RIJEKA Primorje EB je s mladom momčadi trenera Igora Hinića daleko od borbe za naslov prvaka, ali ipak se riječko vaterpolo i danas uvijek mora nešto pitati kada se daju odgovori na pitanje tko će biti hrvatski prvak. Konkretno, u momčadi zagrebačke Mladosti, koja je poslije dugih 13 godina vratila naslov na Savu, ostvarivši preokret za pamćenje, nadoknadivši minus od dvije pobjede, dvojica su Riječana. Riječ je o vaterpolski nadaleko poznatoj braći Vrlić, o reprezentativnom centru Josipu i njegovom mlađem bratu, beku Mislavu. Kada smo već kod bivših Primorjaša, kapicu Mladosti nosi i slavni rumunjski centar Cosmin Radu, koji je ostavio dubok trag na Kantridi u eri kada je Primorje EB osvajalo trofeje.

Josip Vrlić je zajedno sa svojim suigračima do ovog odlučujućeg meča stjecao bitnu psihološku prednost skačući u vodu na posljednji ogled uz saznanje da je Gosparima anulirana velika prednost od dviju početnih pobjeda.

– Mi smo u tu utakmicu ušli puni samopouzdanja – potvrđuje Josip Vrlić. – Naime, tako se možeš osjećati kada gubiš 2-0 u utakmicama i izjednačiš na 2-2. Igrati odlučujuću utakmicu za naslov nakon toga, sigurno je bio dodatni motiv. Kada je pak riječ o ovom posljednjem nadmetanju, cijela je utakmica tekla tako da smo mi praktički stalno vodili i to sedam puta, oni su nas isto toliko puta stizali. Na kraju smo primili taj pogodak kada nam se lopta od bloka odbila u mrežu.

Rulet

Dramatični finiš bio je uvod u dramatični rasplet s petercima.

– Poslije svega smo otišli na rulet peteraca i ovog puta smo dobili. Ove godine smo dva puta gubili, a sada se sreća okrenula u našu korist – dodao je Josip.

Njegova je momčad pokazala itekakvu vjeru u sebe i mentalnu čvrstinu ne posustajući u trenucima kada su Dubrovčani, momčad najvećeg kalibra imali dvije pobjede, praktički »brod im je bio u luci, trebalo je samo vezati užad za obalu«. Očito mladostaši imaju svoje »jake karte«.

– Sigurno je naša snaga u svemu tome bila zajedništvo. Vjerovali smo da možemo zato što smo znali da u prvim utakmicama nismo pokazali sve ono što znamo. Nismo tada pokazali naše pravo lice. Odigrali smo mlako, slabo, baš izrazito loše. Uz sve to i bez trunke agresivnosti. Znali smo da ako podignemo razinu te agresivnosti, ako ta naša želja dođe do izražaja, da smo u prilici vratiti pehar uz Savu. I uspjeli smo nakon dugih 13 godina – kaže stariji Vrlić.

Josip i prijatelji su izgleda u pravom trenutku kliknuli tamo gdje je trebalo.

– Smatram da je u ovom finalu bila najvažnija treća utakmica u Dubrovniku. U taj smo susret jednostavno ušli dosta opušteno u glavama, bez pritiska. Rekli smo si, »hajmo pokazati sada što znamo«. Ali isto tako, iskazali smo puno više agresivnosti. Te dvije stvari su prelomile utakmicu, na koncu i finalnu seriju.

Josip je reprezentativni centar, to u prijevodu znači da za njega nema odmora, nakon klupskih sada počinju reprezentativne obaveze.

– Ne bih rekao da sam umoran, više sam psihološki istrošen jer je ova godina bila jako naporna. Bile su tu i kvalifikacije za Olimpijske igre s reprezentacijom. Bilo je dosta utakmica u klupskom dijelu sezone. Ali svi znamo da ove godine nema puno vremena za odmor, sada slijedi nekoliko dana bez vaterpola, a onda kreću pripreme za Olimpijske igre.

Josip je itekakav optimist kada je riječ o nastupu hrvatskog vaterpola na Igrama.

– Hrvatska uvijek puca na vrh, tako da se ja nadam zlatu – odlučan je Josip Vrlić.

Raduov oproštaj

Temperamentan riječki bek u Zagrebu Mislav Vrlić i suigrači su imali itekakvog razloga za slavlje nakon utakmice u kojoj su dočekali osvajanje naslova prvaka.

– Bilo je feštanja nakon utakmice – kaže Mislav.

Do slavlja se trebalo provući kroz tradicionalno dramatično izvođenje peteraca koje komentira i na malo šaljiv način.

– Bilo mi je malo lakše gledati peterce s obzirom na to da brat nije pucao pa smo čak i mali šanse, ha, ha, ha… No, pustimo šalu na stranu. Naravno da smo svi bili malo napeti. Inače, vodili smo kroz cijelu utakmicu i kako smo krenuli u seriju peteraca, stvarno smo nekako vjerovali da je ovog puta sreća na našoj strani. Istina, bio je onaj trenutak kada je Bukić promašio, ali vjerovali smo u Marcelića da može obraniti, da nam može donijesti taj trofej. I eto, na kraju se dogodilo da se Cosmin Radu oprašta s odlučujućim pogotkom i da smo uzeli naslov prvaka.

Žapci su morali izvući sve moguće adute, itekako dobro odigrati da bi tri puta zaredom torpedirali suparnika kao što su jugaši.

– Na startu smo doživjeli dva nespretna poraza, kada stvarno nismo bili svoji. Nakon toga se mislilo da ćemo pokleknuti i u trećoj utakmici, ali mi smo uistinu vjerovali u nas. Znali smo svoje mogućnosti i koliko vrijedimo, u trećoj, četvrtoj i petoj utakmici je došla do izražaja naša želja za pobjedom i za svime onime kako se okrenulo ovo finale.

Mladost je na najbolji način zaključila sezonu u kojoj je osvojila »duplu krunu«, poslije Kupa sada ima i titulu prvaka.

– Bila nam je ovo super sezona, mišljenja sam da se moglo bolje i u Europi. Ali tu je bio splet nesretnih okolnosti. Na početku sezone se dogodilo da smo taman prije kvalifikacijskog turnira za Ligu prvaka bili u izolaciji, bez dvojice najvažnijih igrača Bukića i Marcelića išli smo na turnir. Sada je na kraju sve ispalo najbolje.

Mislav je s Kantride došao u društvo koje osvaja trofeje.

– Otišao sam iz Primorja, domaćeg kluba u kojem sam bio cijelu svoju karijeru. Kada je riječ o mojoj sezoni u Mladosti, naravno da uvijek može bolje. Zadovoljan sam pokazanim, trebam tako nastaviti i bit će dobro. Sada slijedi malo odmora, trener Bajić nam je dao slobodno do 21. lipnja, a zatim već kreću pripreme za novu sezonu. Daj Bog, ponovila se ova.