U redu ispred opatijskog Doma zdravlja / Foto Borut Fakin
Ono što srećom ostaje nepromjenjivo i jako dobro, jedna lijepa, gostoljubiva i svijetla strana našeg boravka u Opatiji, bio je personal na recepciji, priča Borut Fakin svoje iskustvo
povezane vijesti
Vraća nam se turizam. Želja nam je da to učini na – velika vrata. Lani je ostvareno pedeset posto rekordne sezone zabilježene 2019. godine, s obzirom da su ove godine rezultati u prvih pet mjeseci, iz razumljivih razloga, bolji nego lani, red je isto očekivati i na razini čitave 2021. godine.
Jedni od najznačajnijih posjetitelja su svako slovenski turisti. Prvi susjedi koji brojkama i frekvencijom posjeta zaslužuju titulu najvjernijih hrvatskih turista.
Ali – jesmo li mi prema njima uvijek baš gostoljubivi, dočekujemo li ih raširenih ruku?
Iskustva Boruta Fakina, kolege novinara iz Ljubljane čija su životne spoznaje, s obzirom da je rodom iz Pirana, itekako srasle s turizmom unekoliko su drugačija. Gorka u nekim dijelovima, ali generalno – dobronamjerna!
Problem već na granici
– Prošli smo vikend supruga i ja odlučili provesti u Opatiji. Ali umjesto uživanja za što Opatija ima sve preduvjete, doživjeli samo – razočaranja. Najprije me policajac na vašoj granici poslao u samoizolaciju.
Bez razloga i poznavanja zakona. Naime, baš tog dana drugi put sam bio cijepljen s AstraZenecom. Njemu nije bilo jasno da ako možeš preko granice bez testa nakon 22 dana od prvog cijepljenja, ne treba proći više 14 dana – od drugog.
Druga stvar koja nas je užasnula su “brzi testovi” u Opatiji. Subotom su ih radili samo od 8 do 10 sati. U redu je bilo pedeseak ljudi, a testove je radila samo jedna jedina medicinska sestra.
Značilo je to stajati više od dva sata na suncu, iza Doma zdravlja što ne samo da je neugodno nego je najgori mogući način trošenja vremena na i inače prekratkom vikendu, zaključuje Fakin.
Ali, to nije sve
Ali, kao u trivijalnim promo porukama tv prodaje – to nije sve. Barem po iskustvima obitelji Fakin.
– A kad stignete, u Opatiji treba i parkirati automobil. Poznato nam je – parkinga nema puno pa se na žalost očekuje njegova skupoća. Da, jasno nam je i to da se može plaćati samo s gotovinom, s kunama, u našem slučaju s novčanicama od 10 ili 20 kuna.
No, parkirni aparat ne vraća ostatak! Ubacio sam previše, htio sam poništiti, ali nema šanse – umjesto novca dobio sam kupon za povrat novca na drugoj lokaciji. Ali, bila je subota na večer a ta “adresa”, naravno, ne radi nedjeljom.
Nije velika, ali svakako i to je – otimačina. I na kraju, ma koliko to može biti i sasvim osobna impresija, hotel Admiral u kojem smo boravili baš ni po kom kriteriju ne zaslužuje – četiri zvjezdice.
Star je i ne baš čist. Ono što srećom ostaje nepromjenjivo i jako dobro, jedna lijepa, gostoljubiva i svijetla strana našeg boravka u Opatiji, bio je personal na recepciji.
Recepcionerka nam je uzela kupon za parkiranje, dala nam svoj novac te onda u ponedeljak unovčila naš kupon – kako smo odlazili u nedjelju, nama to nije bilo moguće.
Jako nam je draga Hrvatska, česti smo gosti, ali nisam baš siguran da sve što smo doživjeli pozitivno utječe na image vaše zemlje kod slovenskih, vjerojatno ni drugih, turista, zaključio je Fakin.