Drago Štambuk hrvatski je pjesnik i diplomat, po struci liječnik, internist i subspecijalist gastroenterologije i hepatologije. Da spomenemo samo neke od njegovih mnogih dužnosti i pozicija, bio je opunomoćeni predstavnik Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji, od 1995. hrvatski veleposlanik u Indiji i Šri Lanki, 1998. – 2000. u Egiptu i arapskim zemljama, Sudan, Jordan, Kuvajt, Libanon, Katar, Jemen, a potom i u Japanu, Republici Koreji i Brazilu, kako navodi Hrvatska enciklopedija. Od siječnja 2019. hrvatski je veleposlanik u Iranu u kojem će se 18. lipnja održati predsjednički izbori.

Zamolili smo ga da komentira trenutnu situaciju u Iranu, nuklearni sporazum, kao i najnoviji razvoj sukoba Izraela i Palestine, budući da je, kako će on i sam reći, Iran veliki zagovaratelj palestinskih interesa. No, treba reći i da je Dragi Štambuku ove godine izašla zbirka pjesama u prozi »Uzgon«, za koju Lara Franić, u uvodu intervjua s autorom u Vijencu, kaže da je prozvana »krunom njegova stvaralaštva«. Optimistični, ako možemo tako reći, naslov knjige iskoristili smo da pitamo o COVID-situaciji.

Predsjednički izbori u Iranu

Iranu uskoro predstoje predsjednički izbori. BBC piše da bi novi predsjednik mogao postati Ebrahim Raisi, koji je trenutno na poziciji šefa pravosuđa. Što očekujete od izbora?

– Nemam osobno išta očekivati od izbora, stvar je naroda i njegove vlasti za koga će u danim uvjetima i konstelaciji snaga glasovati. Ako mislite na predviđanja, Raisi je apsolutni favorit jer je najbliži vrhovnome vođi u čijim je rukama, što i sama njegova titula implicira, koncentrat političke moći. Stoga i bez obzira na podjelu na konzervativne i progresivne kandidate, i njihov demokratski legitimitet, ma kakav bio odaziv izbornoga tijela i tko god da bude izabran za predsjednika, neće bitnije mijenjati sveukupni smjer iranske političke plovidbe. Interesi zemlje kako ih vidi vladajuća elita bit će i u središtu nastojanja novoizabrana predsjednika. Koliko je to u suglasju s nazovi-narodnom voljom, drugo je pitanje na koje meni nije odgovarati, jer nisam politički navijač već hrvatski veleposlanik koji radi na sveukupnom jačanju bilateralnih odnosa dviju prijateljskih i povijesno bliskih zemalja. Ne zaboravite da je Iran bila prva azijska zemlja koja je priznala Hrvatsku.

Iran i Međunarodna agencija za atomsku energiju produljili su na mjesec dana sporazum o nadzoru koji je nedavno istekao, čime je izbjegnuta kriza u pregovorima o oživljavanju nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, javlja Reuters. Na koji će način izbori za iranskog predsjednika utjecati na ove pregovore?

– Zbog američkim sankcijama izazvane teške gospodarske krize, Iranu je prioritet što prije i u potpunosti vratiti se na pozicije Nuklearnog sporazuma prije Trumpova jednostranog izlaska iz njega. Stoga nijedan od kandidata za predsjednika nema višeg interesa nego što je interes vraćanja na gospodarsko stanje prije sankcija i s dodatno nametnutim kaznenim mjerama koje su bile iznimno okrutne i donijele brojne teškoće i patnju običnome puku; s golemom inflacijom, gubitkom zamjenskih dijelova, medicinskih lijekova i potrepština posebice u vrijeme pandemije, nedostatkom novčanih sredstava zbog zabrane prodaje nafte koja je bila glavni iranski izvozni proizvod itd. Za očekivati je, s obzirom na dinamiku pregovora u Beču i zainteresiranost svih strana, da će Nuklearni sporazum (JCPOA) biti potpisan u svom ranijem obliku, sa SAD-om kao supotpisnicom, svakako prije iranskih predsjedničkih izbora.

Tektonske linije

Američki predsjednik Joe Biden vraća se politici Baracka Obame i nastojanju da SAD i Iran potpišu nuklearni sporazum iz kojeg je Donald Trump izašao. Kako gledate na odnose SAD-a i Irana, što oni znače za situaciju na Bliskom Istoku?

