Drugi festivalski dan jubilarnog 30. Jazz Timea Rijeka održan je, u organizaciji G.I.S.-a, 21. lipnja, na Svjetski dan glazbe. Započeo je nastupima Jed Becker’s Groupa, koji je privukao i rasplesao publiku u 10 sati na Korzu i u 12 sati na Pavlinskom trgu. Oduševili su strastvenim izvedbama poznatih blues-rock pjesama podsjetivši na legendarne glazbenike kao što su Muddy Waters, Eric Clapton, Stevie Ray Vaughan…. Za svaki koncert pripremili su drukčiji program. Posebice je dojmljiva bila finalna izvedba standarda »Hoochie Coochie Man« – dinamična, uzbudljiva, uvjerljiva.

Svemirski zvuk

U večernjem programu, na Trgu Riječke rezolucije, nastupili su istaknuti predstavnici riječke jazz aristokracije – braća Ružić. Peterostruki dobitnik prestižne diskografske nagrade Porin te šesterostruki dobitnik strukovne nagrade Status Hrvatske glazbene unije u kategoriji Jazz klavir, pijanist i skladatelj Zvjezdan Ružić nastupio je na svoj 33. rođendan – sretan rođendan Zvjezdane!

Ovim koncertom je zapravo ispričao zanimljivu priču – zanimljive priče – o nastanku autorskih skladbi koje je izvodio – osebujnih i iznenađujuće lucidnih, intrigantnih djela. Radi se o skladbama što ih je snimio za album »Delightful F«, a nastale su na načelu spajanja. Prije svega, što se tiče zvuka, to je spoj glasovira i melotrona, glazbala koje je bilo popularno još prije pola stoljeća, a Zvjezdan ga je uspio nabaviti i koristi ga na nov način ostvarujući svemirski zvuk.

Osim što se izmjenjuje u sviranju jednog i drugog, često ih svira istodobno, što je fascinantno jer s dva raznorodna glazbala uspijeva stvoriti amalgam koji se doima organskim. Osim toga, on svoje izvedbe zasniva na povezivanju tradicije i suvremenog. Govorimo li o tradiciji, to je opće poznata glazba: jazz, blues, crossover…, ali taj suvremeni dio, a samim time i konačni rezultat, potpuno je nepoznat u dosadašnjoj glazbenoj literaturi. Jednog dana u glazbenim ćemo enciklopedijama čitati o stilu »Ružić – Pianotron«, jedino što je manje vjerojatno da će to biti žanr s puno sljedbenika, jednostavno zato što je ta glazba toliko osobna i unikatna da ju je teško kopirati, a kamoli uzeti kao model za razrađivanje.

Foto: DAVOR HRVOJ

Domišljati istraživač

Govorimo li o kreativnosti basista i skladatelja Vedrana Ružića, možemo reći: »I njegov brat također!« Naime, obojica pucaju od čudesnih ideja i znaju kako ih na pravi način provesti u djelo. Također dobitnik Porina, Vedran je ovom prigodom svirao kontrabas i bas gitaru, a nastupio je uz dugogodišnje suradnike: slovenskog alt saksofonista Jaku Kopača, koji je zapravo opravdao naziv međunarodnog festivala te gitarista Pavla Miljenovića i bubnjara Adriana Bernobića. Glazbenici su to na koje se može u potpunosti osloniti i koji daju doprinos u razvijanju njegovih glazbenih zamisli, sjajni solisti, ali i stilisti koji sviraju s razumijevanjem. Izvodili su Vedranove skladbe sa svih njegovih albuma »Night Speaking«, »Spiritual Market«, »Libertin« i »Forbidden Live«.

Koncert su započeli izvedbom njegove skladbe »Eternel Etudiant«, koja sjajno simbolizira njegov kredo. Naime, bez obzira na to radilo se o njegovom stvaralaštvu na području likovnosti ili glazbe, uvijek se prema umjetnosti odnosi kao vječni student koji s velikom znatiželjom istražuje razne vrste glazbe i ne samo glazbe, sve njezine vidove, od arhaične preko jazza do suvremenih dostignuća.

Osjeća se to u njegovim skladbama, a one odaju domišljatog autora koji stvara glazbu kao i slike – nesputano i iskreno, prepuštajući se trenutnom porivu. Svaka je drukčijeg karaktera, svaka ima neku posebnu dramaturgiju, svaka je sugestivna na svoj način. Osim toga, nije propustio prigodu – uz diskretan Miljenovićev poticaj – podsjetiti na čuvenog gitarista Bila Frisella odsviravši njegovu skladbu »Strange Meeting«, što je tek jedan od simbola za glazbu koja ga nadahnjuje.

Foto: DAVOR HRVOJ