Krbun 2020

Vladimir Gudac postavio izložbu crteža ugljenom u lovranskom Laurusu

Aleksandra Kućel Ilić

Vladimir Gudac / Foto Marko Gracin

Vladimir Gudac / Foto Marko Gracin

Čine ju 55 crteža ugljenom, na papiru veličine 21 puta 30 centimetara, izabranih između 120 koje je autor nacrtao u Opatiji tijekom proljeća i ljeta 2020. godine.



Vladimir Gudac, opatijski umjetnik, u lovranskoj galeriji Laurus otvorio je izložbu crteža ugljenom pod nazivom “Krbun 2020”.


Izložbu koju je organizirala Zajednica Talijana Lovran u povodu obilježavanja Dana Republike Italije može se pogledati do 8. srpnja, a čine ju 55 crteža ugljenom, na papiru veličine 21 puta 30 centimetara, izabranih između 120 koje je autor nacrtao u Opatiji tijekom proljeća i ljeta 2020. godine.


Otvorenje je upriličeno ispred galerije Laurus, uz glazbeni program u kojemu je sudjelovao Edi Lazarić, a mnogobrojnu publiku je pozdravio Igor Prodan, predsjednik Zajednice Talijana Lovran.




Kako je objasnio Gudac, krbun je lokalni dijalektalni naziv za ugljen, a u ovom se slučaju radi o crtaćem ugljenu, mekšem štapiću drvenog ugljena i tvrđem, sastavljenom iz ugljene prašine.



– Pred godinu dana, počevši od ožujka 2020. godine, počeo sam izrađivati crteže. Slijedom svekolike redukcije i kolektivne izolacije zbog moguće zaraze virusom Covid-19 odlučio sam se na reduciran, elementaran način izraditi crteže ugljenim štapićem (krbunom) mimo potrebe za visokom tehnologijom i bez ikakve namjere da budem u bilo kakvom “trendu”.


A bilo je toplije vrijeme, baš dobro za prošetati, porazgovarati. Ali ništa od toga. Nastupilo je razdoblje samovanja u opustjelom javnom prostoru. Uslijedila je zamjena neposredne percepcije svijeta za medijski.


TV programi svih zemalja ujedinili su se u istom paranoidnom ludilu postotaka i grafikona. Ja sam suprotno općem ritualu izrađivao crteže sasvim osobno motivirane, svojevrstan dnevnik – psihogram jednog perioda života.



Na tim su crtežima more, kuće, skulpture, cvijeće, životinje i malo ljudi. Crtao sam ugljenom zato što je to najjeftinija tehnika, nulta točka tehnologije, poznata i rabljena još u prethistorijskim pećinama i zato što ugljen za crtanje nastaje tako što komadi drva sagorijevaju i karboniziraju se uz minimalan dotok kisika.


Upravo je nedostatak kisika, nemogućnost disanja punim plućima, osnovni i najteži simptom bolesti uzrokovane spomenutim virusom, pa je ova tehnika crtanja ugljenom bolno primjerena.


Sve je napravljeno rukom. Međutim, mene je vodila misao da ću, paradoksalno, sve nacrtano prikazati bolje i jasnije ako ne istaknem crte, vidljivi trag poteza ruke.


Suprotno aktualnoj zaustavljenoj proizvodnji u “realnom sektoru”, moj rad pripada nerealnom proizvodnom sektoru – rekao je o izložbi Vladimir Gudac.