku provjeru prije iskrcavanja. Posebno je zanimljivo da su svi putnici na tom letu dobili »značke astronauta«, odnosno »astronautska krila« koja se dodjeljuju osobama koje su prošle granicu svemira.
Svemirska utrka između SSSR-a i SAD-a počela je prije nego je Sovjetski Savez lansirao prvi svjetski umjetni satelit, Sputnik 1, 1957. godine. Prvo živo biće u svemiru bio je pas Lajka koju je 3. studenog 1957. godine SSSR lansirao u letjelici Sputnjik 2. Bila je dokaz da je život moguć u bestežinskom stanju.
Nije se vratila na Zemlju živa jer satelit nije imao modul za vraćanje i prizemljivanje. Lajka je bila mješanka i pravo ime joj je bilo Kudravka, ali ubrzo je dobila nadimak Lajka po sibirskoj lovačkoj pasmini. Bila je lutalica pokupljena s moskovskih ulica. Pretpostavlja se da je živjela koliko je imala kisika u kapsuli, iako neki tvrde da je 3. studenog 1957. uginula odmah od previsoke temperature, a neki da je uginula pojevši otrov u posljednjem predviđenom obroku. Nakon pet mjeseci, nakon 2.570 orbita, Sputnjik 2 – uključujući Lajkine ostatke – raspao se prilikom ponovnog ulaska u atmosferu 14. travnja 1958. Ipak, slanje životinja u svemir nije moglo zadovoljiti potrebe supersila i očekivao se prvi uspješni ljudski let u svemir. Sovjetski Savez potajno je provodio program Vostok u konkurenciji s američkim projektom Merkur. Vostok je pokrenuo nekoliko odvijenih misija između svibnja 1960. i ožujka 1961. godine, kako bi testirao i razvio raketnu obitelj i svemirsku kapsulu Vostok. Te su misije imale različit stupanj uspjeha, ali posljednje dvije – Korabl-Sputnik 4 i Korabl-Sputnik 5 – bile su potpuni uspjesi, omogućujući prvi let s posadom.
foto: Virgin Galactic/Handout via REUTERS
Povijesni datum
Upravo će 12. travnja 1961. ostati upisan u povijest istraživanja svemira s ljudskom posadom. Tog je dana Jurij Gagarin postao prvi čovjek koji je u dospio u orbitu oko Zemlje. Svemirski brod zvao se Vostok 1 (na ruskom znači istok) i lansiran je s kozmodroma Bajkonur u današnjoj Republici Kazahstan, kojim se i danas Rusija još uvijek koristi. Gagarinov let trajao je sat i 48 minuta te je u tom vremenu obišao Zemlju u orbiti koja je dosegnula maksimalnu visinu od 327 kilometara. Preletio je Sibir, Havaje, Južnu Ameriku, Afriku i sletio na području Rusije, čak 280 kilometara od planiranog mjesta. Na visini od 7.000 metara Gagarin je napustio letjelicu i sletio svojim padobranom. Nakon izbacivanja i odvajanja, ventil u Gagarinovu zatvorenom svemirskom odijelu nije se odmah otvorio, a kroz njega bi trebao teći vanjski zrak, pa je astronaut neko vrijeme imao ozbiljnih poteškoća s disanjem. Posljednji problem tog leta bilo je mjesto slijetanja. Gagarin je mogao potonuti u ledenu vodu Volge. Astronautu je pomogla dobra priprema prije leta pa je sletio 1,5 do 2 kilometra od obale. Zbog kvara na kočnom sustavu, vozilo za spuštanje s Gagarinom nije sletjelo na planirano područje 110 km od Staljingrada, već u Saratovsku regiju, nedaleko od Engelsa na području sela Smelovka i Podgornoje. Radar obližnje protuzračne raketne obrane otkrio je neidentificiran cilj – protuzrakoplovci su dan prije upozoreni da promatraju »kontejnere s neba«.
