Profesor Ćiril Koludrović, iako je već dva desetljeća u mirovini, ne zna što znači mirovati – u 90. godini života pripremio je i objavio udžbenik »Tehničko crtanje u slici«. Prvo izdanje objavljeno je daleke 1964. godine, a u ovom, noveliranom i dopunjenom, devetom izdanju korištene su najsuvremenije računalne tehnologije.

Knjiga, koju zajednički potpisuju prof. Koludrović i njegova djeca, profesorica matematike Irena Koludrović Harbić i diplomirani inženjer strojarstva Rudolf Koludrović, prikazuje tehničko crtanje kao važan vizualni jezik u strukovnom i politehničkom obrazovanju, ali i ističe značaj primijenjene geometrije i linearne perspektive u razvijanju sposobnosti trodimenzionalnog prikazivanja crtežom i računalom.

– Mogu reći da sam pionir u ovom području. Ovakav, slikovit prikaz nije bio prihvaćen na početku, čak su ga ismijavali neki ljudi koji misle da znaju sve, čudili su se korištenju boje u crtežu i prostornom prikazivanju jer su smatrali da je ispravno samo ortogonalno. O tom novom prikazu držao sam predavanja i sveučilišnim profesorima kako bi uvidjeli da nudim nešto novo u nastavi tehničkog crtanja, što i nije prikladan naziv jer je to simbioza tehnike i umjetnosti. Moja knjiga je svojevrsna slikovnica koja ima zadatak zaintrigirati mlade ljude, objašnjava Koludrović značaj svojeg djela.

A kao art

U predgovoru autori naglašavaju da »bez obzira na sve veći udio računala koji proizvode precizne grafičke prikaze potrebne u konstrukciji i proizvodnji, u školovanju treba savladati 2D crtanje (konstruiranje)«. Ovaj udžbenik može poslužiti svima kojima je crtež važno sredstvo pri oblikovanju, radu i vizualnoj komunikaciji: profesorima, studentima, učenicima, inženjerima, tehničarima i dizajnerima. Djelo je podijeljeno na 21 poglavlje s informacijama, metodičkim uputama, zadacima i rješenjima SolidWorksom, za što je autor dobio odobrenje američkog izdavača softvera.
Zadaci su koncipirani u više različitih tipova, od jednostavnijih do složenijih, a profesor Koludrović naglašava da mu je cilj bio potaknuti razmišljanje i oživiti imaginaciju sudionika u obrazovanju. Zato je ovaj udžbenik svojevrstan izazov, poziv na dijalog za efikasniji razvoj digitalne i znanstveno-vizualne obrazovanosti te poticaj interdisciplinskom pristupu obrazovanju u STEAM području (znanost, tehnologija, inženjerstvo, art i matematika).

Povezanost STEAM područja i umjetnosti u udžbeniku je ilustrirana s nekoliko primjera pridodanih na kraju knjige. Jedan od takvih primjera je projekt »Glagoljica – staro hrvatsko pismo uklesano u kamen«. Ne treba isticati koliko je glagoljica važna za hrvatsku pismenost i kulturnu baštinu, a prof. Koludrović je osmislio kako na jednostavan način, koristeći 3D printere, glagoljska slova aplicirati na razna geometrijska tijela i tako stvoriti uporabne predmete (primjerice kockice za igru Čovječe ne ljuti se) ili skulpture postavljene u prostoru kako bi ponekad nedovoljno zapažena kulturna baština postala javno dostupna i vidljiva.
– Ne pretendiram da se mene stavlja na neki poseban pijedestal važnosti, ali ova naša knjiga zaslužuje mjesto u povijesti udžbeničke literature, ističe Koludrović.

Trnovit životni put

Unatoč pohvalama, udžbenik nije izdala neka od većih izdavačkih kuća, već su ga Koludrovići objavili u vlastitoj nakladi, ali je Ministarstvo znanosti i obrazovanja udžbenik prihvatilo za korištenje u prvim i drugim razredima strukovnih škola iz sektora strojarstvo, metalurgija, brodogradnja, elektrotehnika i računarstvo.

Ćiril Koludrović rođen je 1931. godine u Stomorskoj na otoku Šolti. Imao je trnovit životni put. Kao dvanaestogodišnjak je ukrcan na partizanski leut šoltanske flotile koji je prevozio kurire, hranu i sve što je bilo potrebno između kopna, Brača, Hvara i Šolte.

– Nisam bio svjestan što se događa oko mene, već mi je bilo zanimljivo noću ploviti bez ferala, kaže. Kad su, nakon kapitulacije Italije, Šoltu okupirali Nijemci, stanovništvo je otišlo u zbjeg u egipatski El Shatt.
– Išli smo malim trabakulima na Vis, pa u Bari, potom Taranto i od tamo velikim engleskim brodom u Port Said. U El Shattu je bilo raznih aktivnosti, organizirana je osnovna škola na pijesku, bio sam član pionirskog kazališta, prisjeća se Koludrović.

Nakon rata vraćen je u Dalmaciju, a uskoro odlazi u Rijeku gdje postaje đak Srednje tehničke škole Centralne uprave brodogradnje. Po završetku školovanja radio je sedam godina kao srednjoškolski nastavnik, a od 1962. godine na visokoškolskim ustanovama koje su prethodile Filozofskom fakultetu sve do umirovljenja 2002. godine kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Objavio je više stručnih djela i udžbenika, surađivao u časopisima i zbornicima. Suosnivač je Hrvatskoga društva za konstruktivnu geometriju i kompjutorsku grafiku. Dobitnik je Nagrade grada Rijeke 1989. godine za doprinos razvoju modela grafičkog komuniciranja primjenjivog u edukaciji, konstrukciji i proizvodnji.