– Odnos je antagonistički – s jedne strane su Izrael i SAD, s duge Iran i Palestinci, zatim šijitski polumjesec koji uključuje Irak, Siriju, Libanon, Jemen, Gazu – sve područja iranskoga interesa i utjecaja; dok su sunitske zemlje, Saudijska Arabija, UAE, Bahrein sa znatnom šijitskom manjinom, i Egipat pod američkom kapom i s induciranim strahom od dominantne iranske moći. Katar i Oman stoje po strani, odmjeravajući svoje interese; Katar zbog dijeljenja golemih količina nafte i plina u Perzijskom zaljevu s Iranom, dok Oman, prividno pasivan, igra konstruktivnu posredničku ulogu između sunitsko-vehabističkih i šijitskih struktura moći. Navedena konfrontacijska tektonska linija, naravno, destabilizira Bliski istok i nosi opasni potencijal za sukob većih razmjera, kojemu sam i sam svjedočio za vrijeme svojega dosadašnjeg diplomatskog mandata u Teheranu. Hormuški tjesnac kojim prolazi trećina svjetske nafte neuralgična je točka svjetske geopolitičke nervature. Danas se vodi globalna borba za prevlašću i dominacijom nad strateškim resursima i putovima njihove distribucije.

Veliki su ulozi u igri, a budućnost svijeta je pod upitnikom; naravno da najmoćnije zemlje svoje interese pomno oblače u prihvatljivije ruho, a odnos načela i interesa u procesu donošenja političkih odluka jest barem 1 naprama 10, a u ovom dijelu svijeta možda i 1 naprama 20. Ako načela bilo koje vrste mogu ojačati njihove interese, svjetske će ih sile dakako upotrijebiti, ali u osnovi svega jest profitokratska dominacija i vladanje strateškim ozemljima. Razvidno je i da se EU postavlja kao benevolentniji igrač u cijeloj ovoj priči s mnogo više principijelnosti u ponašanju nego li druge velesile. Osobito je to bilo razvidno za vrijeme hrvatskoga predsjedanja Europskom unijom u Iranu, gdje nema predstavništva EU-a, pa je moja dužnost bila dvostruka: predstavljati Hrvatsku, ali i Europsku uniju. Pri organizaciji posjeta, početkom veljače 2020., visokog predstavnika EU-a Josepa Borrella Teheranu, svjedočio sam umješnosti i principijelnoj dobronamjernosti visokog predstavnika kod razgovora koju je inače bilo teško za očekivati na polju silnica moći i nadmetanja, ali i bezosjećajnosti. Bude li svijet i dalje inzistirao na dominaciji kao pokretaču napretka suočit će se s nemjerljivom krizom koja će ugroziti, i već ugrožava, njegov opstanak. Bez doze idealizma u međunarodnim odnosima naš svijet nema zdrave budućnosti, a možda i nikakve budućnosti.

Iran i Izrael vode »tihi rat«. Iran desetljećima podupire Hamas, palestinsku organizaciju koju EU i SAD vode kao terorističku. Dok pišem ova pitanja, dogovoreno je primirje u Gazi te su i Izrael i Hamas proglasili pobjedu.

– Iran je veliki zagovaratelj palestinskih interesa i njihov podržavatelj. Analitičari navode da Hamas ni ne bio toliko snažan da nema iransku vojnu podršku. Broj mrtvih u nedavnome sukobu govori rječitije od bilo čega tko je vulnerabilniji i tko je više stradao u njemu. Suprotstavljenost Izraela i Palestinaca druga je bitna neuralgična točka Bliskoga istoka koja prijeti tektonskim poremećajima većim od najjačeg potresa. Isti teritorij, susjedna sveta mjesta, ili će donijeti podjelu na dvije države, ili ni jedne niti druge suprotstavljene političke opcije neće biti.

Veliki utjecaj žena

U travnju je UN izabrao Iran u Komisiju za ženska prava na četverogodišnji mandat koji bi trebao početi iduće godine. Iranska novinarka Masih Alinedžad to je na Twitteru komentirala riječima: »Ovo je nadrealno. Režim koji tretira žene kao građane drugog reda, zatvara ih zbog kršenja obaveze nošenja hidžaba, zabranjuje im da pjevaju, zabranjuje im odlazak na stadione i putovanje u inozemstvo bez dopuštenja njihovih supruga, izabran je u najviše UN-ovo tijelo za ženska prava«, prenosi Index.

– Pitanje biste trebali postaviti tijelima UN-a. Dijalog je neizostavno demokratsko oruđe, pa će biti razotkrivajuće promatrati suprotstavljanje argumenata, onih koji kulturološki opravdaju i drugih koji univerzalistički osuđuje stanje ženskih prava u Iranu. No, jedno se primjećuje na ulicama ili društvenim mrežama, dok u obiteljima, kažu meritorniji od mene, utjecaj žena u Iranu jest golem.