Gdje počinje svemirski turizamZapravo, pravo je pitanje gdje počinje svemir. Theodoreau von Karman (1881. – 1963.) izračunao je da na visini od oko 100 kilometara iznad morske razine atmosfera postaje toliko rijetka da više ne podržava zračni let, odnosno da tada prestaju važiti zakonitosti aeronautike te ulazimo u područje svemirskog leta, odnosno astronautike. Taj je podatak Međunarodna zrakoplovna federacija (FAI) iskoristila u definiciji o svemiru. Svemir počinje na visini 100 kilometara iznad razine mora plus jedan metar (100 km + 1 m). Podaci o visinama rasprostiranja atmosferskih slojeva variraju u ovisnosti o godišnjim dobima te o geografskoj širini na planetu. Slojevi su tanji iznad polova, a deblji na ekvatoru. Harry George Armstrong (1899. – 1983.) izračunao je kako čovjek na visini od 20 kilometara iznad mora, bez pomoći astronautičkog odijela ne može preživjeti više od nekoliko minuta. Pojavljuju se zdravstveni problemi zbog nedostatka kisika te malog atmosferskog tlaka. Upravo je na toj visini (20 km) postavljena takozvana Armstrongova linija (granica). Prostor iznad Armstrongove linije (20 km + 1 m), a ispod Karmanove linije (100 km + 1 m) naziva se – bliski svemir. Neki autori to područje bliskog svemira, gdje se dotiču elementi aeronautike i astronautike, nazivaju još i područje visoke atmosfere. Kanadski znanstvenici također su odredili granicu između Zemljine atmosfere i svemira. Oni kažu da svemir počinje 118 kilometara iznad površine Zemlje. i to istraživanje su objavili u Journal of Geophysical Research. SAD nije nikada službeno prihvatio mjerilo za određivanje granice u svemiru prvenstveno zbog toga što bi se po njihovu mišljenju iskompliciralo pitanje prava preleta satelita i drugih tijela u orbiti. Za visinu na kojoj se ulazi u atmosferu, kontrola misija NASA-e odredila je granicu od 122 kilometra. Neki teoretičari kažu da pravi svemir počinje tek na udaljenost od 21 milijun kilometara, odnosno na granici na kojoj Zemljina gravitacija više nije dominantna. Zanimljivo je da je tijekom hladnog rata 60-ih godina prošlog stoljeća osam američkih testnih pilota (uključujući tri civila) letjelo eksperimentalnim avionom X-15, raketnim motorom, iznad oznake 50 milja. Dok su neki od tih letova prelazili Karmanovu liniju, drugi su prešli barijeru od 50 milja, ne i potrebnih 100 kilometara. Prema američkoj vojnoj definiciji, svi su piloti bili astronauti. Međutim, budući da neke letjelice nisu prešle liniju Karman, po međunarodnim standardima nikad nisu bile u svemiru. Gotovo 40 godina NASA se dvoumila oko toga hoće li priznati ove pilote X-15 kao službene astronaute, ali 2005. godine agencija je napokon popustila, dodijelivši trojici civilnih pilota njihova astronautska krila. |
Kad je sletio na Zemlju, sreo je suprugu lokalnog šumara i njezinu kćer, koje su bile zastrašene Gagarinovom pojavom s neba u narančastom skafanderu.
– Ne bojte se, ja sam sovjetski građanin kao i vi. Spustio sam se iz svemira i moram telefonirati u Moskvu, rekao je Gagarin. Danas u vrijeme mobitela i 5G interneta, mlađim generacijama, gotovo nestvarno izgleda da čovjek koji putuje u svemir nema mobitel.
Tako je u svemirskoj utrci slanja prvog čovjeka u svemir SSSR pobjedio SAD jer je prvi Amerikanac koji je uspio u orbiti obletjeti Zemlju bio John Glenn tek 20. veljače 1962. godine, dakle više od 10 mjeseci nakon Gagarina.
