Zaboravljivi ljudi koji se trude oko prisjećanja nekih stvari, trebali bi pričekati kasnije tijekom dana, pokazali su rezultati nove studije. Istraživanje Sveučilišta u Tokiju otkrilo je da je pamćenje još gore ujutro ili neposredno nakon buđenja, prenosi MSN.

Njihova je studija utvrdila gen na miševima koji čini se, utječe na mogućnost prisjećanja u različito doba dana i pratili kako uzrokuje da miševi budu više zaboravni prije razbuđivanja. 

Voditelj studije, profesor Satoshi Kida sa Sveučilišta u Tokiju, kaže: “Možda smo identificirali prvi gen kod miševa specifičan za vraćanje pamćenja.” 

Tim vjeruje da unutarnji sat kod sisavaca koji je odgovoran za regulaciju ciklusa spavanja-budnosti također utječe na učenje i formiranje memorije. Stručnjaci kažu da ljudi zaboravljaju stvari jer ih nisu pravilno naučili – poput imena osobe koja vam se predstavila prije minutu. To bi moglo biti i zato što nisu u stanju prisjetiti se podataka s mjesta gdje su pohranjeni u mozgu – poput stihova omiljene pjesme koji vam “klizi” iz uma.

Mnogi istraživači koji proučavaju pamćenje, proučavaju i kako se stvaraju nova sjećanja. Međutim, zaborav je složenije proučavati zbog poteškoća u razlikovanju između neznanja i ne sjećanja.

“Dizajnirali smo test pamćenja koji može razlikovati neznanje od znanja kojeg ste usvojili, pa zaboravili” rekao je Kida.

Prethodne studije pokazale su da doba dana utječe na kognitivne performanse i pamćenje. Istraživači su testirali sjećanja mlađih ženki i mužjaka miševa. U fazi “učenja” ili treninga, istraživači su dozvolili miševima da istražuju novi objekt nekoliko minuta, prenosi MSN. 

Kasnije u fazi „opoziva“, ispitivanje je promatralo koliko dugo su miševi dodirivali predmet nakon što su ga ponovo uveli. Miševi su proveli manje vremena dodirujući predmete za koje pamte da su ih prethodno vidjeli. Istraživači su testirali miševe i ponovnim uvođenjem istog predmeta u različito doba dana.

Izvodili su iste eksperimente sa zdravim miševima i miševima bez BMAL1, proteina koji regulira ekspresiju mnogih drugih gena. BMAL1 normalno varira između niske razine neposredno prije buđenja i visoke razine prije odlaska u san.

Miševi koji su trenirali neposredno prije nego što su se normalno probudili i testirali tek nakon što su normalno spavali prepoznali su objekt.

Miševi trenirani u isto vrijeme, neposredno prije nego što su se normalno probudili, ali testirani 24 sata kasnije – nisu prepoznali objekt.

Cirkadijanski ritmovi reguliraju mnoge fiziološke, biološke i bihevioralne procese kod sisavaca, uključujući miševe i ljude. Zdravi miševi i miševi bez BMAL1 imali su isti obrazac rezultata, ali miševi bez BMAL1 bili su još više zaboravni prije nego što su se normalno probudili.

Istraživači su vidjeli iste rezultate kada su testirali miševe na njihovu sposobnost prepoznavanja objekta ili drugog miša. Nešto u određenoj dobi dana, neposredno prije nego što se normalno probude, kada je razina BMAL1 normalno niska, uzrokuje da se miševi ne prisjete nečega što su definitivno naučili i znali.

Prema profesoru Kidi, prethodna istraživanja pamćenja posumnjala su da unutarnji, odnosno cirkadijanski sat tijela koji je odgovoran za regulaciju ciklusa spavanja i budnosti, također utječe na učenje i formiranje pamćenja.

“Sada imamo dokaze da cirkadijanski satovi reguliraju prisjećanje sjećanja”, objašnjava Kida.

Istraživači su pratili ulogu BMAL1 u pronalaženju memorije na specifično područje mozga koje se naziva hipokampus. Uz to, istraživači su povezali normalan BMAL1 s aktivacijom dopaminskih receptora i modifikacijom drugih malih signalnih molekula u mozgu.

“Ako možemo identificirati načine kako poboljšati pronalaženje memorije kroz praćenje BMAL1, tada možemo razmišljati o primjenama na ljudske bolesti manjka memorije, poput demencije i Alzheimerove bolesti”, dodaje.

Međutim, sposobnost prisjećanja koja prirodno varira ovisno o dobu dana, ostaje misterij. “Mi stvarno želimo znati koja je evolucijska prednost od prirodnog oštećenja pamćenja pamćenja u određeno doba dana”, zaključuju u studiji.