Među kupačima na Pećinama nedavno je viđen – i snimljen – morski pas lisica. Dva dana prije na Preluku sam slušao priču da je viđen mali – nedorasli modrulj. Uz takva saznanja logičnim se nameće pitanje: što se to događa, odakle odjednom morski psi u riječkom okruženju? Što ih je dovelo?

Većini među nama spomen morskog psa budi negativne osjećaje. Raširene su i duboko ukorijenjene priče o »strašnim morskim psima«. Teško mi je nekoga uvjeriti, a uvijek ponavljam isto: morski psi su ribe i stalni su stanovnici našeg, Jadranskog mora.

Praktički kupamo se među njima, a na njih ne pomišljamo. Sve dok netko ne vidi morskog psa i – napravi paniku. A, za nju uistinu nema mjesta! Uvijek ponavljam, u objavljenim tekstovima i razgovorima: jadranski morski psi nisu opasni za ljude.

Tek za neke vrste stručnjaci ističu da su potencijalno opasni. To su, prema njihovim riječima, psina dugonosa koja je zadnji put viđena u Jadranu 1970. godine blizu otoka Mljeta i velika bijela psina o kojoj se često i naveliko priča.

Ne treba kriti, bilo je napada tih pasa na ljude, pa i smrtnih slučajeva, čak i u našem susjedstvu, na kvarnerskom području. Bilo je, ali je posljednji smrtni slučaj u hrvatskom Jadranu registriran prije pedesetak godina.

Te, opasne vrste nisu stalni stanovnici našeg mora. S vremena na vrijeme u njega zalutaju, njihova nazočnost ponekad ostane neregistrirana.

– U Jadranu živi 29 različitih vrsta morskih pasa, većina stalno, a dio njih samo navrati do našeg mora, rekao mi je svojedobno prof. dr. Alen Soldo, znanstvenik sa splitskog sveučilišta.

Atraktivan rep

Među te stalne stanovnike spadaju lisica i modrulj, vrste koje su nedavno viđene na riječkom području. Njih se uistinu ne treba bojati! Uostalom, nije prvi put da su viđeni na nekoj od gradskih plaža, ili u njihovoj blizini. Predstavljam ih s nekoliko rečenica, neka ih posredno upoznaju i oni koji ih nisu vidjeli.

Pas lisica ima karakterističan izgled i lako ga je prepoznati. Oblik tijela većine morskih pasa je sličan, a tek neke vrste odskaču s određenim karakterističnim i prepoznatljivim osobnim oznakama.

Većini je tijelo izduženo, zaobljeno i vitko, sa skladnim rasporedom peraja koje upotpunjuju njihovu eleganciju. Veličinom se obično ističu prsne peraje, a gornji dio jake repne peraje obično je veći od donjeg.

Kod lisice puno veći. Glava je malo spljoštena i na vrhu zaobljena, s ustima u obliku polumjeseca na donjoj strani. U njima se nalazi po nekoliko redova zubi, dugačkih, šiljastih i napiljenih.

Opće karakteristike uglavnom vrijede i za psa lisicu čije je tijelo vretenasto i snažno, s kratkom čunjastom glavom. Na njemu se posebno ističe repna peraja čiji je gornji krak jednak dužini ostalog dijela tijela, što mu daje atraktivan izgled.

Dugačke su, ali ne toliko, i prsne peraje koje imaju oštre vrhove. Boja tijela je sivoplava, tamnoplava, smeđa ili skoro potpuno crna, dok je trbušni dio bijel s tamnijim mrljama. Koža je hrapava, u njoj se nalaze sitne i gusto raspoređene nazubljene pločice.

Pas lisica stanovnik je čitavog Jadrana, ali nigdje gusto. Uglavnom boravi blizu površine, iako ga je moguće naći i na velikim dubinama, većima od 350 metara. Najčešće ćemo ga naći u blizini većih plova male pelagijske ribe ili lignji, s kojima se hrani.

Svjedoci smo da su u posljednje vrijeme plove nedorasle plave ribe viđane uz samu obalu, uključujući i kupališta. Skuše su mu poslastica, a budući da su one u Jadranu drastično prorijeđene mora se zadovoljiti sa srdelama i inćunima.

Najljepši od svih

Za modrulja mnogi kažu da je najljepši od svih morskih pasa, vitkoga stasa i elegantnih pokreta. Mnogi se neće složiti s ovom tvrdnjom Kako morski pas može biti lijep, reći će oni. Ali, uistinu je lijep!

Oblikom tijela ne razlikuje se od ostalih jadranskih pasa. Tijelo ima oblik torpeda, izduženo je, zaobljeno i vitko, a usta su poprečno smještena na donjoj strani duge i šiljaste glave. Na tijelu se ističu peraje, posebno prsne koje su znatno veće od ostalih, uske i savijene poput kose pa se na veliku tijelu doimlju kao svojevrsna krilca, ali su snažnije nego što izgledaju.

Velika je i leđna peraja, a gornji dio jake repne peraje veći je od donjega.

Boja tijela gotovo se sjedinjuje s morskim plavetnilom. S gornje strane tamnomodra do modrozelenkasta, a s donje znatno svjetlija, skoro bijela. U duljinu maksimalno naraste 3,15 metara i dostigne najveću težinu od 150 kilograma.

Prosječna težina modrulja iznosi oko 50 kilograma. Kao i većina morskih pasa, modrulj koti žive mlade. Nakon 9 – 12 mjeseci embrionalnog razvoja, ženka odjednom može okotiti do 50 mladih, dugačkih 50 – 60 centimetara.

I modrulj je stanovnik čitavog Jadrana, ali nije gusto naseljen. Najviše boravi na otvorenom moru, posebno na pučini južnoga Jadrana. Povremeno zađe i u priobalne vode, a u ljetnim mjesecima približava se površini.

Tada ga je moguće vidjeti na samoj površini s karakterističnom repnom perajom koja lijeno siječe glatku vodenu plohu. Modrulj je veliki lovac, grabežljivac i proždrljivac.

Najviše se hrani pelagijskim ribama, skušama, palamidama i plavicama koje tamani u velikim količinama te glavonošcima, ali i morskim pticama koje lovi na površini. Na čovjeka neće nasrnuti.