U riječkom Županijskom sudu danas je pod optužbom za kazneno djelo ugrožavanja pomorskog prometa na optuženičku klupu sjeo 28-godišnji Dino Dokoza Nikpalj, Zadranin koji trenutno živi i radi kao domar u Njemačkoj, a koji je prije gotovo dvije godine u akvatoriju ispred Malinske gliserom usmrtio austrijsku studenticu Verenu Heinz.

Okrivljenika se tereti da je 24. srpnja 2019. godine u akvatoriju ispred Malinske na otoku Krku približavajući se obali, iako upoznat sa činjenicom da se kreće akvatorijem u kojem su kupači, propustio na adekvatan način promatrati akvatorij i put plovidbe te smanjiti brzinu glisera kojim je upravljao u mjeri da ga može lako i brzo zaustaviti ili po potrebi skrenuti sa njim.

Tereti ga se da zbog toga nije na vrijeme uočio dvoje plivača ni njihovu ronilačku plutaču, pa je gliser kojim je okrivljenik upravljao prešao preko plivača pri čemu je elisa glisera zahvatila plivačicu i nanijela joj mnogobrojne teške i po život opasne ozljede od kojih je preminula istog dana u Kliničkom bolničkom centru u Rijeci.

U trenutku nesreće se sa tragično stradalom studenticom nalazio njezin otac Dieter, a oboje su se profesionalno bavili ronjenjem. Ronili su na dah i bili uredno označeni ronilačkom bovom.

Na navode optužnice Dino Dokoza Nikpalj izjasnio se kako se ne smatra krivim.

Očekivano je prvi na suđenju svoj iskaz dao otac pokojne Verene, a njegovo svjedočenje potrajalo je gotovo tri sata.

– Tog jutra smo iz Austrije krenuli za Malinsku. Kćer i ja smo odlučili da odemo na kratki odmor od dva-tri dana. Dali su nam dozvolu za ronjenje u cijelom tom području. Prva ronjenja smo imali na dubini od 5-10 metara. Nekoliko puta smo zaronili, a zatim smo ronili na dubini od 15 metara. Strujanje nas je vodilo paralelno uz obalu prema jugu, ali nakon svakog ronjenja, plivali smo prema sjeveru. Tom prilikom primijetili smo plovilo koje je vozilo na istoj relaciji, a nama je to bio pokazatelj da tamo ne smijemo ići. Nakon nešto više od sat vremena, odlučili smo se vratiti. Cilj nam je bio ići prema molu, a ne na drugu stranu. Bova je dosta velika i ima sa strane ručke. Oboje smo skoro pa paralelno plivali uz obalu. Držali smo se za ručke bove i plivali prema školi ronjenja. Gledao sam gore, iznad vode i ugledao čamac udaljen 50 do 70 metara. Vidio sam da osoba vozi prema obali. Počeo je okretati čamac i pomislio ako ode u krivinu i završi punu krivinu uspjeti će proći pored nas. No, on je onda čamac usmjerio ravno i prešao preko nas. Nama je bilo nemoguće reagirati na to. Radilo se o sekundama, prisjećao se trenutaka užasa preživjeli Dieter Heinz.

Naveo je kako se svakog dana u protekle dvije godine pitao da li je u nečemu pogriješio, no i da je svaki put zaključio da su on i kćer ostali unutar označene granice.

– Imao sam sreće i gliser me je pogodio u lijevu nogu. Sve što je uslijedilo bilo je jako teško. Kada sam shvatio da Verena nema nogu, mahao sam i pokušao zvati pomoć. Malo je potrajalo dok je došao jedan jet ski. Gospođa s jet skija me pokušala povući, ali se nisam mogao držati za jet ski i istovremeno držati Verenu. Dosta je vremena prošlo dok je došlo plovilo koje nas je dovelo do obale. Pokušao sam reanimirati Verenu, a jedan muškarac mi je u tome pomogao. Dosta je trajalo dok nije došla hitna pomoć, a dosta vremena i dok smo stigli u bolnicu. Jako sam tužan da se dogodila nesreća. Radi se o nesreći koja se nije morala dogoditi. Kada se upravlja čamcem i dotakne komad drveta to se osjeti i ne razumijem zašto se taj gliser nije odmah zaustavio. Samo spašavanje je bilo užasno, izjavio je pred sudom otac.