Zanimljiv je slučaj Alana Sheparda. Shepard je poletio 5. svibnja 1961. kao prvi Amerikanac u svemir, gotovo mjesec dana nakon Jurija Gagarina. Međutim Shepardov let u biti i nije bio pravi svemirski let jer on nije dosegao orbitu.
Značke astronauta
Nakon 60 godina ponovo se vodi svemirska utrka, ali ovaj put ne među državama, nego među milijarderima, vlasnicima multinacionalnih kompanija, Richarda Bransona i Jeffa Bezosa u kojoj je Branson za sada pobijedio. Njih dvojica osnovala su svoje svemirske kompanije, Virgin Galactic i Blue Origin, prije dvadesetak godina.
foto: REUTERS/Joe Skipper
Sir Richard Branson prvi je u tome uspio – 11. srpnja. Ostat će upisan u povijesti kao prvi turistički let u svemir, iako je sam trenutak boravka u svemiru i bestežinskom stanju trajao tek pet minuta. Cijeli let trajao je nešto više od sat vremena, a Branson i njegov tim sretno se vratio na pistu Spaceport America u New Mexicu. Iako su uspješno sletjeli, cijela posada VSS Unity morala je proći liječničku provjeru prije iskrcavanja. Posebno je zanimljivo da su svi putnici na tom letu dobili »značke astronauta«, odnosno »astronautska krila« koja se dodjeljuju osobama koje su prošle granicu svemira.
Novi let svemirskih turista – 20. srpnjaU utorak 20. srpnja trebala bi biti lansirana Bezosova raketa »New Shepard«, koja nosi ime po Alanu Shepardu, prvom Amerikancu u svemiru, ali ne i orbiti. Kapsula koja može nositi do šest članova posade razdvojit će se od motora i provesti četiri minute na visini od 100 kilometara, na Karmanovoj granici, što je međunarodno prihvaćena granica svemira. Kapsula bi se trebala vratiti na Zemlju trima velikim padobranima. U njoj bi povratak na Zemlju trebali završiti Bezos i njegov brat Mark, zatim 82-godišnja avijatičarka Wally Funk te tajanstveni »dobitnik svemirske karte« koja je prodana na aukciji za 28 milijuna dolara. To će biti prvo lansiranje »New Sheparda« s ljudskom posadom. Treći igrač u svemirskom turizmu Elon Musk i njegov projekt SpaceX još nije najavio datum prvog turističkog leta u svemir. On planira ambicioznija putovanja za turiste koja će trajati po nekoliko dana, a ne samo nekoliko minuta. |
– Sanjao sam o ovom trenutku otkako sam bio dijete, ali me ništa nije moglo pripremiti za pogled na Zemlju iz svemira, rekao je Branson nakon leta te je zahvalio supruzi Joan, s kojom je u braku 45 godina, djeci i unucima koji su bili prisutni. Posebno je zahvalio svima koji su u njegovoj kompaniji Virgin Galactic 17 godina radili na ovom projektu. Osim bogataša koji će moći platiti ovakvo putovanje, Branson je najavio kako će, zahvaljujući suradnji s humanitarnom organizacijom, dvoje ljudi, koji si inače ne bi mogli priuštiti putovanje u svemir, dobit će priliku odletjeti na jednom od budućih komercijalnih letova. Njegov najveći konkurent u prvom turističkom letu u svemir, moderna je verzija Johna Glenna – Jeff Bezos, već prije leta poželio sretan put na Instagramu. Elon Musk otišao je i korak dalje te se pojavio u New Mexicu kako bi uživo podržao Bransona, slikao se s njim i to objavio na Twitteru, a nakon uspješnog leta uputio čestitku također putem Twittera. Čestitku mu je uputio i Jeff Bezos, koji je napisao kako se veseli – »priključiti svemirskom klubu« jer u svemir kao turist putuje 20. srpnja.
foto: Virgin Galactic/Handout via REUTERS
Branson je prve putnike na svom projektu svemirskog turizma, očekuje 2022. godine. Oko 600 ljudi već je kupilo karte čija se cijena kreće od 200.000 do 250.000 dolara. Jeff Bezos smatra da nije gubitnik u ovoj svemirskoj utrci jer će sa svojim svemirskim projektom Blue Origin obilježiti 20. srpnja, inače godišnjicu prvog slijetanja na Mjesec 1969.
