Neka vas ime ne odbije. Naime, Son of the Velvet Rat (Sin baršunastog štakora) nije nikakav psihodelični eksperimentalni art rock bend koji svira glazbu »obogaćenu supstancama«. No, daleko od toga da je riječ o običnom bendu. Naprotiv, iza jednog od najčudnijih imena u povijesti rocka krije se i posebna te nesvakidašnja priča.

Joshua Tree

Son of the Velvet Rat su – Austrijanci! Bolje reći, iza tog imena stoji bračni par koji čine Georg Altziebler i Heike Binder. U prelijepoj alpskoj su državi aktivni od 2003. godine, a nakon što su dva puta imali album godine i nakon što je Altziebler proglašen najznačajnijim austrijskim rock kantautorom, odlučili su izaći izvan okvira svoje mahom polkama okrenute sredine i zaputili se 2014. godine u SAD gdje i danas žive, i to u najčuvenije naselje pustinje Mohave, kultni Joshua Tree. Boravak u Kaliforniji za njih je značio rad u okvirima glazbe koju vole što su nadogradili time da su od svog dolaska pa do ove godine objavili tri jako dobra albuma, a zadnji u tom nizu je ovaj sjajni »Solitary Company«.

Devet pjesama

Potpuno opravdano, ovaj 42 minute dug album sastavljen od deset pjesama izaziva velike pohvale kritike potvrđujući kako su napravili pravi potez odlaskom u SAD jer su time na najbolji mogući način spojili svoju europsku glazbenu tradiciju s njima dragom americanom, a taj je spoj urodio nizom sjajnih pjesama koje teško mogu ostaviti ravnodušnim sve koji vole stilove i pravce kao što su americana, folk noir ili alt country.

Sve to, upotpunjeno na trenutke sjajnim tekstovima nepatvorene poetske vrijednosti, naći ćete na ovom albumu koji još jednom pokazuje kako vrhunska glazbena ostvarenja nisu privilegij samo SAD-a i Otoka.

Nježno, ali i mračno

Već je uvodna »Alicia« vrhunska poslastica za sve koji vole nježne tonove i laid back ozračje kakvo zna stvorirti Mark Knopfler. Usna pa obična harmonika, tihe violine, neprimjetna podloga klavijatura i baršunasti Altzieblerov glas koji sjajno plovi kroz u osnovi keltske folk okvire ove impresionističke balade o ljepoti jedne žene, djeluju čarobno i predstavljaju najbolju moguću pozivnicu za ostanak u društvu ovog sastava čudnog imena.

Naslovna »Solitary Company« iz sfere nježnosti i ugode tone u mračnije i dramatičnije okvire, pri čemu ova pjesma o usamljenosti ukupnim ozračjem, ali ponajviše vokalom Altzireblera, zaziva jednog od njegovih uzora, što Tom Waits itekako jest. U tom je pomalo mračno romantičarskom ozračju i sljedeća pjesma »Stardust« koja je ipak puno brža i razigranija, pri čemu uigrana sviračka ekipa spaja country sa suvremenom elektronikom stvarajući neobičan, ali itekako privlačan hibrid.

Folk noir okviri

No, Georg Altziebler i Heike Binder najbolji su kad odluče koristiti folk noir okvire jer to, čini se, najviše odgovara njihovom pokušaju spajanja europske i američke glazbene tradicije.

Sjajan je primjer za to prekrasna americana balada »When the Lights Go Down« u kojoj tvrdnju kako smo svi jednaki kad se svjetla ugase, vokalno izvode tako da je teško ne pomisliti na Leonarda Cohena i (opet!) Toma Waitsa, a EU štih svemu daje harmonika koju sjajno koristi Heike, kao i psihodelični dijelovi ove divne balade.

Uz rame je ovoj sjajnoj pjesmi također iznimno moćna balada »11 & 9« koja nema veze, što bi se dalo pomisliti s obzirom na naslov, s čuvenim rušenjem njujorških Twinsa. Naime, taj je tragičan datum ujedno i datum vjenčanja Georga i Heike, a u pjesmi ga oni pretvaraju u dva broja s rulet-kotača govoreći kroz stihove, ustvari, o sreći i nesreći u životu i vezi, pri čemu Georg ponavljanjem stiha »You make me a better man« zahvaljuje supruzi.

Baladični trenuci

O ljubavi, ali i povezanosti tog osjećaja s prirodom, govori i isto tako nježna i produhovljena »The Waterlily & the Dragonfly« u kojoj je sjajno uhvaćen trenutak predivnog mira i harmonije u prirodi.

No, vrhunac ovih baladičnih trenutaka svakako je divna završna »Remember Me« u kojoj slušamo priču o starom usamljenom ribaru koji se s puno sjete sjeća svoje djece koja odavno već nisu s njim i sad mu šalju slike sebe i svoje djece mailom. No, iako ih više nema s njim, on još uvijek »njihove glasove čuje u kliktajima galeba, njihove igračke još uvijek pere jesenja kiša i on još uvijek čuje jeku njihovih malih koraka na stepenicama«.

Odlične brže pjesme

Iako su baš u baladama nedoljivi, »baršunasti štrakori« dojmljivi su i u bržim pjesmama – od »Beautiful Disarray« preko odlične dilanovske »The Only Child« pa do country rockerske »The Ferris Wheel« idealne za one koncertne trenutke kad je nužno podići ritam i raspoloženje pjesmom koja diže sa stolca.

Nedvojbeno, deveti LP austrijskog bračnog para Altziebler & Binder prekrasna je kolekcija glazbe i stihova, sjajna kombinacija europske folk akustike i americana pitkosti. Volite li radove autora kao što su Leonard Cohen, Tom Waits, Mark Knopfler, Lou Reed ili Bob Dylan, onda neizostavno obratite pažnju na ove Austrijance koji su napravili divan album. Za mnoge i album godine. I to ne samo u Austriji.