Dieter Heinz: Definitivno je prebrzo vozio

I optužba i obrana, kao i predsjednica vijeća, sutkinja Ika Šarić, za njega su imali bezbroj pitanja, a koja su mu postavljena kako bi se podrobnije razjasnili detalji tragedije.

– Imali smo bovu promjera 90 centimetara. To je bova za ronioce i to je za zonu gdje je dozvoljeno plivanje dovoljno. Znam razliku između glisiranja i uplovljavanja, a taj gliser se kretao jako brzo. Definitivno je prebrzo vozio jer je možda malo ili uopće nije smanjio gas. Da je smanjio gas, uspio bi se zaustaviti i vidjeti nas. Velika bova se onda vidi. Bila je crvene boje s bijelom linijom. Nakon udarca gliser je došao do obale. Vratio se, ali puno, puno kasnije, odgovorio je na niz postavljenih mu pitanja Dieter Heinz.

Naglasio je i kako je njihova bova bila četiri puta veća od bove koja je markirala prolaz čamaca.

Napuštajući sudnicu htio se s par riječi obratiti optuženom Zadraninu, no sud mu to nije dopustio. Ipak, uspio mu je kazati kako se moli za Verenu, ali i za njega.

Stalni sudski vještak sudske medicine u svom nalazu i mišljenju istaknuo je kako su ozljede nastale rotiranjem elise vanbrodskog motora. Žrtva je u tom trenutku plivala potrbuške, kao i da se radilo o sili velikog intenziteta. Djevojka je zadobila niz ozljeda, no za nju je bilo kobno raskinuće zdjelice i traumatska amputacija nadkoljenice te oštećenje velikih krvnih žila. Radilo se o vrlo teškoj i po život opasnoj ozljedi zbog koje je nije bilo moguće spasiti.

Na današnju raspravu bio je pozvan i vještak koji je pregledao gliser te proučio sudsko-medicinsku dokumentaciju, no nije bio u mogućnosti utvrditi brzinu kretanja glisera i motora na temelju uzoraka.

Mornar: Nisam kapetan, ne znam kojom brzinom smo vozili

Svjedočio je i 21-godišnjak koji se na gliseru nalazio u svojstvu mornara, a koji je kazao da su se vozili normalnom brzinom, kao i uvijek do tada. No, kada su krenula detaljnija pitanja vezano uz pojedinosti uplovljavanja, posebice brzinu, uporno je odgovarao kako on nije bio kapetan te da ne zna.

– Nisam kapetan. Na otvorenom moru brže, ali ne znam kojom brzinom. Nisam kapetan, pa ne znam koliko treba gliseru da se zaustavi. Ne znam na kojoj se brzini glisira, svjedočio je mladić. Ustvrdio je i kako su prvi došli do unesrećenih, da im je trebalo manje od minute, kao i da su bili u šoku. Naveo je i kako je sunce bilo visoko i udaralo im u oči, pa da im je vidljivost bila smanjena.

Vlasnik glisera također je danas saslušan na sudu, a koji je tada čekao dečke da dođu u Malinsku s druge lokacije.

– Točno je da nisam imao plovidbenu dozvolu za taj gliser u to vrijeme, ali je bio tehnički ispravan. Gliser je imao osiguranje. Kad sam došao do Dina on je bio u šoku i ništa nije govorio. Vezano uz naš koridor, mi smo na dnevnoj bazi imali problema s plivačima. Znali su i roniti ispod pontona. Vidjeli bi se mjehurići pa smo ih upozoravali. Ističem da su bove jednake kao i plažne ograde koje tamo nije niti bilo pa plivači idu do naših bova misleći da je to plažna ograda. Ne znam zašto tamo nije bilo plažne ograde, kazao je 41-godišnjak.

Suđenje je nakon nešto više od 6 sati trajanja prekinuto, a iduće ročište zakazano je za 5. listopada kada će se nastaviti s iznošenjem niza dokaza. Predsjednica vijeća, sutkinja Šarić, ostala je odlučna i na tome da se provede novo vještačenje kojim će se utvrditi kojom se brzinom kretao gliser.