RIJEKA Susret kvalifikacija za popunu Prve HNLŽ: Rijeka – Međimurje-Čakovec 0:1 (0:1). Stadion Kantrida. Sudac: Mateo Čalić 6,5 (Marčana). Strijelkinja: 0:1 Terawaki (16′). Žuti kartoni: Verbanac, Štokan (Rijeka), Požgaj, Blagus (Međimurje).

RIJEKA: Vidović 6,5 (od 84′ Udović -), Jović 5,5, Sudan 5,5 (od 46′ Branković 6), Pavlović 5,5 (od 62′ Jurić -), Jazvec 5,5 (od 62′ Marov -), Verbanac 5, Mikulica 6, Mišković 5,5, Kraljić 5,5 (od 46′ Vlastelica 6), Štokan 7, Šulentić 6.
MEĐIMURJE-ČAKOVEC: Šoltić 7, Ciglarić 6,5, Blagus 6,5 (od 85′ Hojsak -), Damjanović 6,5 (od 87′ Šantek -), Poljaković 6,5 (od 87′ Perši -), Vitković 6,5, Požgaj 6 (od 68′ Kocijan -), Varga 6,5, Vizinger 6,5, Terawaki 7,5, Sedmak 6.

Bakljada, pjesma i slavlje pod stijenama Kantride. Riječki nogomet ponovo ima prvoligaša i u ženskoj konkurenciji! Nogometašice Rijeke potvrdile su plasman u najviši rang natjecanja ukupnim rezultatom 4:1, iako su u uzvratu na svojoj Kantridi upisale poraz 0:1. Međimurke je danas moglo spasiti jedino čudo s obzirom na uvjerljivu pobjedu Riječanki u prvome susretu. A domaće igračice nisu dopustile da do čuda i dođe. Za njih je ovo i svojevrsna treća sreća, u svojoj trećoj uzastopnoj drugoligaškoj sezoni uspjele su postati prvakinjama svoje skupine, a potom i izboriti povratak među najboljih osam ekipa Hrvatske.

Stativa

Međimurke na Kantridu nisu došle s bijelom zastavom usprkos teškom porazu u prvoj utakmici. Od prve su minute pritisnule domaće u nadi za mogućim iznenađenjem, posebno su aktivne bile preko njihove lijeve strane gdje je Vizinger već do desete minute imala nekoliko dobrih ubačaja. U 16. minuti najbolja igračica gostujuće ekipe Terawaki primila je loptu u šesnaestercu i u situaciji jedan na jedan s vratarkom Vidović, koja se protegnula koliko je mogla, tukla u gornje desne rašlje – 0:1.

Potegnula je Terawaki i četiri minute kasnije, ali udarac je otišao malo preko gola. Nisu ni Riječanke bile bez prilika u prvome dijelu, štoviše promašile su dva zicera. Već je u šestoj minuti Sudan pogodila stativu, dok je Mikulica u 26. ostala sama na lijevoj strani, imala je prostora i opasnije zapucati, ali je lopta otišla koji centimetar pored stative.

I u drugome su dijelu Riječanke napadale kako bi zabile bar jedan pogodak, ali nije ih išlo, gošće su zadržale svoju mrežu netaknutom.

Suze

Krenulo je veliko slavlje poslije posljednjeg sučeva zvižduka, a kod kapetanice Dunje Štokan, koja se ove sezone u Rijeku vratila iz Torina, došlo je i do suza radosnica. I to zbog posebnog razloga.

– Meni ovo jako puno znači zbog mojega tate kojeg više nema, a ovo je bilo obećanje za njega. Ma presretna sam i jako zadovoljna ovim plasmanom. Nisam na početku ovo očekivala, ali ekipa mi je pokazala da imamo još ono nešto za što se trebamo boriti, za što živimo u svlačionici i od prvoga trenutka sam vjerovala u njih. Presretna sam i zbog igračica, ali i Uprave, i trenera Krznarića. Najljepše je vratiti se i završiti sezonu ondje gdje si počeo, a za nastavak karijere ćemo još vidjeti. Ništa još nije odlučeno – emotivna je bila Dunja Štokan.