Snimio Mateo LEVAK
Večeras ste vi gazde, a ja sam samo običan glazbenik koji se bori za svoju egzistenciju. Želim da se zabavljate na naš morbidni način. Ovo nije rock koncert, ovo je kabaret u kojem se međusobno vučemo za jaja, poručio je Bare
povezane vijesti
Tko je bio – pričat će, tko nije – vjerovati neće! Barem na tren, sve je opet izgledalo kao nekada, sve je bilo po starom, sve je bilo normalno. Ne „novo normalno“, već normalno. Tek mjerenje tjelesne temperature, dezinfekcija ruku i potpisivanje na evidencijsku listu prije ulaska na koncert, podsjetili su sve prisutne na surovu realnost, ali to zasigurno nije bilo dovoljno da bi pokvarilo doživljaj davno zaboravljenog osjećaja slobode, nesputanosti, bliskosti, ljudskosti… Goran Bare & Majke otvorili su još jednu, sedmu po redu Riječku zvečku i privukli neviđen broj ljudi, broj koji se možda više tako skoro neće moći ponoviti.
Nova lokacija pokazala se punim pogotkom, koncert je održan na prostoru igrališta pored boćarskog doma na Vežici, u Ulici Franje Matkovića 1a. Igralište je bilo dupkom puno, a mjesto više tražilo se po obližnjim zidićima, nogostupima…
I to s punim razlogom. Jer Vežicom je večeras odjekivao pravi pravcati, punokrvni, istinski rokenrol. Rokenrol, kako bi se u narodu reklo – do jaja! Bend fantastičan, žestok, tvrd, moćan. A Goran Bare, kao i inače, maksimalno iskren, svoj, autentičan, originalan… Iz svake njegove izgovorene riječi, stiha, pokreta jasno se je vidjelo tko je i što je, bez imalo pretvaranja, uljepšavanja, glume. Goran Bare nikada, pa tako niti ovoga puta, nije skrivao svoju mračnu i depresivnu stranu. Koncert je otvorio pjesmom „Ljubav krvavi“ i u startu pojasnio svoju ulogu.
– Večeras ste vi gazde, a ja sam samo običan glazbenik koji se bori za svoju egzistenciju. Želim da se zabavljate na naš morbidni način. Ovo nije rock koncert, ovo je kabaret u kojem se međusobno vučemo za jaja.
Uslijedili su hitovi kao što su „Fantastična vatra“, „Grešnik“, „Daj mi“, „Mršavi pas“, „Vrijeme je da se krene“, „Put ka sreći“, „Teške boje“, „Mene ne zanima“… A pjesme „Depresija“, „Rođen za suze“ ili još više „Ništa lažno“, pokazale su kako je Goran Bare svoju vlastitu životnu potragu za čistom, nepatvorenom, beskompromisnom i krvavom istinom skupo platio, žrtvujući pritom svoju sreću u ime autentičnosti. Ipak, a da možda toga i nije svjestan, dobio je puno. Dostigavši višu svrhu umjetnosti, vinuo se u zvijezde i zaslužio svoje mjesto pod suncem.
