Udruga udomitelja djece Primorsko-goranske županije »Damdom« jučer je u zgradi VTC-a svečano otvorila Ured za udomiteljstvo Primorsko-goranske županije.

– Udomitelji daju djeci dom i život, a sada je i naša udruga dobila svoj dom, rekla je pozdravljajući udomitelje i predstavnike više institucija koje ih prate u njihovom nadasve plemenitom i odgovornom pozivu Klaudia Juranić Klarić, dugogodišnja udomiteljica, predsjednica udruge »Damdom« i predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo.

Zahvalila je Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koje je u ovom projektu sudjelovalo s 450 tisuća kuna te PGŽ-u koji je udrugu podržao s 15 tisuća kuna.

Dva prostora

Udruga sada u VTC-u ima dva prostora, na četvrtom katu manji za administrativne poslove i sastanke, a u prizemlju prostor od 60-ak kvadrata u kojem će se, objasnila je Juranić Klarić, održavati edukacije, savjetovanja, pričaonice, razni projekti za djecu i udomitelje; konačno u taj će prostor moći pozvati prijatelje, tamo će moći svoja vrata otvoriti svima.

Ured je otvorila Sanja Udović, načelnica Općine Viškovo i saborska zastupnica izrazivši radost što je Općina Viškovo udruzi dala dom, kao i uvjerenje da će imati kvalitetnu suradnju.

Podsjetila je da Općina Viškovo već pet godina prati udomitelje sa svoga područja tako da je izjednačila prava udomitelja s pravima svih roditelja te im sufinancira sva prava koja roditelji ostvaruju. Također je izrazila nadu da će se ta praksa proširiti u cijelom PGŽ-u.

Iskustva djece

Uoči domjenka, koji su pripremile udomiteljice, dva dječaka koji su ljubav i dom pronašli u udomiteljskim obiteljima, opisala su svoj put do udomitelja. Jedan je ispričao da je sve počelo kada mu je tata završio u zatvoru, a njegovoj se mami tada pogoršala bolest.

Ostavljala ga je samoga u kući, čak i tamo gdje nisu živjeli, kao i izvan kuće. Rekao je da mu je kod tete kod koje živi super, da zapravo živi u iznadprosječnim okolnostima.

Drugi dječak, sada 13-godišnjak, ispričao je da je sa svojom velikom obitelji živio u maloj kući, u jednoj sobi; sjetio se jutra kada su on, braća i sestre preseljeni u udomiteljstvo te da su neke sestre posvojene.

Rekao je da je u pet godina života u udomiteljskim obiteljima promijenio dva imena, tri škole i četiri obitelji. U svim obiteljima bilo mu je dobro, izuzev u jednoj u kojoj su ga tukli, grubo kažnjavali, izgladnjivali toliko da je postao kost i koža.

»A onda je došla sreća. Udomljen sam kod jedne tete. To je moja mama«, ispričao je, nazvavši mamom ženu koja ga je sa svojom obitelji s ljubavlju prihvatila i vratila u normalan život.

U županiji 86 udomiteljskih obitelji

Udruga Damdom postoji 10 godina, pa otvorenjem ureda slavimo i obljetnicu udruge. Prije 10 godina u PGŽ-u takoreći nije bilo udomitelja. Počeli smo s dvije udomiteljske obitelji, a kad nas je bilo šest obitelji, osnovala se udruga Damdom.

Danas udruga broji 30-ak stalnih članova, a u županiji imamo oko 86 udomiteljskih obitelji – 34 nesrodničke i 52 srodničke obitelji. U tim obiteljima zbrinuto je stotinjak djece. Postupak za postati udomitelj je relativno jednostavan, i naravno treba zadovoljavati propisane uvjete.

No razlog zašto nas udomitelja ima tako malo je u tome što udomiteljstvo nije posao, već je poziv i život. Taj poziv čovjek treba osjetiti, mora znati otvoriti vrata svoga doma, a pogotovo vrata svoga srca i primiti neko malo dijete koje je u velikoj potrebi, koje treba dugotrajan proces prilagođavanja, koje treba pomoć, ponekad i stručnu. Udomitelj mora biti izuzetno strpljiv, human i predan tom pozivu, rekla je Klaudia Juranić Klarić.