Kako iz prve ruke gledate na situaciju glede ljudskih prava u Iranu? Amnesty International objavio je podatke za prošlu godinu gdje se navodi da su vlasti jako ograničavale slobodu govora i okupljanja te da se sigurnosne službe koriste nezakonskom silom da uguše proteste.

– Europska unija jasno se odredila u tom pogledu, pa Hrvatska kao njena država članica nema što posebno dodati.

Protugravitacijska sila

Izašla Vam je nova knjiga pjesama u prozi – Uzgon. Sugerira li naslov knjige da ste optimistični glede situacije u svijetu, izlaska iz COVID-mjera i povratka u normalu?

– Nisam nimalo optimističan glede situacije u svijetu, ali detektiram i nudim uzgon, protugravitacijsku silu, kao plemenito oruđe ili metaforu, svetu silu za jačanje duhovnosti i uzdignutosti što plemenitijeg, okomitog čovjeka kojemu je biti to udaljenijim od životinjskoga, a to bližem božanskomu iz svojih prokreacijskih korijena. Materijalizam s konzumerizmom i profitokratska pohlepa urušili su svijet, pretvorili ga u golemo smetlište, u oceane unijele kontinente plastičnih nerazgradivih proizvoda. Ribe su zagađene plastikom, mi jedemo ribe i pretvaramo se u derivativna bića plastičnoga svijeta. A tek kada nam stigne dominirajuća umjetna inteligencija i roboti koje će nas, ne budemo li oprezni, učiniti svojim robovima što nam preostaje nego poetska imaginacija, jezik poezije koji kiborzi neće razumijeti – pa će tada poetska riječ postati subverzivna riječ s kojom možda uspijemo izboriti donekle svoju autarhičnu, mjestimičnu slobodu pojedinaca ili zajednica. Velepošast krunatoga virusa stubokom je promijenila svijet i potpunoga povratka na staro više biti neće. Ma kako nazivali post-COVID period, bude li ga, nikada više normalnost neće biti ono što je bila prije pandemije i dopustite mi da tzv. novo normalno proglasim nepoželjnim i nažalost posve abnormalnim s pozicija naše bogomdane, stare, ljudskosti.

Kako promatrate epidemiološke mjere koje su se donosile? Značajno su se ograničile ljudske mogućnosti, mogućnost rada i kretanja, a Njemačka kancelarka Angela Merkel kaže da »ova pandemija još nije prevladana i neće biti posljednja«. Kako se othrvati ograničavanju ljudskih sloboda?

– Razmišljam kao liječnik i znanstvenik koji se pionirski bavio kopnicom iliti AIDS-om, polovinom 1980-ih godina u Londonu te liječenjem oboljelih i radom na cjepivu HGP-30. Ne držim, iz dosadašnjega razvoja pandemije, da će nas COVID-19 u dogledno vrijeme posve napustiti. Krunata velepošast će u većim razmjerima, a u pojedinim krajevima svijeta, trajati do konca sljedeće godine; onda će se premetnuti u svojevrsnu gripu i bit će potrebno polivalentno docjepljvanje već procijepljenih, e kako bi održali imunitet i obranili se od patogenih novih mutacija i sojeva na koje će tek trebati razviti imunost. Veliki brat odavno vlada našom planetom, a i sami zemaljski žitelji dobrovoljno pristaju na igru izlaganja vlastite privatnosti i prenošenja uvida, kada ih nitko za nju niti ne pita. U vrijeme kakofonije i mnogih krivih tonova nestaju sklad i harmonija, ljepota, dobrota i mir, a kako moja davna knjiga već svojim naslovom profetski najavljuje »I šišmiši su ptice u bezpjevnoj zemlji«. Nečujni cijuk netopira doživljavat ćemo u distopijskim uvjetima kano glazbu, bojim se zanavijek, ne pojavi li se neka nova rasa čovjeka koja će se oteti kiborzima i prokrijumčariti stare vrednote u postmoderni, umorni i potrošeni svijet.

Autor »zlatne formule hrvatskog jezika«

Drago Štambuk autor je i »zlatne formule hrvatskog jezika ča-kaj-što« koja je 2019. godine postala kulturno dobro Republike Hrvatske. Kako je sam napisao, ona sažima i predočava na jednostavan i razumljiv način poput oznaka (eng. brand) bit hrvatskoga jezika kao trojstvenoga ili tropletnoga jezika, sastavljenog od triju dionica (stilizacija ili idioma/narječja) – čakavske, kajkavske i štokavske.