I Bezos kao i Branson u »svemirskom turizmu« vide prestiž i strast, ali i veliku zaradu jer takva putovanja zapravo označavaju prekretnicu u industriji takvog turizma koji će bogatim turistima omogućiti da tek nekoliko minuta gledaju Zemlju iz svemira. Međutim, kada je riječ o bogatim svemirskim turistima, neki nisu čekali Bransona i Bezosa.
Tito – prvi svemirski turist
Prvi turist u svemiru bio je Tito. Ali ne onaj na koga ste možda pomislili, već Dennis Tito. Da bi poletio u svemir, morao je platiti čak 20 milijuna dolara kako bi postao prvi pravi svemirski turist i to u dobi od 61 godine. On je 2001. godine Sojuzom poletio u svemir i proveo čak sedam dana u orbiti među astronautima na tada mladoj Međunarodnoj svemirskoj postaji. Proslavio se i tako postao prvi turist u svemiru iako nije bio »običan svemirski turist« jer je diplomirao astronautiku i aeronautiku još 1962. godine, a kasnije magistrirao na Rensselaer Polytechnic Institutu. Nakon puta u svemir 2002. godine dobio je počasni doktorat na istom institutu. Radio je kao znanstvenik u NASA-i, a 1972. osnovao je tvrtku za investicijski menadžment Wilshire Associates, sa sjedištem u Santa Monici u Kaliforniji. Obogatio se i poželio ostvariti stari san i poletjeti u svemir. Bio je spreman za to platiti.
Do Marsa – bar imenomNeki planiraju turističko putovanje u svemir, a mnogi razmišljaju i o putovanju na Mars. Prije nekoliko godina jedna nizozemska kompanija tražila je prve putnike za Mars, a bilo je i nekoliko zainteresiranih iz Hrvatske. O tom se projektu danas malo zna, ali je zato popularan projekt slanja vlastitog imena na Crveni planet i to vrlo ozbiljno – preko NASA-e. NASA, kao i nekoliko puta dosad, šalje na Mars imena zainteresiranih Zemljana na posebnom čipu. Nakon prijave svaki svemirski putnik za Mars dobiva boarding pass koji jamči da će njegovo ime biti poslano na spomenutom čipu. Mogu se skupljati i svemirske nagradne milje. |
Kako mu NASA to nije odobrila, obratio se Rusima, koji su pristali za cijenu od 20 milijuna dolara. Prošao je test fizičkih sposobnosti i osnovnu obuku te je 28. travnja 2001. poletio u svemir letjelicom Sojuz TN-32, koja se spojila s međunarodnom svemirskom stanicom. S dvojicom Rusa proveo je u orbiti ukupno sedam dana, 22 sata i 4 minute. Postavljala su se brojna pitanja oko toga je li kvalificiran da se pridruži profesionalcima, ali nakon uplate novca odobrili su mu let. Tijekom boravka u orbiti obavio je i nekoliko znanstvenih eksperimenata za koje je rekao da bi bili korisni za njegov posao i kompaniju. No on nije bio jedini svemirski turist. Bili su to biznismeni Charles Simonyi i Guy Laliberte, inače igrač pokera, koji su proveli nekoliko dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) 2007. godine, odnosno 2009. I oni su letjeli ruskim Sojuzom. Izgleda da je u svemirskom turizmu pobijedila Raketno-svemirska korporacija »Energia« iz grada Korleva blizu Moskve.
